Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-774/20 (D. D.)
Odluka donesena 26. 03. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Protek roka
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-774/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 03. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. marta 2020. godine, u predmetu broj AP-774/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Dino Dilaver, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dine Dilavera podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 36 0 Pr 047356 19 Pžp od 1. jula 2019. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dine Dilavera podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 36 0 Pr 047356 19 Pžp 2 od 5. decembra 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Dino Dilaver (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidže, podnio je 27. februara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 36 0 Pr 047356 19 Pžp od 1. jula 2019. godine i Rješenja Kantonalnog suda broj 36 0 Pr 047356 19 Pžp 2 od 5. decembra 2019. godine. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „obustavio izvršenje rješenja Općinskog suda u Kaknju broj 36 0 Pr 047356 19 Pvlp do donošenja odluke Ustavnog suda u ovom predmetu“.
2. Rješenjem Općinskog suda u Kaknju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 36 0 Pr 047356 19 Pr od 22. maja 2019. godine apelant je oglašen odgovornim zbog propuštanja da se pojavi na usmeni pretres za počinjeni prekršaj iz člana 83. stav (1) Odluke o komunalnom redu Općine Kakanj, te je utvrđeno da prekršajni nalog od 25. marta 2019. godine postaje konačan i izvršan. Apelant je obavezan da plati troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.
3. Odlučujući o žalbi apelanta protiv rješenja Općinskog suda, Kantonalni sud je Rješenjem broj 36 0 Pr 047356 19 Pžp od 1. jula 2019. godine odbio žalbu apelanta kao neosnovanu i potvrdio rješenje Općinskog suda.
4. Rješenjem Općinskog suda broj 36 0 Pr 047356 19 Pvlp od 23. oktobra 2019. godine odbačen je apelantov zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka, koji postupak je okončan pravosnažnim rješenjem od 22. maja 2019. godine. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da apelant u zahtjevu za ponavljanje prekršajnog postupka nije naveo po kojem zakonskom osnovu traži ponavljanje postupka i kojim dokazima potkrepljuje činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev.
5. Odlučujući o žalbi apelanta protiv rješenja Općinskog suda, Kantonalni sud je Rješenjem broj 36 0 Pr 047356 19 Pžp 2 od 5. decembra 2019. godine odbio žalbu apelanta kao neosnovanu. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je ispitao pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga apelanta, te ukazao da žalbeni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije predviđen odredbom člana 84. stav (1) Zakona o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine, slijedom čega je odlučio kao u izreci rješenja.
6. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. c) i h). Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
U odnosu na Rješenje Kantonalnog suda od 1. jula 2019. godine
8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. U konkretnom slučaju apelant je protiv rješenja Općinskog suda od 22. maja 2019. godine izjavio žalbu koja je rješenjem Kantonalnog suda od 1. jula 2019. godine odbijena kao neosnovana. Ustavni sud konstatuje da je konačna odluka u ovom predmetu rješenje Kantonalnog suda od 1. jula 2019. godine.
9. S obzirom na to da je apelant 22. avgusta 2019. godine podnio zahtjev za ponavljanje predmetnog postupka, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepenog rješenja, jer se podrazumijeva da je apelant drugostepeno rješenje primio prije datuma kad je podnio zahtjev za ponavljanje postupka. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 27. februara 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje Kantonalnog suda od 1. jula 2019. godine.
U odnosu na Rješenje Kantonalnog suda od 5. decembra 2019. godine
10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o zahtjevu apelanta za ponavljanje pravosnažno okončanog prekršajnog postupaka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o "osnovanosti krivične optužbe" protiv apelanata. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju osporenom odlukom nije odlučivano o „osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata“, nego samo o ispunjenosti zakonskih pretpostavki za odlučivanje o predmetnom zahtjevu. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačke c) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je protekao rok za podnošenje apelacije, odnosno ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević