Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1664/18 (United Media Distribution S.R.L. iz Bukurešta i drugi)

Odluka donesena 26. 03. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Miješanje u imovinu
  • Javni interes
  • Legitiman cilj
  • Pravično suđenje - jednakost strana u postupku
  • Kazna
  • Propisano zakonom
  • Upravni postupak
  • Pasivna legitimacija
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1664/18

Apelacija

Odluka o meritumu

26. 03. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1664/18, rješavajući apelaciju United Media Distribution S.R.L. iz Bukurešta, Republika Rumunija, i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 26. marta 2020. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija United Media Distribution S.R.L. iz Bukurešta, Republika Rumunija, „Sport Kluba“ d.o.o. Sarajevo, United Media S.à.r.l. iz Luksemburga i „Telemach“ d.o.o. Sarajevo podnesena protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine br. S1 3 U 020722 17 Uvp od 23. januara 2018. godine i S1 3 U 020722 16 U od 16. novembra 2017. godine i Rješenja Konkurencijskog vijeća Bosne i Hercegovine broj 06-26-2-006-143- II/15 od 23. decembra 2015. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. United Media Distribution S.R.L. iz Bukurešta, Republika Rumunija (u daljnjem tekstu: apelant United - Rumunija), „Sport Klub“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant „Sport Klub“), United Media S.à.r.l. iz Luksemburga (u daljnjem tekstu: apelant United - Luksemburg) i „Telemach“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant „Telemach“), koje zastupaju Nihad Sijerčić i Mirna Milanović-Lalić, podnijeli su 14. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 3 U 020722 17 Uvp od 23. januara 2018. godine i S1 3 U 020722 16 U od 16. novembra 2017. godine i Rješenja Konkurencijskog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Konkurencijsko vijeće) broj 06-26-2-006-143-II/15 od 23. decembra 2015. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Konkurencijskog vijeća zatraženo je 30. oktobra 2019. godine, a od Asocijacije kablovskih operatera u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Asocijacija) i „Elta Kabela“ d.o.o. Doboj (u daljnjem tekstu: „Elta“), koji su imali procesni položaj podnosilaca zahtjeva u postupku u kojem su donesene osporene odluke, zatraženo je 21. novembra 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Sud BiH, Konkurencijsko vijeće i „Elta“ su u periodu od 7. novembra do 6. decembra 2019. godine dostavili odgovore na apelaciju, dok Asocijacija u ostavljenom roku nije dostavila odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Uvodne napomene

5. Konkurencijsko vijeće je Rješenjem broj 05-26-3-002-179-II/13 od 16. novembra 2013. godine, između ostalog, utvrdilo (tačka 1. izreke rješenja) da je apelant United - Rumunija direktno i/ili posredstvom svog zastupnika – apelanta „Sport Klub“ zloupotrijebio dominantni položaj na tržištu distribucije sportskih kanala sa fudbalskim sadržajima visokog kvaliteta koji uključuju i prenos Live paketa engleske Premijer lige u BiH, na način bliže preciziran u tački 1. izreke rješenja, te je (tačka 2. izreke rješenja) zabranjeno apelantu United - Rumunija svako dalje djelovanje koje predstavlja utvrđenu zloupotrebu dominantnog položaja iz tačke 1. tog rješenja, a u smislu člana 11. stav (1) tačka b) Zakona o konkurenciji, i naloženo mu je (tačka 3. izreke rješenja) da direktno i/ili posredstvom svog zastupnika – apelanta „Sport Kluba“ u preciziranom roku uskladi precizirane odredbe važećih ugovora o distribuciji TV kanala „Sport Kluba“ zaključenih sa kablovskim operaterima u BiH sa Zakonom o konkurenciji u smislu tačke 1. tog rješenja i dostavi ih Konkurencijskom vijeću. Također, predmetnim rješenjem (tačka 4. izreke rješenja) apelant United - Rumunija je obavezan da u roku od 30 dana uspostavi sistem kriterija koji će osigurati da svi zainteresirani operateri u BiH mogu zaključiti ugovor o distribuciji TV kanala „Sport Klub“ pod transparentnim i jednakim uvjetima.

6. Apelant United - Rumunija je podnio tužbu protiv navedenog rješenja Konkurencijskog vijeća, koju je Sud BiH odbio Presudom broj S1 3 U 014981 14 U od 1. septembra 2015. godine. Također, apelant United - Rumunija je podnio zahtjev za preispitivanje navedene presude, koji je odbijen Presudom Apelacionog vijeća Suda BiH broj S1 3 U 014981 15 Uvp od 30. marta 2016. godine.

7. Protiv navedenih odluka Konkurencijskog vijeća i Suda BiH apelant United - Rumunija je podnio apelaciju Ustavnom sudu, ukazujući na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 4859/15 od 10. aprila 2018. godine apelaciju odbio kao neosnovanu.

Osporene odluke

8. Odlučujući u postupku po zahtjevu koji su podnosioci zahtjeva podnijeli 26. januara 2014. godine protiv apelanta United - Rumunija, apelanta „Sport Kluba“ i apelanta „Telemach“, te privrednih subjekata Serbia broadband - Srpske kablovske mreže Beograd, Republika Srbija (u daljnjem tekstu: SBB), i „Total TV BH“ d.o.o. za komunikacije Banja Luka (u daljnjem tekstu: „Total TV“), Konkurencijsko vijeće je donijelo Rješenje broj 06-26-2-006-143-II/15 od 23. decembra 2015. godine. Predmetnim rješenjem, između ostalog,(tačka 1. izreke rješenja), utvrđeno je da apelant United -Rumunija nije postupio po Rješenju Konkurencijskog vijeća broj 05-26-3- 002-179-II/13 od 16. novembra 2013. godine, tako što je na precizirani način nastavio zloupotrebljavati dominantni položaj u smislu člana 10. stav (2) tačka c) Zakona o konkurenciji, te mu je (tačka 2. izreke rješenja) putem apelanta „Sport Kluba“ zabranjeno svako dalje djelovanje koje predstavlja utvrđenu zloupotrebu dominantnog položaja iz tačke 1. tog rješenja, a u smislu člana 11. stav (1) tačka b) Zakona o konkurenciji. Dalje, predmetnim rješenjem (tačka 3. izreke rješenja) naloženo je apelantu United - Rumunija i apelantu „Sport Klub“ da u preciziranom roku svim zainteresiranim CATV/IPTV/DTH operaterima učini dostupnim Opće i tehničke uvjete pružanja usluga i rješenje Konkurencijskog vijeća i da u preciziranom roku zaključe ugovore o distribuciji kanala Sport klub sa svim zainteresiranim CATV/IPTV/DTH operaterima u BiH pod uvjetima pod kojima su zaključeni važeći ugovori sa privrednim subjektom „Total TV“ i apelantom „Telemach“. Također, predmetnim rješenjem (tačka 4. izreke rješenja) apelantu United - Rumunija izrečena je novčana kazna zbog kršenja zakona utvrđenog u tački 1. tog rješenja u visini od 250.000,00 KM, a u smislu člana 48. stav (1) tač. b) i d) Zakona o konkurenciji. U tački 4. izreke rješenja navedeno je da, ukoliko apelant United - Rumunija ne uplati izrečenu novčanu kaznu u ostavljenom roku, ona će se naplatiti od apelanta United - Luksemburg, koji je djelatnost u pogledu distribucije kanala Sport klub u Bosni i Hercegovini u toku trajanja postupka preuzeo od apelanta United - Rumunija, odnosno da će se ona naplatiti prisilnim putem, uz obračunavanje zatezne kamate za vrijeme prekoračenja roka, prema važećim propisima Bosne i Hercegovine od njegovih povezanih privrednih subjekata registriranih u Bosni i Hercegovini – „Total TV“ i apelanta „Telemach“.

9. Konkurencijsko vijeće je u obrazloženju rješenja konstatiralo da su stranke u predmetnom postupku podnosioci zahtjeva („Elta“ i Asocijacija), te protivna strana koju čine: apelant United - Rumunija, apelant „Sport Klub“ i apelant „Telemach“, te privredni subjekti „Total TV“ i SBB. Pri tome, vezano za protivnu stranu (str. 4. i 5. rješenja), Konkurencijsko vijeće je, između ostalog, navelo: „[apelant United - Rumunija] je u trenutku pokretanja ovog postupka bio pod kontrolom United media Ltd, registriranog na Kipru, a koje društvo je povezano sa privrednim subjektom SBB [apelantom 'Telemach'], [apelantom 'Sport Klub'] i privrednim subjektom ['Total TV']. Dana 3.7.2015. godine Konkurencijsko vijeće je pod brojem […] zaprimilo podnesak Protivne strane kojim se dostavljaju dodatni podaci relevantni za provođenje postupka, a što se posebno odnosi na činjenicu da je došlo do promjene kontrole nad [apelantom United - Rumunija], te kao rezultat toga [apelant United - Rumunija] više nije povezan sa Protivnim stranama. [Apelant United - Rumunija] je prema aktuelnom izvodu iz relevantnog registra iz Rumunije u vlasništvu rumunske kompanije ADAF A&A CONSULT SRL […], koja nije povezana sa privrednim subjektima SBB, [apelantom 'Telemach'], [apelantom 'Sport Klub'] i ['Total TV']. Promjena vlasništva nad [apelantom United - Rumunija] provedena je, prema navodima Protivne strane, dana 22.4.2015. godine, a djelatnost u pogledu distribucije kanala Sport klub u Bosni i Hercegovini će u budućnosti vršiti [apelant United

- Luksemburg] koji je povezani privredni subjekt sa naprijed navedenim privrednim subjektima protiv kojih se vodi postupak.“

10. Iz obrazloženja rješenja dalje proizlazi da su zahtjev za pokretanje postupka i zaključak o pokretanju postupka dostavljeni apelantima United - Rumunija, „Sport Klub“ i „Telemach“ i drugim privrednim subjektima protiv kojih se vodio postupak, odnosno „Total TV“ i SBB, koji su dostavili odgovor na njih, a podnosioci zahtjeva su dostavili izjašnjenje na odgovor na zahtjev, na koje su ti apelanti i privredni subjekti, također, dostavili odgovor. Zatim, proizlazi da je 4. augusta 2015. godine u konkretnom predmetu održana usmena rasprava kojoj su u ime stranaka pristupili njihovi zakonski zastupnici i opunomoćenici. Također, proizlazi da je protivna strana (dakle, apelanti United - Rumunija, „Sport Klub“ i „Telemach“ i privredni subjekti „Total TV“ i SBB) 2. novembra 2015. godine izvršila uvid u spis predmeta.

11. U pogledu istaknutog procesnog prigovora protivne strane vezano za zastupanje Asocijacije (kao jednog od podnosilaca zahtjeva) od fizičkog lica Ace Kabanice, Konkurencijsko vijeće je uvidom u preciziranu dokumentaciju utvrdilo da je to lice određeno kao lice za zastupanje navedenog pravnog lica u pravnom prometu, te da od 14. februara 2010. godine pa dalje nema prekida u kontinuitetu ovih njegovih ovlaštenja, shodno čemu je zaključilo da je taj prigovor neosnovan, naročito imajući u vidu da se predmetni postupak vodio ne samo po zahtjevu tog pravnog lica već i po zahtjevu „Elta Kabela“. U pogledu istaknutog procesnog prigovora protivne strane iz kojeg proizlazi da nije postojao pravni osnov za pokretanje predmetnog postupka jer je zaključkom od 9. decembra 2015. godine odbijen zahtjev za preispitivanje Rješenja Konkurencijskog vijeća broj 05-26-3-002-179-II/13 od 16. novembra 2013. godine, Konkurencijsko vijeće je, između ostalog, navelo da je taj zahtjev odbijen zbog toga što su se navodi i činjenice koje su istaknute u zahtjevu odnosile na period nakon donošenja predmetnog rješenja, pa o njima tim rješenjem nije moglo biti ni odlučeno. Shodno tome, Konkurencijsko vijeće je zaključilo da je taj prigovor neosnovan.

12. Konkurencijsko vijeće je dalje konstatiralo da, u smislu člana 3. Zakona o konkurenciji i čl. 4. i 5. Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta, relevantno tržište proizvoda i/ili usluga u konkretnom slučaju predstavlja tržište distribucije sportskih kanala sa fudbalskim sadržajima visokog kvaliteta koji uključuju i prijenos Live paketa engleske Premijer lige u BiH. Dalje, Konkurencijsko vijeće je kao relevantno geografsko tržište utvrdilo tržište BiH. Konkurencijsko vijeće je navelo (str. 43. rješenja) da je apelant United - Rumunija, kao subjekt s pravom prenosa ekskluzivnih sportskih sadržaja, uključujući i Live paket Premijer lige, u trenutku pokretanja predmetnog postupka bio pod kontrolom United Media Ltd., registriranog na Kipru, a koje društvo je povezano sa apelantima „Sport Klub“ i „Telemach“ i privrednim subjektima SBB i „Total TV“. Dalje, navelo je da je apelant „Sport Klub“ agent apelanta United - Rumunija, a da je njihov međusobni odnos reguliran Ugovorom o implementaciji općih uvjeta koji je stupio na snagu 24. januara 2014. godine, a kojim je apelant „Sport Klub“ izrazio saglasnost da se povinuje i u potpunosti implementira Opća pravila i uvjete koje je utvrdio apelant United -Rumunija u vezi sa distribucijom kanala Sport klub na teritoriji BiH. Konkurencijsko vijeće je konstatiralo da je tokom predmetnog postupka nesporno utvrđeno da na teritoriji BiH od svih sportskih kanala koji nude visokokvalitetne fudbalske sadržaje jedino kanal Sport klub nudi audio-vizuelni prenos Live paketa engleske Premijer lige. Ocijenivši da je jedino apelant „Sport Klub“ direktno zaključivao ugovore o distribuciji kanala Sport klub na teritoriji BiH, a na osnovu Ugovora o implementaciji općih uvjeta koji je zaključio sa apelantom United - Rumunija, Konkurencijsko vijeće je zaključilo da tržišno učešće apelanta „Sport Klub“, a indirektno i apelanta United - Rumunija na relevantnom tržištu iznosi 100.0%, pa oni imaju dominantan položaj na tržištu u smislu člana 9. stav (2) Zakona o konkurenciji.

13. Konkurencijsko vijeće je dalje konstatiralo da je apelant „Sport Klub“ od momenta donošenja općih i tehničkih uvjeta za zaključenje ugovora na tržištu BiH zaključio samo dva ugovora o distribuciji kanala Sport klub, i to sa apelantom „Telemach“ i sa privrednim subjektom „Total TV“ - povezanim privrednim subjektima sa apelantom United - Rumunija. Također, ukazalo je da su četiri operatera („Ask“ d.o.o. Ilidža, KGI d.o.o. Goražde i ,,Loogosoft“ i ,BHB TV d.o.o. Lukavac) nastavili emitirati signal po ugovorima koji su zaključeni prije donošenja Općih uvjeta, dok su ostali morali prolaziti kroz proceduru pregovaranja koja nije rezultirala zaključenjem ugovora, a da je iz rješenja Konkurencijskog vijeća od 16. novembra 2013. godine proizlazila jasna obaveza donošenja sistema kriterija koji će osigurati da svi zainteresirani operateri BiH mogu zaključiti ugovor o distribuciji TV kanala Sport klub pod transparentnim i jednakim uvjetima. Pri tome ukazao je da Opći uvjeti nisu javno dostupni kablovskim operaterima i da oni prilikom slanja inicijalnog zahtjeva nisu mogli znati šta izlazi izvan okvira utvrđenog Općim uvjetima. Također, Konkurencijsko vijeće je ukazalo da je prilikom odlučivanja u obzir uzelo i činjenicu da su druga dva privredna subjekta a koja emitiraju sportske kanale sa drugim sportskim ekskluzivnim sadržajima – „HD Win“ i „Eurosport“, zaključila ugovore sa većinom CATV/DTH/IPTV operatera.

