Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-630/20 (K. B.)

Odluka donesena 11. 03. 2020.

  • Privremena mjera - usvojena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-630/20

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

11. 03. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. marta 2020. godine, u predmetu broj AP-630/20, rješavajući zahtjev Kenana Bihorca za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Usvaja se zahtjev Kenana Bihorca za donošenje privremene mjere.

Nalaže se odlaganje provođenja izvršnih radnji u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 107948 16 I 2.

Ova odluka stupa na snagu odmah i obavezujuća je do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Kenan Bihorac (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mirsad Arslanagić, advokat iz Sarajeva podnio je 18. februara 2020. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Zaključka Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 107948 16 I 2 od 3. januara 2020. godine.

2. Apelant je također zatražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Općinskom sudu da zastane sa provođenjem svih radnji u izvršnom postupku koji se vodi pred tim sudom pod brojem 65 0 I 107948 16 I 2, do donošenja odluke po apelaciji.

Izvršenje na pokretnim stvarima

3. NOVA BANKA AD Banja Luka i korisnik kredita Haris Rajkić (u daljnjem tekstu: korisnik kredita) zaključili su 2. septembra 2003. godine Ugovor o dugoročnom namjenskom kreditu broj 05-000- 10380, dok su apelant i NOVA BANKA AD Banja Luka (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) 2. septembra 2003. godine zaključili Ugovor o jemstvu, kojim ugovorom se apelant obavezao da kao jemac, solidarno jamči za isplatu cjelokupnog duga po navedenom Ugovoru o dugoročnom kreditu. U vezi sa navedenim apelant je potpisao bjanko mjenicu, kojom se obavezao da će na prvi poziv tražitelja izvršenja isplatiti cjelokupan iznos duga po osnovu navedenog Ugovora o dugoročnom kreditu, u slučaju neurednog plaćanja i u svakom drugom slučaju otkaza ugovora zbog neizvršenja obaveze korisnika kredita u ugovorenom roku. Tražitelj izvršenja je 5. septembra 2007. godine kod Općinskog suda izvršio protest mjenice serije AF 0464227 za apelanta.

4. Općinski sud je na prijedlog tražitelja izvršenja od 2. oktobra 2007. godine a na osnovu vjerodostojne isprave –mjenice Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 065-0-I-07-003503 od 29. oktobra 2007. godine, kojim je obavezao apelanta da tražitelju izvršenja isplati neplaćeni iznos mjeničnog duga i to iznos od 10.062,29 KM.

5. Općinski sud na prijedlog tražitelja izvršenja Zaključkom broj 65 0 I 107948 07 I od 29. aprila 2013. godine odredio da će se izvršenje izvršiti pljenidbom, popisom i procjenom pokretnih stvari apelanta pobliže označenih izrekom zaključka, ukupne vrijednosti 540,00 KM. Prvo ročište za prodaju pokretnih stvari apelanta Općinski sud je održao 4. jula 2012. godine, na kojem nije bilo zainteresiranih ponuđača, nakon čega je Zaključkom od 29. aprila 2013. godine odredio da će se drugo ročište održati 29. maja 2013. godine, na kojem je izvršena prodaja apelantovih pokretnih stvari tražitelju izvršenja kao najpovoljnijem ponuđaču za ukupan iznos od 60,00 KM. Rješenje o dosudi Općinski sud je donio 2. jula 2013. godine.

6. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 107948 07 I od 15. septembra 2015. godine utvrđeno je da se tražitelj izvršenja djelimično namirio iz cijene dobijene prodajom pokretnih stvari apelanta opisanih kao u dispozitivu rješenja i to za dio troškova izvršnog postupka, dok je u preostalom dijelu potraživanje utvrđeno Rješenjem o izvršenju broj 065-0-I-07-003503 od 29. oktobra 2007. godine ostalo neizmireno.

Izvršenje na nekretninama

7. Postupajući po prijedlogu tražitelja izvršenja od 22. septembra 2015. godine Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 I 107948 16 I 2 od 6. aprila 2016. godine odredio da se nastavlja izvršni postupak određen Rješenjem o izvršenju broj 065-0-I-07-003503 od 29. oktobra 2007. godine na način da se apelant obavezuje isplatiti tražitelju izvršenja preostali neisplaćeni iznos mjeničnog duga i to iznos od 10.062,29 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Navedenim rješenjem je također utvrđeno da će se izvršenje provesti zabilježbom izvršenja, utvrđivanjem vrijednosti nepokretnosti apelanta, odnosno javnom prodajom, dvosobnog stana koji se nalazi u Sarajevu u ulici kao u izreci rješenja ukupne površine 71 m2, vlasništvo apelanta sa dijelom 1/1 (u daljnjem tekstu: predmetni stan).

