Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4725/19 (V. V.)

Odluka donesena 26. 03. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4725/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 03. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. marta 2020. godine, u predmetu broj AP-4725/19, rješavajući apelaciju koju je podnijela Vojka Vrdoljak, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Vojka Vrdoljak protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 023601 18 U od 22. jula 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Vojka Vrdoljak (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Livna, podnijela je 5. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 023601 18 U od 22. jula 2019. godine.

2. Okružni sud je osporenim rješenjem odbacio tužbu apelantice podnesenu radi poništenja Rješenja tuženog Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Fond PIO) broj 1005675024 od 26. septembra 2018. godine. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je apelantica u konkretnom slučaju tužbom pokrenula upravni spor protiv rješenja od 26. septembra 2018. godine kojim rješenjem je odbijena žalba G.C. (zastupane po apelantici) izjavljena protiv Zaključka Fonda PIO broj 1005675024 od 5. jula 2018. godine (a kojim zaključkom je žalba apelantice izjavljena protiv rješenja Fonda PIO od 15. marta 2018. godine odbačena kao izjavljena od neovlaštenog lica). Okružni sud je ukazao na to da je odredbom člana 41. stav (2) Zakona o opštem upravnom postupku propisano da za procesno nesposobno lice radnje u postupku obavlja njegov zakonski zastupnik koji se određuje na osnovu zakona ili aktom nadležnog državnog organa donesenim na osnovu zakona. Okružni sud je dalje naveo da je odredbama člana 42. navedenog zakona propisano da će u toku postupka organ po službenoj dužnosti paziti da li lice koje se pojavljuje kao stranka može biti stranka u postupku, i da li stranku zastupa njen zakonski zastupnik, odnosno ovlašćeni predstavnik, te da se, ako u toku postupka nastupi smrt stranke, postupak može obustaviti ili nastaviti, zavisno od prirode upravne stvari koja je predmet postupka. Okružni sud je takođe naveo da je odredbama člana 4. stav (1) Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju propisano da su prava iz penzijskog osiguranja lična prava i ne mogu se prenositi da druga lica, niti se mogu nasljeđivati. Okružni sud je ukazao da su smrću stranke G.C. ovlašćenja apelantice prestala, što je i potvrđeno rješenjem Centra za socijalni rad Livno od 6. februara 2018. godine (kojim rješenjem je apelantica razriješena dužnosti staratelja G.C.) Imajući navedeno u vidu, Okružni sud je naveo da je pravilno provostepeni organ odbacio kao izjavljenu od neovlašćenog lica žalbu apelantice izjavljenu protiv rješenja od 15. marta 2018. godine, te je slijedom navedenog i tuženi trebao žalbu protiv zaključka od 5. jula 2018. godine odbaciti kao izjavljenu od neovlašćenog lica, ali, budući da su pravne posljedice odbacivanja i odbijanja žalbe jednake, Okružni sud je, u skladu sa članom 22. stav (1) tačka 1) Zakona o upravnim sporovima rješenjem odbacio predmetnu tužbu.

3. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

5. Ustavni sud zapaža da apelantica osporava rješenje Okružnog suda kojim je odbačena tužba apelantice. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.

6. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP 1800/08 od 21. decembra 2010. godine, AP-1984/16 od 15. septembra 2016. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenim rješenjem Okružnog suda tužba apelantice odbačena, iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnim pitanjima, tj. o procesnoj dopustivosti predmetne tužbe. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama» apelantice u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4725/19 (V. V.) | Sudska praksa | Aktio