Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4435/19 ("Signal" d.o.o. Srbac i Ž. Š.)

Odluka donesena 26. 03. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Isplata duga
  • Građanski postupak
  • Obligaciono- pravni odnosi
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4435/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 03. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. marta 2020. godine, u predmetu broj AP-4435/19, rješavajući apelaciju "Signal" d.o.o. Srbac i Željka Šaule, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli "Signal" d.o.o. Srbac i Željko Šaula protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 72 0 P 016604 19 Gž od 29. augusta 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. "Signal" d.o.o. Srbac i Željko Šaula (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Ilija Đakić, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 15. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 P 016604 19 Gž od 29. augusta 2019. godine.

2. U predmetnom postupku koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, usvojen je tužbeni zahtjev tužioca MKD „Mikrofin“ d.o.o. Banjaluka i obavezani su apelanti kao solidarni dužnici da isplate tužiocu dug u određenom novčanom iznosu po osnovu mjenice „bez protesta“, te je odbijen protivtužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili utvrđivanje ništavosti ugovora o kreditu od 8. maja 2008. godine koji je tužilac zaključio sa S.M., kao i zahtjev za naknadu troškova postupka.

3. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da su apelanti potpisali sporazum i izjavu 24. aprila 2008. godine, prema kojoj izjavi apelanti bezuslovno izjavljuju da dozvoljavaju da se radi obezbjeđenja odobrenog kredita S.M. u mjestu izdavanja Laktaši, a na osnovu ugovora o kreditu sa tužiocem, može izvršiti naplata od davaoca izjave u visini obaveza po odobrenom kreditu cjelokupnom imovinom preduzeća i svojom ličnom imovinom. Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud cijenio da je predmetna mjenica izdata kao bjanko mjenica i da je popunjena u skladu sa mjeničnim sporazumom, pa kako sadrži sve bitne mjenične elemente da je i pravno valjana, te je u tom pravcu usvojio tužbeni zahtjev tužioca i obavezao apelante na isplatu određenog novčanog iznosa tužiocu. Okružni sud je naveo da je neosnovano osporavanje od strane apelanata odluke od 17. marta 2018. godine kojom je usvojen prijedlog tužioca i dozvoljen povraćaj u pređašnje stanje, te ukinuto rješenje od 8. januara 2016. godine o povlačenju tužbe, u situaciji kada je i punomoćnik apelanata podneskom od 11. juna 2018. godine obavijestio sud da nije u mogućnosti da pristupi na ročište za glavnu raspravu određenu za dan 11. juni 2018. godine, jer je prvostepeni sud uvažavajući zahtjev tuženih ročište za glavnu raspravu odgodio za dan 19. septembar 2018. godine, stavljajući tako tužioca i apelante u isti položaj. U odnosu na navode apelanata da sud nije obrazložio razloge za odbijanje protivtužbe gdje su tvrdili da su bili dovedeni u zabludu i prevareni u pogledu visine kredita za koji su kredit apelanti solidarni jemci, kao i postojanja drugog žiranta, Okružni sud je ukazao da je to suprotno samoj pobijanoj presudi u kojoj je sud dao razloge za odbijanje protivtužbenog zahtjeva, istakavši da apelantima nedostaje aktivna legitimacija za podizanje protivtužbe u smislu člana 1065. i 1066. Zakona o obligacionim odnosima, obzirom da nisu bili stranke prilikom zaključenja ugovora o kreditu (ugovor su zaključili tužitelj i S.M. koji je u međuvremenu umro). S obzirom na to, Okružni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud odbio protivtužbeni zahtjev apelanata jer se radi o materijalno-pravnom prigovoru. Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti, u suštini, smatraju da je Okružni sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno i procesno pravo. Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog i procesnog prava.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelanti pozivaju u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je Okružni sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4435/19 ("Signal" d.o.o. Srbac i Ž. Š.) | Sudska praksa | Aktio