Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4582/19 (A. S.)

Odluka donesena 22. 04. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Građanski postupak
  • Nekretnina
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prekid postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4582/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 04. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP-4582/19, rješavajući apelaciju Anđelke Sperling, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Anđelka Sperling protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 018195 17 Uvp od 12. septembra 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Anđelka Sperling (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Igor Sjerikov, advokat iz Banjaluke, podnijela je 30. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 018195 17 Uvp od 12. septembra 2019. godine

2. Osporenom presudom Vrhovnog suda odbijen je zahtjev apelantice za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 018195 16 U od 3. marta 2017. godine, kojom je odbijena kao neosnovana tužba tužioca J.B, prednika apelantice, protiv rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka broj 21.04/951-1591/15 od 10. decembra 2015. godine, kojim je odbijena kao neosnovana žalba tužioca izjavljena protiv zaključka Područne jedinice Banjaluka broj: 09-951-021-141/94 od 23.septembra 2015. godine. Tim prvostepenim zaključkom prekida se postupak u predmetu donošenja novog upravnog akta, u ponovnom postupku, nakon poništenja rješenja Komisije za izlaganje podataka o nekretninama i utvrđivanje prava na nekretninama Opštine Banjaluka broj: 09-951-021-141/94 od 16. maja 1994. godine; prekid postupka traje dok Osnovni sud u Banjaluci ne donese pravosnažne odluke u predmetu broj: 71 0 P 035379 04 P (pogrešno navedeno 71 0 P 035379) i predmetu broj: 71 0 P 039509 14 P 2 po tužbi tužioca, a radi utvrđenja ništavim kupoprodajnog ugovora i darovnog ugovora.

3. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da iz podataka spisa proizlazi da je prvostepenim zaključkom od 23. septembra 2015. godine, na osnovu člana 132. stav 1. Zakona o opštem upravnom postupku, prekinut postupak ponovnog izlaganja nekretnina pobliže označenih u izreci zaključka i određeno da prekid postupka traje dok Osnovni sud u Banjaluci ne donese pravosnažne odluke u postupcima koje je pokrenuo tužilac J.B., a radi utvrđenja ništavim kupoprodajnog i darovnog ugovora. Prekid postupka je nastupio zbog činjenica nastalih u toku postupka, da je u katastarskom operatu izvršeno provođenje kupoprodajnog ugovora, rješenja o nasljeđivanju i ugovora o darovanju, pa se ne može dalje voditi predmetni postupak, dok se prethodno u sudskom postupku ne donesu odluke o valjanosti isprava na osnovu kojih je izvršena promjena u katastarskom operatu, a koji su u toku pred Osnovnim sudom u Banjaluci. Vrhovni sud je istakao da, kada je u pitanju mogućnost i osnovanost prekida postupka izlaganja, treba ukazati na odredbu člana 78. stav 1. Zakona o premjeru i katastru nekretnina, koji se ima primijeniti u ovoj upravnoj stvari, kao važeći u vrijeme kada je vršeno predmetno izlaganje. Vrhovni sud je naveo da u redovnom toku stvari ne bi bilo mogućnosti za prekid predmetnog postupka izlaganja, ali u konkretnom slučaju, se ne može zanemariti ni činjenica da u vrijeme kada je tužilac stupio u postupak i kada je pokrenuo postupak kod suda za utvrđenje ništavosti ugovora o kupoprodaji, su već tada bile izvršene promjene upisanih prava u katastarskom operatu shodno ugovoru o kupoprodaji i rješenju o nasljeđivanju. Kasnije je tužilac pokrenuo i postupak za utvrđenje ništavosti ugovora o darovanju, pa u toj situaciji raspravljanje valjanosti tih ugovora, po ocjeni ovog suda, doprinosi da se činjenično stanje u ovoj upravnoj stvari pravilno i u potpunosti raspravi, posebno što je u međuvremenu došlo do okončanja tih postupaka, pa poništenje osporenog akta samo za sebe ne bi bilo svrsishodno.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) ) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica, u suštini, smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno njeno pravo na nasljeđivanje nekretnina iza smrti njenog oca jer, suprotno ocjeni Vrhovnog suda, odluka u ponovnom postupku izlaganja nekretnina predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke u parnici, a ne obratno.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primjenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4582/19 (A. S.) | Sudska praksa | Aktio