14. Imajući u vidu navedeno, Konkurencijsko vijeće je ocijenilo da je apelant „Sport Klub“ tokom procesa zaključenja ugovora o distribuciji kanala Sport klub primijenio različite uvjete za identične transakcije, što je na nedvosmislen način pogodovalo povezanim privrednim subjektima - apelantu „Telemach“ i privrednom subjektu „Total TV“, te da su, zaključujući ugovor o distribuciji kanala Sport klub, a istovremeno ne zaključujući ugovore sa drugim CATV/DTH/IPTV operaterima na teritoriji BiH, navedeni privredni subjekti dovedeni u povoljniji položaj u odnosu na konkurente na relevantnom tržištu. Pri tome ukazano je da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tokom posmatranog vremenskog perioda, odnosno od 2013. godine do donošenja rješenja, došlo do značajnog uvećanja broja pretplatnika kod tih povezanih društava. Konkurencijsko vijeće je ocijenilo da nisu provedene odredbe Rješenja tog vijeća broj 05-26-3-002-179-II/13 od 16. novembra 2013. godine u smislu uspostavljanja sistema kriterija koji će osigurati da svi zainteresirani operateri u BiH mogu zaključiti ugovor o distribuciji TV kanala Sport klub pod transparentnim i jednakim uvjetima zbog toga što su utvrđena različita postupanja prema kablovskim operaterima u procesu pregovaranja za zaključivanje ugovora, kao i da uvjeti nisu bili transparentno i jasno postavljeni. Imajući u vidu navedeno, Konkurencijsko vijeće je odlučilo kao u tački 1. izreke rješenja. Dalje, Konkurencijsko vijeće je, s obzirom na utvrđene povrede Zakona, u skladu sa ovlaštenjima iz člana 11. stav (1) tač. b) i c), utvrdilo da je potrebno izreći mjere kojim bi se otklonile štetne posljedice zloupotrebe dominantnog položaja, pa je s tim u vezi odlučilo kao u tač. 2. i 3. izreke rješenja.

15. U vezi sa novčanom kaznom, Konkurencijsko vijeće je citiralo odredbu člana 48. stav (1) tačka b) Zakona o konkurenciji. U vezi sa tim, istaklo je da je na osnovu finansijskih izvještaja koje je dostavila „protivna strana (podnesak broj […] od 2.11.2015. godine) utvrdilo da je [apelant United - Rumunija] ostvarila ukupni prihod od (...)** KM ((...)**LEI)“, te je izreklo apelantu United - Rumunija novčanu kaznu u iznosu od 250.000,00 KM, „što predstavlja (...)**% od ukupnog prihoda [apelanta United - Rumunija] u 2014. godini“. Konkurencijsko vijeće je ukazalo da je prilikom određivanja visine novčane kazne uzelo u obzir namjeru, te dužinu trajanja povrede zakona, kao i posljedice koje je ona imala na tržišnu konkurenciju u smislu člana 52. Zakona o konkurenciji, a u smislu toga naročito otežavajuću okolnost ranije povrede Zakona o konkurenciji. Također, ukazalo je da, u slučaju da se izrečena novčana kazna ne uplati u utvrđenom roku, ona će se naplatiti prisilnim putem, „u smislu člana 47. Zakona“, uz obračunavanje zatezne kamate za vrijeme prekoračenja roka, prema važećim propisima BiH.

16. Apelanti United - Rumunija i „Sport Klub“ su 28. januara 2016. godine podnijeli tužbu Sudu BiH protiv navedenog rješenja Konkurencijskog vijeća ukazujući, između ostalog, na povredu pravila upravnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Apelant United - Luksemburg i apelant „Telemach“, te pravni subjekt „Total TV“ su podnijeli podnesak Sudu BiH, koji je taj sud zaprimio 15. februara 2016. godine, a kojim su zatražili da kao umješači stupe u predmetni upravni spor zbog postojanja pravnog interesa, a u tom podnesku su, između ostalog, naveli da u cijelosti podržavaju predmetnu tužbu i da se pridružuju argumentaciji te tužbe, a u koju su izvršili uvid.

17. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je apelant „Telemach“ 2. februara 2016. godine izvršio uplatu novčane kazne izrečene osporenim rješenjem Konkurencijskog vijeća.

18. Sud BiH je u vijeću za upravne sporove donio Presudu broj S1 3 U 020722 16 U od 16. novembra 2017. godine. U uvodu te presude je konstatirano da je sud donio presudu u upravnom sporu apelanata United - Rumunija i „Sport Kluba“ kao tužitelja protiv navedenog rješenja Konkurencijskog vijeća, a u izreci presude je navedeno da se tužba odbija.

19. Iz obrazloženja presude Suda BiH proizlazi da je taj sud prihvatio kao pravilan zaključak Konkurencijskog vijeća da su u konkretnom slučaju podnosioci zahtjeva „Elta“ i Asocijacija, a protivna strana: apelant United - Rumunija, apelant „Sport Klub“ i apelant „Telemach“, te privredni subjekti „Total TV“ i SBB. Sud BiH je ocijenio da je odluka Konkurencijskog vijeća pravilna i zakonita, a obrazloženje te odluke valjano, potpuno i relevantno. Naime, Sud BiH je ocijenio da je, suprotno prigovoru tužbe, Konkurencijsko vijeće prilikom donošenja pobijanog rješenja pravilno primijenilo relevantne odredbe Zakona o konkurenciji, Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta, Odluke o definiranju kategorija dominantnog položaja i ZUP-a. Pri tome konstatirao je da je Konkurencijsko vijeće utvrdilo relevantno tržište u skladu sa članom 3. Zakona o konkurenciji i čl. 4. i 5. Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta. Također, ocijenio je da je Konkurencijsko vijeće pravilno postupilo kada je utvrdilo da su apelanti United - Rumunija i „Sport Klub“ zloupotrijebili svoj dominantan položaj na relevantnom tržištu, u smislu odredaba člana 10. stav 2. tačka c) Zakona o konkurenciji, primjenjujući različite uvjete za istu ili sličnu vrstu poslova s ostalim stranama, čime su podnosioci zahtjeva dovedeni u neravnopravan i nepovoljan konkurentski položaj s obzirom na to da to proizlazi iz dokaza u spisu predmeta, posebno ugovora zaključenih sa drugim privrednim subjektima. Pored toga, ocijenio je da je Konkurencijsko vijeće pravilno odlučilo kada je donijelo odluku kao u tački 3. izreke prvostepenog rješenja. Sud BiH je zaključio da je Konkurencijsko vijeće pravilno odlučilo i o visini izrečene novčane kazne. Naime, konstatirao je da je pri izricanju novčane kazne, polazeći od nesporne činjenice kršenja odredbe člana 10. stav 2. tačka c) Zakona o konkurenciji, Konkurencijsko vijeće izreklo apelantu United - Rumunija novčanu kaznu u iznosu od 250.000,00 KM. Dalje, zaključio je da je prilikom određivanja visine novčane kazne Konkurencijsko vijeće uzelo u obzir namjeru i dužinu trajanja povrede, kao i posljedice koje je ona imala na tržišnu konkurenciju, u smislu člana 52. Zakona o konkurenciji. Sud BiH je, također, obrazložio da je novčana kazna u skladu sa članom 46. stav 3. tačka d) Zakona o komunikacijama, da odgovara težini prekršaja i da je srazmjerna sa zaprijećenom novčanom kaznom za tu vrstu prekršaja. Također, naveo je da su razlozi za takvu odluku detaljno dati u obrazloženju osporenog akta, koje razloge prihvata i taj sud.

20. Po ocjeni Suda BiH, Konkurencijsko vijeće je, suprotno prigovorima tužbe, u konkretnom slučaju na osnovu pravilno provedenog postupka pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje i izvelo pravilan zaključak o bitnim činjenicama na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Sud BiH je, osim toga, naveo da je ostale tužbene navode ocijenio, ali da je našao da ih nije potrebno posebno obrazlagati s obzirom na to da nisu od utjecaja na valjanost odluke, a vezani su za odluku o glavnoj stvari.

21. Apelanti United - Rumunija i „Sport Klub“ su 20. decembra 2017. godine podnijeli zahtjev za preispitivanje navedene presude Suda BiH u kojem su, između ostalog, u suštini ponovili prezentirane navode iz tužbe. Također, zahtjev za preispitivanje navedene odluke podnijeli su i apelanti United - Luksemburg i „Telemach“, označavajući se kao umješači na strani tužitelja, a koji je Sud BiH zaprimio 20. decembra 2017. godine. U tom zahtjevu ukazali su da u cijelosti podržavaju zahtjev koji su podnijeli apelanti United - Rumunija i „Sport Klub“ i da se pridružuju argumentaciji tog zahtjeva u koji su izvršili uvid.

