Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3526/19 (M. Đ.)
Odluka donesena 26. 03. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Izmakla dobit(dobitak)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3526/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 03. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. ožujka 2020. godine, u predmetu broj AP-3526/19, rješavajući apelaciju Milenka Đuraša, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Milenko Đuraš protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 78 0 P 027616 19 Gž od 17. lipnja 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Milenko Đuraš (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, kojeg zastupa Đorđe Bijelić odvjetnik iz Prnjavora, podnio je 7. rujna 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud)broj 78 0 P 027616 19 Gž od 17. lipnja 2019. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, odbijen je u cijelosti kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tuženi (“Triglav osiguranje" a.d. Banjaluka) da mu na ime naknade materijalne štete u vidu izgubljene dobiti isplati određeno novčani iznos, sa zakonskom zateznom kamatom.
3. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je je među parničnim strankama nesporno da se dogodila prometna nesreća koju je skrivio osiguranik tuženog i da je tuženi isplatio apelantu određeni novčani iznos na ime materijalne štete koja je nastala na apelantovom vozilu, ali je sporno je li apelant pretrpio materijalnu štetu u vidu izgubljene dobiti. S tim u vezi, naveo je da su u skladu s čl. 7 stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) stranke dužne da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da izvode dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je prema odredbi čl. 123 ZPP, svaka stranka dužna je dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev. Okružni sud je ukazao na to da je apelantova žalba pravilno ukazala da prvostupanjski sud nije mogao odbiti apelantov prijedlog da se izvrši dokaz čitanjem nalaza i mišljenja vještaka V.M. kojeg je sam apelant angažirao prilikom podnošenja tužbe, niti je mogao odbiti apelantov prijedlog da se vještak sasluša u svojstvu svjedoka (sama činjenica da ovog vještaka nije angažirao sud u tijeku sudskog postupka ne znači da se ovaj dokaz ne može provesti), ali bi taj dokaz trebalo cijeniti kao ispravu u smislu čl. 134 ZPP. Budući da je u ovom postupku proveden dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke koji je prilikom vještačenja koristio istu dokumentaciju, odnosno račune koji su poslužili i vještaku V.M. prilikom izrade svog nalaza i mišljenja, te posebno kod činjenice da apelant nije dokazao osnovu tužbenog zahtjeva, Okružni sud je istakao da povreda postupka na koju na koju je apelant pravilno ukazao u žalbi, nije od utjecaja na drugačiju odluku suda u ovoj pravnoj stvari. S tim u vezi je naveo da je neosnovan prigovor da je zajedno s vještakom ekonomske struke u vještačenju trebao sudjelovati i ovlašteni tumač za njemački jezik kako bi se izvršio uvid u apelantovu računovodstvenu evidenciju, zbog toga što od strane apelanta nije precizirana materijalna dokumentacija, odnosno materijalna dokumentacija nije dostavljena sa ovjerenim prijevodom, na koji način bi sud mogao odrediti točan zadatak vještaku ekonomske struke. Imajući to u vidu, Okružni sud je naveo da je pravilan zaključak da apelant nije dokazao ima li registriranu prijevozničku djelatnost u inozemstvu, koje vozilo koristi za obavljanje prijevozničke djelatnosti (ako je registrirana) nije dokazao koliko je uobičajeno zarađivao prije nastanka prometne nezgode, odnosno nije dokazao da je pretrpio materijalnu štetu u vidu izmakle koristi (čl. 189. Zakona o obligacionim odnosima).
Apelacioni navodi
4. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da je redovni sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno i procesno pravo.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Okružnog suda, Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih zakonskih odredaba. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević