Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4390/19 (I.K.)

Odluka donesena 26. 03. 2020.

  • Postupak upisa u sudski registar
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4390/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 03. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. marta 2020. godine, u predmetu broj AP-4390/19, rješavajući apelaciju I. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija I. K. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 Reg 016423 19 Pž od 2. oktobra 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. I. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupaju Damir Barbarić i Tomislav Bevanda iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Barbarić & Bevanda iz Širokog Brijega, podnio je 13. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 Reg 016423 19 Pž od 2. oktobra 2019. godine.

2. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda žalba apelanta odbija se kao neosnovana i potvrđuje Rješenje Općinskog suda u Mostaru broj Tt-O-28/19 od 28. januara 2019.godine. Prvostepenim rješenjem izvršen je upis promjena u sudski registar za subjekt upisa „Guma M“ d.o.o. Mostar, i to pristupanje novog člana društvu, povećanje osnivačkog kapitala u novcu u određenom iznosu i izmjena uloga i udjela članova društva (nominalno i procentualno), pobliže označeno u izreci rješenja.

3. U obrazloženju osporenog rješenja, Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa proizilazi da je apelant do spornih izmjena bio jedan od članova društva predlagača sa ulogom u novcu u iznosu navedenom u obrazloženju odluke, što je predstavljalo određeni udio u ukupnom osnivačkom kapitalu. Svi preostali članovi spornim upisom povećali su svoj osnivački ulog u novcu čime je povećan i udio, dok apelant nije. Kantonalni sud je naveo da su se svi članovi društva izjasnili pismenom izjavom o povećanju osnivačkog kapitala, koja je uslijedila nakon donošenja odluke o povećanju osnivačkog kapitala na Skupštini, zbog čega je došlo do izmjena Statuta društva u skladu sa naprijed navedenom odlukom. Kantonalni sud je istakao da je tačno da je V.I., koja je predsjedavala predmetnoj sjednici Skupštini društva, nije član društva, pa kao takva nije mogla ni predsjedavati sjednici Skupštine, ali se apelant kao ni ostali članovi Skupštine, tome nisu protivili. Kantonalni sud je naveo da je članom 338. Zakona o privrednim društvima propisano da član društva ima pravo pobijati odluku skupštine protiv koje je glasao, tužbom kod nadležnog suda, u roku od 30 dana od dana donošenja odluke. Zapisnik sa sjednice Skupštine, potvrđuje da je apelant prisustvovao Skupštini, što znači da je znao za sve odluke koje su donesene, odmah u momentu donošenja, pa je u skladu sa naprijed citiranom odredbom čl. 338. Zakona o privrednim društvima, u cilju pobijanja odluka Skupštine kojima se protivio, mogao podnijeti tužbu najkasnije do 14. januara 2019. godine, što nije učinio. Kantonalni sud je istakao da je upis promjena u sudski registar kod predlagača zasnovan upravo na odlukama čiju pravnu valjanost apelant pobija, u postupku upisa ovih izmjena u sudski registar, što je suprotno odredbi čl. 338. Zakona o privrednim društvima. Kako sporne odluke niko nije pobijao u parničnom postupku, to su iste važeće, zbog čega se ne može izvršiti brisanje upisa promjena u sudski registar. Pored navedenog, Kantonalni sud je istakao i da apelant nema nikakav pravni interes za podnošenje žalbe, jer izvršenim promjenama u sudskom registru nije pretrpio nikakvu štetu, odnosno njegov osnivački ulog nije smanjen jer u situaciji kada su svi ostali članovi društva povećali svoj ulog, osim apelanta, normalno je i razumljivo da će njegov udio u društvu biti manji, iako je uneseni ulog u novcu ostao isti. Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na obrazloženu odluku kao segmentu prava na pravično suđenje, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi u predmetnom postupku, pri donošenju osporene odluke, pogrešno primijenili materijalno i procesno pravo, što za posljedicu ima uvođenje pravne nesigurnosti i zauzimanje pogrešnog stajališta u sudskoj praksi iz ove oblasti.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. S obzirom na to da apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvo odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1 Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

7. U vezi s tim, Ustavni sud konstatuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuje svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ne odnosi na sve postupke u kojima je neka osoba strana, nego se ograničava samo na one koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94. i Kőnig protiv savezne Republike Njemačke, presuda od 28. juna 1978. godine, stav 88). Ključna stvar kod određivanja da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).

8. Ustavni sud dalje podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi u više predmeta (vidi npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 146/05 od 20. decembra 2005. godine, Odluka o dopustivosti broj AP 1455/12 od 17. juna 2015. godine i Odluka o dopustivosti broj AP 3850/16 od 18. jula 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba) zaključio da se ne može smatrati da se postupak upisa u sudski registar tiče određivanja građanskih prava, te je zaključio da je sudski registar-registar podataka i da se u takvom postupku ne odlučuje o sticanju ili gubitku prava učesnika zbog čega član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv na taj postupak.

9. Ustavni sud smatra da je njegova dosadašnja praksa u vezi sa upisom u sudski registar primjenjiva i na konkretni predmet koji se tiče upisa promjena u sudski registar. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njegova privatna prava i obaveze. Budući da garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U odnosu na navode apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku odlučivalo o upisu promjena u sudski registar, a ne o imovinskim pravima apelanta, iz čega slijedi da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta o povredi prava iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4390/19 (I.K.) | Sudska praksa | Aktio