22. Sud BiH je u Apelacionom vijeću donio Presudu broj S1 3 U 020722 17 Uvp od 23. januara 2018. godine. U uvodu te presude Apelacionog vijeća je navedeno da je ta presuda donesena odlučujući o zahtjevu tužitelja - apelanta United - Rumunija i apelanta „Sport Klub“ i zahtjevu zainteresiranih strana - apelanta United - Luksemburg i apelanta „Telemach“ za preispitivanje sudske odluke – Presude Suda BiH, Vijeća za upravne sporove broj S1 3 U 020722 16 U od 16. novembra 2017. godine. U izreci navedene presude Apelacionog vijeća je navedeno da se zahtjevi za preispitivanje sudske odluke odbijaju.

23. U obrazloženju presude je ocijenjeno da zahtjevi za preispitivanje sudske odluke nisu osnovani. U vezi sa tim, Sud BiH je obrazložio da iz stanja u spisu predmeta proizlazi da je Vijeće za upravne sporove Suda BiH pravilno odlučilo kada je utvrdilo legitimaciju subjekata koji se pojavljuju u ovom upravnom sporu i da je to detaljno obrazložilo tako što je konstatiralo da je Konkurencijsko vijeće 26. januara 2014. godine zaprimilo zahtjev za pokretanje postupka podnosioca zahtjeva protiv apelanta United - Rumunija, apelanta „Sport Klub“, apelanta „Telemach“ i privrednih subjekata SBB i „Total TV“ zbog zloupotrebe dominantnog položaja u smislu člana 10. Zakona o konkurenciji. Dalje, u obrazloženju presude Apelaciono vijeće je ocijenilo da je Vijeće za upravne sporove pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje i pravilno primijenilo materijalno pravo i u vezi sa tim je, zapravo, samo ponovilo i ostali sadržaj obrazloženja osporene presude Vijeća za upravne sporove (prezentiran u prethodnim tačkama ove odluke). Zbog navedenih razloga, Apelaciono vijeće je zaključilo da je osporena presuda pravilna i zakonita, a zahtjevi za preispitivanje te presude neosnovani, pa ih je odbilo primjenom odredbe člana 54. stav

1. ZUS-a.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

24. Apelanti tvrde da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

25. U vezi sa navodnom povredom prava na pravično suđenje, apelanti, prije svega, tvrde da se, shodno praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) pobliže naznačenoj u apelaciji, konkretan postupak treba posmatrati u konktekstu zaštite koju Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija pružaju u odnosu na krivične postupke. Apelanti smatraju da Konkurencijsko vijeće i Sud BiH nisu adekvatno obrazložili svoje zaključke o odlučnim činjenicama - relevatnom tržištu, postojanju dominantnog položaja i zloupotrebe dominantnog položaja u konkretnom slučaju. Ukazuju da je Konkurencijsko vijeće još na samom početku predmetnog postupka dopisom obaviješteno da je apelant United - Luksemburg emiter kanala Sport klub. Također, ukazuju da ostali apelanti već duže vrijeme ne učestvuju na relevantnom tržištu uslijed čega ne mogu ni izvršiti naloge iz osporenog rješenja. Međutim, ističu da Konkurencijsko vijeće nije proširilo postupak na apelanta United - Luksemburg. Ukazuju da je bez obzira na to osporenim rješenjem obavezalo apelanta United - Luksemburg na plaćanje novčane kazne, a da mu nije omogućilo da učestvuje u predmetnom postupku. Ukazuju da je nejasno na koji način i na osnovu kojih propisa je namirenje novčane kazne izrečeno apelantu United - Luksemburg i apelantu „Telemach“, naročito imajući u vidu činjenicu da apelant United - Luksemburg nije učestvovao u predmetnom postupku, a da je apelant „Telemach“ oslobođen odgovornosti u tom postupku. Sve navedeno, po mišljenju apelanata, predstavlja teške procesne povrede i povredu prava na odbranu. Ističu da su u pravnim lijekovima korištenim u predmetnom postupku detaljno ukazali na navedeno, ali da Sud BiH nije dao obrazloženje u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Osim toga, apelanti, između ostalog, navode da je Konkurencijsko vijeće nezakonito i u postupku koji nije za to predviđen ispitivalo svoje ranije rješenje od 16. decembra 2013. godine, da podnosilac zahtjeva Asocijacija nije bio uredno zastupan i da je osporeno rješenje doneseno po proteku zakonom propisanih rokova. Pored toga, tvrde da je Konkurencijsko vijeće propustilo da apelantima United Media - Rumunija i „Sport Klub“ pruži zakonsku mogućnost da se izjasne o svim činjenicama predmeta iako su dva puta podnosili zahtjev da im se to pravo omogući. Također, smatraju da je, time što ove apelante nije obavijestilo koje njihove radnje smatra spornim, Konkurencijsko vijeće povrijedilo njihovo pravo na odbranu, a da je Sud BiH tu povredu potvrdio.

26. U vezi sa navodnom povredom prava na imovinu, apelanti smatraju da je u konkretnom slučaju došlo do povrede ovog prava s obzirom na to da razlozi za umanjenje imovine osporenim odlukama nisu obrazloženi u skladu sa garancijama iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, posebno u odnosu na apelanta United - Luksemburg i apelanta „Telemach“. b)Odgovori na apelaciju

27. Sud BiH ukazuje da su apelacioni navodi gotovo identični navodima iz zahtjeva za preispitivanje sudske odluke o kojima se taj sud izjasnio i, po njegovom mišljenju, donio jasnu, obrazloženu i zakonitu odluku, a da su apelacioni navodi paušalni zbog toga što je Konkurencijsko vijeće provelo zakonom uređen postupak, a apelantima je omogućena sudska zaštita ulaganjem zahtjeva za preispitivanje sudske odluke kod suda koji je nezavisan, nepristran i osnovan na zakonu.

28. Konkurencijsko vijeće apelacione navode smatra neosnovanim, a osporene odluke pravilnim i zakonitim. Između ostalog, tvrdi da je prilikom donošenja rješenja detaljno obrazložilo razloge za njegovo donošenje, što je Sud BiH pravilno ocijenio prilikom donošenja osporenih presuda. Smatra da su netačni navodi apelacije o povredi prava na obrazloženu odluku. Ukazuje da je jasno utvrđen dominantan položaj apelanta United - Rumunija na relevantnom tržištu i da je trajanje povrede jasno definirano u konkretnom slučaju, te da do dana donošenja pobijanog rješenja nije postupio po nalogu iz tog rješenja i da je nastavio da zloupotrebljava svoj dominantan položaj. Imajući u vidu odredbe člana 48. stav 1. Zakona o konkurenciji, Konkurencijsko vijeće smatra da je apelant United

- Rumunija kažnjen veoma blagom kaznom koja, kako navodi, predstavlja 0,45% od ukupnog prihoda tog privrednog subjekta u 2014. godini. U odnosu na apelacione navode na osnovu kojih odredaba je Konkurencijsko vijeće obavezalo apelanta United - Luksemburg, apelanta „Telemach“ i privrednog subjekta „Total TV BH“ na plaćanje novčane kazne ukoliko je ne plati apelant United - Rumunija, Konkurencijsko vijeće ukazuje da su apelant United - Rumunija i apelant United - Luksemburg u trenutku podnošenja zahtjeva za pokretanje postupka i u vrijeme na koje se odnosi povreda Zakona bili dio iste grupacije u kojoj su i apelant „Telemach“ i privredni subjekt „Total TV BH“. Također, Konkurencijsko vijeće navodi da je Sud BiH u Presudi broj S1 3 U 014508 13 U od 25. jula 2014. godine zauzeo stav da je Konkurencijsko vijeće pravilno izvelo zaključak sa osnovom u odredbama “člana 2. stav 2. Zakona i člana 53. istog zakona“ da ima zakonsku mogućnost da naplati izrečenu novčanu kaznu i od povezanih društava koja je, zapravo, predviđena kao alternativna mogućnost isključivo i tek nakon što privredni subjekt kojem je izrečena novčana kazna nije kaznu uplatilo u ostavljenom roku i izvjesno je da je neće platiti. Konkurencijsko vijeće navodi da član 2. st. 2. i 3. predviđa primjenu Zakona o konkurenciji i na privredne subjekte koji imaju kontrolu nad drugim privrednim subjektima, dok odredba člana 48. istog zakona propisuje izricanje kazne za teže povrede Zakona o konkurenciji. Ističe da bi u tom smislu zakonske odredbe koje preciziraju izricanje novčane kazne bile u potpunosti obesmišljene kada ne bi postojala mogućnost da se novčana kazna naplati od povezanih društava.

29. Podnosilac zahtjeva „Elta Kabel“, između ostalog, tvrdi da su neosnovani navodi apelacije da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na obrazloženu odluku. Naime, tvrdi da iz prakse Evropskog suda, pobliže naznačene u odgovoru na apelaciju, jasno proizlazi da se to pravo ne može interpretirati na način da je sud u svakom konkretnom slučaju obavezan da detaljno iznese svoje mišljenje u vezi sa svakim činjeničnim navodom i argumentom iznesenim u toku postupka. Dalje, ukazuje da je, umjesto ponavljanja istih činjenica i izvođenja istovjetnih zaključaka, sud, u skladu sa načelom procesne ekonomije, u odgovarajućim dijelovima imao pravo uputiti na obrazloženje pobijanog akta, odnosno nižestepene presude. Također, smatra da je, suprotno apelacionim navodima, Apelaciono odjeljenje Suda BiH dalo opsežno i dovoljno obrazloženje i u pogledu pitanja pasivno legitimiranih subjekata. Kada je riječ o novčanoj kazni određenoj u upravnom postupku, podnosilac zahtjeva „Elta Kabel“ smatra da je Sud BiH, također, dao odgovarajuće obrazloženje koje su to okolnosti ocijenjene prilikom njenog odmjeravanja.

V.Relevantni propisi

30. Zakon o konkurenciji ("Službeni glasnik BiH" br. 48/05, 76/07 i 80/09) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.

(Primjena) (1) Ovaj zakon primjenjuje se na sva pravna i fizička lica koja se posredno ili neposredno bave proizvodnjom, prodajom roba i pružanjem usluga i koja mogu svojim djelovanjem sprečavati, ograničavati ili narušavati tržišnu konkurenciju na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine ili značajnijem dijelu tržišta (u daljnjem tekstu: privredni subjekti), i to na:

[…] (2) Ovaj zakon primjenjuje se i na privredne subjekte koji imaju kontrolu nad drugim privrednim subjektom, te na privredne subjekte pod njegovom kontrolom. Privrednim subjektom pod kontrolom drugog privrednog subjekta smatra se privredni subjekt u kojem drugi privredni subjekt neposredno ili posredno:

a) ima više od polovine udjela ili dionica, ili

b) može ostvarivati više od polovine glasačkih prava, ili

c) ima pravo na postavljanje više od polovine članova uprave, nadzornog odbora, odnosno odgovarajućeg tijela za upravljanje, te vođenje poslova, ili

d) na drugi način ima pravo na upravljanje poslovanjem privrednog subjekta.

(3) Ovaj zakon primjenjuje se i na privredne subjekte sa sjedištem i prebivalištem u inozemstvu, ako njihovo djelovanje proizvodi značajan efekt na tržište Bosne i Hercegovine ili na značajnijem dijelu tržišta.

Član 10.

(Zloupotreba dominantnog položaja) (1) Zabranjena je svaka zloupotreba dominantnog položaja jednog ili više privrednih subjekata na relevantnom tržištu.

(2) Zloupotreba dominantnog položaja posebno se odnosi na:

[…]

b) zabranjuje svako daljnje postupanje privrednog subjekta;

[…]

c) primjenu različitih uvjeta za istu ili sličnu vrstu poslova s ostalim stranama, čime ih dovode u neravnopravan i nepovoljan konkurentski položaj;

[…]

IV - POSTUPAK DONOŠENJA ODLUKA

Član 26.

(Pravila postupka) U postupcima pred Konkurencijskim vijećem, ukoliko drugačije nije propisano ovim zakonom, primjenjuje se Zakon o upravnom postupku […].

Član 27.

Pokretanje postupka) (1)Konkurencijsko vijeće pokreće postupak, u smislu ovog zakona, po službenoj dužnosti ili na osnovu zahtjeva stranke.

[…] Član 43. stav 4.

(Konačna rješenja Konkurencijskog vijeća) Konkurencijsko vijeće može, prije donošenja konačnog rješenja, u pisanoj formi obavijestiti stranke o sadržaju rješenja koje namjerava donijeti.

Član 47.

(Prinudno izvršenje odluka Konkurencijskog vijeća) (1)Ako stranke u postupku ne provode ili ne izvršavaju odluku, Konkurencijsko vijeće može zatražiti pravnu pomoć nadležnih organa za njihovo prinudno izvršenje.

[…]

V - KRIVIČNE ODREDBE

Član 48.

(Novčane kazne za teže povrede Zakona) (1) Novčanom kaznom u iznosu naJviše do 10 % vrijednosti ukupnog godišnjeg prihoda privrednog subjekta, iz prethodne godine koja je prethodila godini u kojoj je nastupila povreda zakona, kaznit će se privredni subjekt ili fizičko lice, ako:

[…]

b) zloupotrijebi dominantni položaj na način propisan odredbama člana 10. ovog zakona;

[…]

d) ne postupi po odlukama Konkurencijskog vijeća iz člana 42. ovog zakona;

[…] Član 52.

(Određivanje visine kazni) Konkurencijsko vijeće prilikom određivanja visine novčane kazne uzet će u obzir namjeru i trajanje povrede kojom su povrijeđene odredbe ovog zakona.

Član 53.

(Naplaćivanje kazni) (1)Novčane kazne iz čl. 48. i 49. ovog zakona odnose se i na udruženja privrednih subjekata.

(2)Ako je udruženju privrednih subjekata izrečena novčana kazna, imajući u vidu prihod njegovih članova, a udruženje nije solventno, ono je obavezno od svojih članova tražiti doprinos da bi se pokrio iznos novčane kazne.

(3) Ako se doprinosi ne uplate udruženju u datom roku koji je odredilo Konkurencijsko vijeće, može se zahtijevati plaćanje novčane kazne od bilo kog privrednog subjekta koji je član udruženja.

31. Zakon o komunikacijama ("Službeni glasnik BiH" br. 33/02, 31/03, 75/06, 50/08, 32/10 i 98/12) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 46. stav 3. tačka d.

3. Agencija je ovlaštena da primjenjuje izvršne mjere srazmjerno prekršajima kako slijedi:

[…]

d) iznos određene novčane kazne ne smije biti viši od 150.000 KM u slučaju namjerne povrede ili povrede iz nehata pojedinih odredbi Zakona ili uvjeta koji se navode u izdatoj dozvoli ili kodeksima rada i pravilima Agencije. Iznos izrečene novčane kazne je srazmjeran težini prekršaja i, tamo gdje je primjenjivo, bruto finansijskom prihodu ostvarenom na osnovu prekršaja. U slučaju da se povrede ponove, izrečena novčana kazna ne smije biti veća od 300.000 KM. Agencija izrađuje pregled povreda i odgovarajućih kazni, koji usvaja Vijeće ministara.

[…]

32. Zakon o upravnom postupku ("Službeni glasnik BiH" br. 29/02, 12/04, 88/07, 93/09, 41/13 i 53/16) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o upravnom postupku ("Službeni glasnik BiH" br. 29/02, 12/04, 88/07, 93/09 i 41/13) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

10. Načelo saslušanja stranke Član 10.

(1) Prije donošenja rješenja, stranci se mora pružiti mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje rješenja.

(2) Rješenje se može donijeti bez prethodnog izjašnjenja stranke samo u slučajevima kad je to zakonom određeno.

VI.Dopustivost

33. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

34. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

35. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Suda BiH broj S1 3 U 020722 17 Uvp od 23. januara 2018. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, a apelacija je podnesena 14. marta 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

36. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

37. Apelanti tvrde da su osporenim odlukama povrijeđena njihova prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

38. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

39. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

40. Ustavni sud zapaža da apelanti osporavaju odluke redovnog suda i Konkurencijskog vijeća kojima je utvrđeno nepostupanje po ranijem rješenju Konkurencijskog vijeća i nastavljanje zloupotrebe dominantnog položaja na relevantnom tržištu od apelanta United - Rumunija posredstvom zastupnika apelanta „Sport Klub“ u smislu odredaba Zakona o konkurenciji i Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta i zabranjeno mu je posredstvom zastupnika - apelanta „Sport Klub“ svako djelovanje koje predstavlja utvrđenu zloupotrebu dominantnog položaja, te je naloženo apelantima United - Rumunija i „Sport Klub“ da preduzmu određene radnje, a apelantu United - Rumunija je izrečena novčana kazna zbog kršenja Zakona o konkurenciji i određeno je da će se, ukoliko taj apelant ne plati kaznu u ostavljenom roku, ona naplatiti od apelanta United - Luksemburg, odnosno prinudnim putem od njegovih povezanih privrednih subjekata registriranih u BiH - apelanta „Telemach“ i privrednog subjekta „Total TV“.

41. Apelanti, u suštini, smatraju da im je prekršeno pravo na pravično suđenje zbog toga što je u konkretnom slučaju nepotpuno i nepravilno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenjeno materijalno pravo, te povrijeđene odredbe procesnog prava i prava na odbranu, kao i što obrazloženja osporenih odluka, po njihovom mišljenju, nisu u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.

42. U vezi sa pitanjem primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, te u vezi sa tvrdnjama apelanata da konkretan postupak treba posmatrati u kontekstu zaštite koju Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija pružaju u odnosu na krivične postupke, Ustavni sud ukazuje na svoju praksu u predmetima br. AP 620/15 i AP 1865/12 (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 620/15 od 7. septembra 2017. godine i AP 1865/12 od 8. decembra 2015. godine, dostupne na Internet-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) u kojima su, također, osporene odluke Konkurencijskog vijeća i Suda BiH, a kojima je, također, utvrđena zloupotreba dominantnog položaja apelanta u tim predmetima na relevantnom tržištu u smislu odredaba Zakona o konkurenciji i drugih podzakonskih akata. Stoga, podržavajući vlastitu praksu u navedenim predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja, a prema kojoj se radi o predmetima građanskopravne prirode, te smatrajući da praksa Evropskog suda u predmetima na koje su se pozvali apelanti nije primjenjiva u konkretnom slučaju, Ustavni sud konstatira da se i u konkretnom slučaju radi o predmetu građanskopravne prirode, a ne krivičnopravne prirode, iz čega proizlazi da apelanti u predmetnom postupku uživaju garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a ne i garancije iz st. 2. i 3. istog člana. Shodno tome, Ustavni sud će i navode apelanata o povredi „prava na odbranu“ razmotriti u kontekstu prava na ravnopravnost u postupku koje je zaštićeno članom 6. stav 1. Evropske konvencije.

43. U vezi sa apelacionim navodima, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

44. Dalje, Ustavni sud podsjeća da, prema ustaljenoj praksi Evropskog suda, član 6. stav 1. Evropske konvencije obavezuje sudove, između ostalog, da obrazlože svoje presude. Ova obaveza, međutim, ne može biti shvaćena kao obaveza da se u presudi iznesu svi detalji i daju odgovori na sva postavljena pitanja i iznesene argumente. Mjera u kojoj ova obaveza postoji zavisi od prirode odluke (vidi, Evropski sud, Ruiz Torija protiv Španije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A, broj 303-A, stav 29). Dalje, Evropski sud i Ustavni sud su u brojnim odlukama ukazali da domaći sudovi imaju određenu diskrecionu ocjenu u vezi s tim koje će argumente i dokaze prihvatiti u određenom predmetu, ali istovremeno imaju obavezu da obrazlože svoje odluke tako što će navesti jasne i razumljive razloge na kojima su tu odluku zasnovali (vidi, Evropski sud, Kuznetsov i dr. protiv Rusije, presuda od 11. januara 2007. godine, aplikacija broj 184/02, stav 83. s daljnjim referencama, i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2478/06 od 17. septembra 2008. godine, stav 22. s daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba). Također, Ustavni sud napominje da konačne odluke žalbenih sudova ne moraju imati iscrpna obrazloženja (vidi, Evropska komisija za ljudska prava, Odluka o dopustivosti broj 8769/97 od 16. jula 1981. godine, O.I. 25), već obrazloženja koja se tiču relevantnih žalbenih navoda koje kao takve ocijeni.

45. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelanti, prije svega, smatraju da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je utvrđeno nepostupanje po ranijem rješenju Konkurencijskog vijeća i nastavljanje zloupotrebe dominantnog položaja na relevantnom tržištu od apelanta United - Rumunija posredstvom njenog zastupnika, apelanta „Sport Klub“ u smislu odredaba Zakona o konkurenciji i Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta, i kada mu je zabranjeno posredstvom zastupnika - apelanta „Sport Klub“ svako djelovanje koje predstavlja utvrđenu zloupotrebu dominantnog položaja, te kada je naloženo apelantima United - Rumunija i „Sport Klub“ da preduzmu određene radnje i da u osporenim odlukama u vezi sa tim nisu data obrazloženja koja su u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.

46. U vezi sa tim, Ustavni sud, prije svega, smatra potrebnim ukazati da iz obrazloženja osporenog rješenja Konkurencijskog vijeća proizlazi da je ono, s pozivom na odredbe člana 3. Zakona o konkurenciji i čl. 4. i 5. Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta, kao relevantno tržište proizvoda i/ili usluga u konkretnom slučaju utvrdilo tržište distribucije sportskih kanala sa fudbalskim sadržajima visokog kvaliteta koji uključuju i prenos Live paketa engleske Premijer lige u BiH, a da je kao relevantno geografsko tržište utvrdilo tržište BiH. Također, Ustavni sud zapaža da je i Sud BiH razmotrio prigovore u pogledu utvrđivanja relevantnog tržišta kakvi se, zapravo, pojavljuju i u apelaciji i konstatirao da je navedena konstatacija Konkurencijskog vijeća pravilna. Dalje, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja Konkurencijskog vijeća, koje je kao pravilno prihvatio i Sud BiH, proizlazi da je tokom postupka pred tim vijećem nesporno utvrđeno da na teritoriji BiH od svih sportskih kanala koji nude visokokvalitetne fudbalske sadržaje jedino kanal Sport klub nudi audio-vizuelni prenos Live paketa engleske Premijer lige, te da je u relevantnom periodu apelant United – Rumunija bio subjekt s pravom prenosa ekskluzivnih sportskih sadržaja, uključujući i Live paket Premijer lige, a da je apelant „Sport Klub“ agent apelanta United - Rumunija i da je njihov međusobni odnos reguliran Ugovorom o implementaciji općih uvjeta, koji je stupio na snagu 24. januara 2014. godine. Također, proizlazi da, s obzirom na to da je jedino apelant „Sport Klub“ direktno zaključivao ugovore o distribuciji kanala Sport klub na teritoriji BiH, a na osnovu Ugovora o implementaciji općih uvjeta koji je zaključio sa apelantom United - Rumunija, Konkurencijsko vijeće je obrazložilo, a Sud BiH je taj zaključak prihvatio kao pravilan, da tržišno učešće apelanta „Sport Klub“, a indirektno i apelanta United – Rumunija, na relevantnom tržištu iznosi 100.0%, zbog čega imaju dominantan položaj na tržištu u smislu člana 9. stav (2) Zakona o konkurenciji. Pored toga, Ustavni sud zapaža da je Konkurencijsko vijeće dalo detaljno, dovoljno jasno i argumentirano obrazloženje za svoj zaključak da apelant United - Rumunija posredstvom svog zastupnika - apelanta „Sport Klub“ nakon donošenja Rješenja tog vijeća broj 05-26-3-002-179-II/13 od 16. novembra 2013. godine nije proveo odredbe tog rješenja u smislu uspostavljanja sistema kriterija koji će osigurati da svi zainteresirani operateri u BiH mogu zaključiti ugovor o distribuciji TV kanala Sport klub pod transparentnim i jednakim uvjetima, odnosno za zaključak da su u konkretnom slučaju utvrđena različita postupanja prema kablovskim operaterima u procesu pregovaranja za zaključivanje ugovora, kao i da uvjeti nisu bili transparentno i jasno postavljeni. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je Konkurencijsko vijeće dalo dovoljno jasno i argumentirano obrazloženje za zaključak da navedeno predstavlja zloupotrebu dominantnog položaja od ovih apelanata i dovoljno jasne razloge za odluku da tim apelantima zabrani svako djelovanje koje predstavlja utvrđenu zloupotrebu dominantnog položaja i naloži da preduzmu određene radnje radi otklanjanja te povrede. Također, Ustavni sud zapaža da je i Sud BiH razmotrio prigovore u pogledu zloupotrebe dominantnog položaja od ovih apelanata i nalaganja ovim apelantima da preduzmu određene radnje (precizirane u tački 3. izreke osporenog prvostepenog rješenja) kakvi se, zapravo, pojavljuju i u apelaciji, te da je konstatirao da je odluka Konkurencijskog vijeća pravilna i u ovom dijelu. Dovodeći u vezu obrazloženja osporenih odluka u ovom dijelu sa odredbama člana 10. stav (2) i tač. b) i c) Zakona o konkurenciji, Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost u postupanju Konkurencijskog vijeća i Suda BiH.