8. Zaključkom Općinskog suda broj 65 0 I 107948 16 I 2 od 3. januara 2020. godine određeno je da će se prvo ročište za javnu prodaju predmetnog stana vlasništvo apelanta održati 26. februara 2020. godine sa početkom u 13,00 sati. Također je konstatovano da je utvrđena vrijednost apelantove nekretnine-predmetnog stana procjenom od strane stalnog sudskog vještaka arhitektonske struke od na iznos od 117.419,56 KM

9. Apelantu smatra da mu je osporenim zaključkom Općinskog suda povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S tim u vezi je ukazao da je određena prodaja njegove jedine nekretnine stana, procijenjene vrijednosti od 117.419,56 KM radi naplate duga tražitelju izvršenja u iznosu od 10.062,29 KM. Dakle apelant tvrdi nespornim postojanje ogromne razlike i disproporcije u visini njegovog novčanog duga u predmetnom izvršnom postupku i utvrđene vrijednosti predmetnog stana, tako da je vrijednost njegove nekretnine, stana čak 11 puta veća od vrijednosti potraživanja tražitelja izvršenja. Stoga ističe da bi provedbom izvršenja na predmetnom stanu sasvim sigurno po njega nastupila nenadoknadiva i neotklonjiva štetna posljedica i povrede njegovog prava na imovinu. Apelant je također zatražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Općinskom sudu da zastane sa provođenjem svih radnji u izvršnom postupku koji se vodi pred tim sudom pod brojem 65 0 I 107948 16 I 2, do donošenja odluke po apelaciji.

10. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

11. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada je to i u interesu stranaka i vođenja postupak o apelaciji, odnosno kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

12. U vezi s navedenim Ustavni sud podsjeća da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentirati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Ustavni sud posebno naglašava da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji odnosno ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere.

13. Ustavni sud smatra da su predmetnom apelacijom pokrenuta ozbiljna pitanja koja se tiču, prije svega, miješanja u ustavno pravo apelanta na mirno uživanje imovine, zaštićeno članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, Ustavni sud zapaža da iz činjenica iz konkretnog predmeta proizilazi očigledna nesrazmjera između apelantovog dugovanja prema tražitelju izvršenja i nekretnine, procijenjene vrijednosti stana koja je predmet javne prodaje a što je u konačnici rezultiralo donošenjem zaključka od 3. januara 2020. godine, kojim je određeno da će se prvo ročište za prodaju stana vlasništvo apelanta ukupne vrijednosti od 117.419,56 KM zbog naplate duga od 10.062,29 KM održati 26. februara 2020. godine. Stoga, iznesene razloge Ustavni sud smatra dovoljnim za procjenu kako su ispunjeni uvjeti da se, do donošenja konačne odluke, privremeno obustavi provođenje izvršnih radnji u predmetu Općinskog suda broj 65 0 I 107948 16 I 2, smatrajući očitim da odgoda izvršenja nije suprotna javnom interesu, niti bi se tom odgodom licima koja imaju pravni interes za sprovođenje izvršenja u konkretnom slučaju nanijela veća šteta, kao i to da bi provođenjem izvršnih radnji u predmetnom postupku apelantu moglo prouzročiti štetu koja bi se teško mogla popraviti, a sa druge strane je u interesu pravilnog vođenja postupka pred Ustavnim sudom.

14. Imajući u vidu ove okolnosti, Ustavni sud je ocijenio da je u interesu i apelanta i postupka da se usvoji privremena mjera i da se, privremeno, do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji odloži provođenje izvršnih radnji u predmetu broj 65 0 I 107948 16 I 2.

15. Imajući u vidu odredbe člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere.

16. U smislu člana 64. stav (4) Pravila Ustavnog suda, odluka kojom se usvaja zahtjev za donošenje privremene mjere je obavezujuća do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.

17. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

18. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-630/20 (K. B.) | Sudska praksa | Aktio