Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3944/19 (H. Z.)

Odluka donesena 26. 03. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Građanski postupak
  • Vlasničko-pravni odnosi
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3944/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 03. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. marta 2020. godine, u predmetu broj AP-3944/19, rješavajući apelaciju Hatidže Zečević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Hatidža Zečević protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 P 076944 19 Gž od 10. jula 2019. godine i Presude Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 P 076944 17 P od 4. marta 2019.

godine sa ispravkom od 24. aprila 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Hatidža Zečević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bugojna, koju zastupa Hajrudin Pokvić, advokat iz Bugojna, podnijela je 18. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 46 0 P 076944 19 Gž od 10. jula 2019. godine i Presude Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 P 076944 17 P od 4. marta 2019. godine sa ispravkom od 24. aprila 2019. godine.

2. U predmetnom postupku, okončanom osporenom presudom Kantonalnog suda, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev S.B. i apelantice kojim je traženo da se utvrdi da tuženi (B.I., B.M., B.I., Š.F., K.R., J.A., K.H., Dž.M., A.M., A.H.) kao posjednici nisu vlasnici nekretnina pobliže označenih stavom I izreke, pa su dužni S.B. i apelantici, kao vlasnicima, a ne posjednicima ovih nekretnina, predati u posjed predmetne nekretnine oslobođene od stvari i lica i ukloniti građevinske radove na ovim parcelama, te naknaditi troškove parničnog postupka. Odbijen je kao neosnovan protivtužbeni zahtjev tuženih kojim je traženo da se utvrdi da su na osnovu dosjelosti stekli pravo vlasništva sa udjelom svaki od 1/10 nekretnina pobliže označenih izrekom prvostepene presude te da su S.B. i apelantica dužni trpjeti da se na osnovu ove presude izvrši upis prava u korist tuženih sa utvrđenim udjelima u zemljišnoj knjizi koja se vodi kod zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda u Bugojnu, te im naknaditi troškove parničnog postupka.

3. U obrazloženju osporene presude, Kantonalni sud je naveo da iz provedenih dokaza u prvostepenom postupku nesporno je utvrđeno da su tuženi po valjanom pravnom osnovu temeljem kupoprodajnog ugovora stupili u posjed nekretnina koje su predmet ovog spora, da iste nesmetano koriste i uživaju od kupovine istih 1983. godine, te iako su tužitelji upisani na predmetnim nekretninama u skladu sa odredbom čl.38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta sa pravom korištenja sa po polovinom dijela tokom postupka nisu dokazali pravo vlasništva na predmetnim nekretninama čiju predaju u posjed traže, te je osnovan istaknuti prigovor posjednika od strane tuženih u ovoj pravnoj stvari u pismenom odgovoru na tužbu, a u skladu sa čl. 128. Zakona o stvarnim pravima. Kantonalni sud je kao pravilan prihvatio zaključak suda da je neosnovan tužbeni zahtjev S.B. i apelantice za predaju u posjed nekretnina pobliže označenih izrekom presude, jer u toku postupka nisu dokazali pravo vlasništva na predmetnim nekretninama što su bili dužni dokazati primjenom pravila tereta dokazivanja propisano odredbama čl. 7. i 123. ZPP. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je, odlučujući o protivtužbenom zahtjevu tuženih kojim se traži utvrđivanje prava vlasništva po osnovu dosjelosti na nekretninama pobliže označenim u izreci presude isti odbio kao neosnovan, iz razloga što u podnesenoj protivtužbi kao tuženog nisu označili vlasnika navedenih parcela, a na strani S.B. i apelantice postoji nepotpuna pasivna legitimacija shodno članu 339. Zakona o stvarnim pravima. Osim navedenog, iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struka proizilazi da za spornu zemljišnu parcelu nije usklađeno stanje katastarskog operata i zemljišnih knjiga u pogledu površine, tako da nije izvršena identifikacija dijela parcele na kojem se traži utvrđenje vlasništva. Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) ) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica, u suštini, smatra da su Općinski sud u Bugojnu i Kantonalni sud pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno i procesno pravo jer u toku postupka nisu tretirali dokaze apelantice na jednak način, čime je došlo do povrijede odredaba Zakona o parničnom postupku i Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primjenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su Općinski sud u Bugojnu i Kantonalni sud, u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom, dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3944/19 (H. Z.) | Sudska praksa | Aktio