47. Nadalje, u vezi sa apelacionim navodima iz kojih proizlazi da apelant United – Luksemburg

- emiter kanala Sport klub i ostali apelanti već duže vrijeme ne učestvuju na relevantnom tržištu zbog čega, po njihovom mišljenju, ti apelanti ne mogu biti obavezani osporenim odlukama, Ustavni sud, prije svega, zapaža da iz obrazloženja osporenih odluka proizlazi da je tim odlukama nesporno utvrđeno da je u periodu relevatnom za donošenje odluke (u vrijeme pokretanja postupka pred Konkurencijskim vijećem) apelant United - Rumunija bio subjekt s pravom prijenosa ekskluzivnih sportskih sadržaja, uključujući i Live paket Premijer lige, a apelant „Sport Klub“ agent apelanta United – Rumunija. Također, Ustavni sud primjećuje da iz obrazloženja osporenih odluka proizlazi da su Konkurencijsko vijeće i Sud BiH imali u vidu činjenicu da je apelant United - Luksemburg u toku trajanja postupka preuzeo djelatnost u pogledu distribucije kanala Sport klub u Bosni i Hercegovini od apelanta United - Rumunija (kako je to navedeno u tački 4. izreke prvostepenog rješenja). Dalje, imajući u vidu sadržaj osporenih odluka, Ustavni sud zaključuje da su Konkurencijsko vijeće i Sud BiH prilikom razmatranja pitanja pasivne legitimacije imali u vidu i odredbe člana 2. Zakona o konkurenciji (kojima je regulirano pitanje primjene Zakona o konkurenciji, između ostalih, i na povezane privredne subjekte) iako se na te odredbe nisu eksplicitno pozvali. Dovodeći u vezu sve navedeno, kao i sadržaj osporenih oduka u ovom dijelu sa sadržajem odredaba člana 2. Zakona o konkurenciji, a naročito imajući u vidu nesporan zaključak iz osporenih odluka da je upravo apelant United - Rumunija u relevantnom periodu (u vrijeme pokretanja postupka pred Konkurencijskim vijećem), a ne apelant United - Luksemburg, bio subjekt s pravom prijenosa ekskluzivnih sportskih sadržaja, uključujući i Live paket Premijer lige, Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost u primjeni materijalnog prava i zaključku Konkurencijskog vijeća i Suda BiH u vezi sa pasivnom legitimacijom subjekata u predmetnom postupku, a iz kojeg proizlazi da su u konkretnom slučaju pasivno legitimirani, između ostalih, apelant United - Rumunija, apelanti „Sport Klub“ i apelant „Telemach“.

48. Dalje, dovodeći u vezu sve navedeno, kao i sadržaj odredbe člana 2. Zakona o konkurenciji u vezu sa drugim odredbama relevantnih propisa na koje su se Konkurencijsko vijeće i Sud BiH pozvali prilikom odlučivanja o novčanoj kazni u osporenim odlukama, Ustavni sud, nasuprot apelacionim navodima, ne nalazi ni proizvoljnost u zaključku Konkurencijskog vijeća da se izrečena novčana kazna naplati od apelanta United – Luksemburg (koji je, kako je to već ranije spomenuto, u toku trajanja predmetnog postupka preuzeo djelatnost u pogledu distribucije kanala Sport klub u Bosni i Hercegovini od apelanta United - Rumunija), odnosno da se naplati prisilnim putem, uz obračunavanje zatezne kamate za vrijeme prekoračenja roka od apelanta „Telemach“, ukoliko apelant United - Rumunija ne uplati kaznu u ostavljenom roku.

49. U vezi sa ostalim apelacionim navodima koji se odnose na tvrdnje o povredi procesnog prava i prava na ravnopravnost u postupku, Ustavni sud, prije svega, zapaža da se ovi navodi zasnivaju na tvrdnji da apelant United - Luksemburg nije učestvovao u postupku pred Konkurencijskim vijećem. U vezi sa tim, Ustavni sud zapaža da iz činjenica konkretnog predmeta zaista proizlazi da apelant United - Luksemburg nije učestvovao u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja Konkurencijskog vijeća. Međutim, imajući u vidu prethodna razmatranja vezana za navodnu povredu prava na pravično suđenje u pogledu pasivne legitimacije subjekata u predmetnom postupku, te imajući u vidu da je apelantu United - Luksemburg osporenim rješenjem Konkurencijskog vijeća nametnuta isključivo alternativna obaveza plaćanja novčane kazne (ukoliko je ne plati apelant United - Rumunija), i to bez prisile da kaznu izvrši, kao i da je Sud BiH meritorno razmatrao i njegov zahtjev za preispitivanje presude Suda BiH (kojim je odbijena tužba protiv tog rješenja Konkurencijskog vijeća), kao zahtjev, kako je to u uvodu presude eksplicitno navedeno, „zainteresiranih strana“, pri čemu je konstatirao da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede procesnih odredaba, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ukazivali na povredu principa ravnopravnosti u postupku i povredu procesnih odredaba u ovom segmentu, naročito odredbe člana 10. ZUP-a.

50. Nadalje, u vezi sa apelacionim navodima iz kojih proizlazi da je Konkurencijsko vijeće propustilo da pruži apelantima United - Rumunija i „Sport Klub“ zakonsku mogućnost da se izjasne o svim činjenicama predmeta i da ih nije obavijestilo koje njihove radnje smatra spornim, Ustavni sud, prije svega, primjećuje da iz činjenica konkretnog predmeta, nasuprot ovim navodima, proizlazi da su ovim apelantima dostavljeni svi podnesci podnosioca zahtjeva i da su razmatrani svi njihovi podnesci koje su dostavili Konkurencijskom vijeću. Također, proizlazi da je u toku postupka pred Konkurencijskim vjećem održana usmena rasprava na koju je pristupio opunomoćenik ovih apelanata i da su apelanti nakon toga tražili uvid u spis predmeta, koji im je i omogućen. Pored toga, u vezi sa ovim apelacionim navodima, Ustavni sud podsjeća da je članom 43. stav 3. Zakona o konkurenciji propisano da Konkurencijsko vijeće može, prije donošenja konačnog rješenja, u pisanoj formi obavijestiti stranke o sadržaju rješenja koje namjerava donijeti. Međutim, Ustavni sud zapaža da iz samog teksta citirane odredbe proizlazi da obavještavanje stranaka u pisanoj formi o sadržaju rješenja koje namjerava donijeti predstavlja samo mogućnost, a ne obavezu Konkurencijskog vijeća. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su i ovi navodi o povredi procesnog prava i povredi prava na ravnopravnost u postupku neosnovani. Osim toga, Ustavni sud zapaža da su Konkurencijsko vijeće i Sud BiH razmotrili ostale navode apelanata o povredi procesnih odredaba u konkretnom slučaju, kakve apelanti zapravo ponavljaju u apelaciji, pri čemu su dali dovoljno jasna i agrumentirana obrazloženja zašto ti navodi ne mogu dovesti do drugačije odluke u konkretnoj pravnoj stvari, a u kojima Ustavni sud, također, ne nalazi elemente proizvoljnosti.

51. Shodno svemu navedenom, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.

Pravo na imovinu

52. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

k) Pravo na imovinu.

53. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulirala korištenje imovine u skladu s općim interesom, ili da bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

54. Ustavni sud napominje da se mora utvrditi da li se u konkretnom slučaju radi o imovini u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S tim u vezi, Ustavni sud naglašava da riječ „imovina“ uključuje širok spektar imovinskih interesa koji predstavljaju određenu ekonomsku korist (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine). U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da iz obrazloženja osporenih odluka i dostavljene dokumentacije proizlazi da je osporenim odlukama, u skladu sa članom 48. stav 1. tač. b) i d) Zakona o konkurenciji, apelantu United - Rumunija izrečena novčana kazna u iznosu od 250.000,00 KM, što predstavlja 0,45% od ukupnog prihoda tog privrednog subjekta u 2014. godini (kao godini koja je prethodila povredi Zakona). S obzirom na to nesporno je da navedeni novčani iznos predstavlja imovinu apelanta United - Rumunija koja uživa zaštitu u smislu člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud smatra da, stoga, osporene odluke Konkurencijskog vijeća, odnosno Suda BiH kojima je apelantu United - Rumunija izrečena novčana kazna predstavljaju miješanje u njegovo pravo na mirno uživanje imovine. Ustavni sud, nadalje, imajući u vidu sadržaj tačke 4. izreke osporenog rješenja Konkurencijskog vijeća (kojom je izrečena novčana kazna), primjećuje da je osporenim odlukama predviđena i alternativna mogućnost naplate novčane kazne izrečene apelantu United - Rumunija, ukoliko on tu kaznu ne plati u ostavljenom roku, i to, između ostalih, od apelanta United – Luksemburg i od apelanta „Telemach“. Shodno tome, Ustavni sud primjećuje da su u konkretnom slučaja osporene odluke, pod određenim uvjetima (neplaćanje od prvoapelanta), konstituirale eventualno pravo na miješanje u pravo na mirno uživanje imovine i ovih apelanata.

55. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da novčane kazne spadaju u djelokrug drugog stava člana 1. koji, između ostalog, dozvoljava državama ugovornicama da kontroliraju upotrebu imovine kako bi osigurale plaćanje novčanih kazni. Međutim, ova odredba se mora tumačiti u svjetlu općeg načela ustanovljenog u prvoj rečenici prvog stava i stoga mora biti ispunjen uvjet zakonitosti i mora postojati opravdani odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i željenog cilja (vidi, Evropski sud, pored ostalih, Allan Jacobsson protiv Švedske (br. 1) od 25. oktobra 1989. godine, Serija A, broj 163, str. 17, stav 55, Philips protiv Ujedinjenog Kraljevstva, aplikacija broj 41087/98, stav 51, CEDH 2001-VII).

56. Ustavni sud u konkretnom slučaju primjećuje da je navedena kazna izrečena apelantu United

- Rumunija na osnovu člana 48. stav (1) tač. b) i d) Zakona o konkurenciji zbog ponašanja suprotnog relevantnim odredbama člana 10. stav (2) tač. b) i c) Zakona o konkurenciji. Pri tome iznos te novčane kazne, kako to proizlazi iz činjenica konkretnog predmeta, ne prelazi maksimum propisan odredbom člana 48. Zakona o konkurenciji. Također, Ustavni sud zapaža da su prilikom izricanja novčane kazne uzeti u obzir i kriteriji iz člana 52. Zakona o konkurenciji, a to su namjera i trajanje povrede kojom su povrijeđene odredbe ovog zakona. Također, Ustavni sud, imajući u vidu sadržaj osporenih odluka, smatra da su, pri određivanju da će se, ako se novčana kazna izrečena apelantu United - Rumunija ne uplati u ostavljenom roku, naplatiti od apelanta United – Luksemburg, koji je, kako to stoji u izreci rješenja, u toku trajanja postupka preuzeo djelatnost u pogledu distribucije kanala, odnosno prisilnim putem od apelanta „Telemach“, kako je to navedeno u prethodnim tačkama ove odluke u kontekstu razmatranja prava na pravično suđenje, zapravo, primijenjene odredbe člana 2. Zakona o konkurenciji iako se Konkurencijsko vijeće i Sud BiH na njih nisu eksplicitno pozvali. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je miješanje u imovinu u konkretnom slučaju bilo u skladu sa zakonom.

57. Ustavni sud dalje smatra da je izrečena novčana kazna u konkretnom slučaju u službi ostvarivanja legitimnog cilja – osiguranja izvršenja odluka Konkurencijskog vijeća koje ima isključivu nadležnost da utvrdi postojanje nedozvoljenog ponašanja na tržištu, te da osigura i zaštiti tržišno nadmetanje kao vrijednosti od općeg značaja (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5465/14 od 10. maja 2017. godine, stav 56, dostupna na www.ustavnisud.ba).

58. Zatim, Ustavni sud, slijedeći vlastitu praksu i praksu Evropskog suda, ukazuje na to da u svakom pojedinom slučaju mora postojati "pravičan odnos" između zahtjeva javnog interesa koji se želi postići i zaštite osnovnih prava pojedinaca, a što nije moguće postići ako apelant mora snositi "poseban i pretjeran teret" (vidi, Evropski sud za ljudska prava, James i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 21. februara 1986. godine, Serija A, broj 98, st. 46. i 50).

59. U vezi sa tim, Ustavni sud zapaža da visina izrečene novčane kazne apelantu United - Rumunija ima cilj da otkloni nedozvoljeno ponašanje – zloupotrebu vladajućeg položaja. Također, Ustavni sud podsjeća da je u ovoj odluci već zaključeno da Konkurencijsko vijeće i Sud BiH nisu proizvoljno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da je apelant United - Rumunija prekršio Zakon o konkurenciji zloupotrebom vladajućeg položaja. Također, Ustavni sud napominje da je apelantu United - Rumunija novčana kazna izrečena u okviru zakonom propisanog limita „do 10 % vrijednosti ukupnog godišnjeg prihoda privrednog subjekta“, i to, kako to proizlazi iz odgovora na apelaciju Konkurenciijskog vijeća, u donjim granicama tog limita u iznosu od 0,45%, iako je taj apelant i ranije zloupotrijebio dominantan položaj na relevantnom tržištu, a što je utvrđeno ranijim rješenjem Konkurencijskog vijeća. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nije mogao zaključiti da je u konkretnom slučaju ovom apelantu izrečenom novčanom kaznom nametnut pretjeran teret i time narušen "pravičan odnos" između zahtjeva javnog interesa koji se želi postići i zaštite osnovnih prava pojedinaca. Pored toga, Ustavni sud zapaža da iz dokumentacije u spisu predmeta proizlazi da je izrečenu novčanu kaznu platio apelant „Telemach“. Međutim, imajući u vidu sve navedeno, te uzimajući u obzir da iz obrazloženja osporenih odluka proizlazi da je apelant „Telemach“ u relevantnom periodu imao status povezanog lica, u smislu člana 2. Zakona o konkurenciji, sa apelantom United - Rumunija i da mu je pogodovao dominantni položaj apelanta United - Rumunija tako što je kod apelanta „Telemach“ došlo do značajnog uvećanja broja pretplatnika, Ustavni nije mogao zaključiti da u konkretnom slučaju stvaranjem obaveze ovom apelantu da plati novčanu kaznu izrečenu apelantu United – Rumunija, ukoliko to on ne učini, a koju obavezu je apelant „Telemach“ na koncu i izvršio, nije nametnut pretjeran teret i time narušen "pravičan odnos" između zahtjeva javnog interesa koji se želi postići i zaštite osnovnih prava pojedinaca. Osim toga, Ustavni sud nije mogao zaključiti da u konkretnom slučaju stvaranjem naturalne obaveze (s obzirom na to da osporenim odlukama, za razliku od apelanta „Telemach“, od apelanta United - Luksemburg nije određena prisilna naplata novčane kazne) apelantu United - Luksemburg da plati novčanu kaznu izrečenu apelantu United - Rumunija ukoliko to on ne učini, a koju je na koncu izvršio apelant „Telemach“, nije nametnut pretjeran teret i time narušen "pravičan odnos" između zahtjeva javnog interesa koji se želi postići i zaštite osnovnih prava ovog apelanta.

60. Imajući u vidu prethodna razmatranja Ustavni sud zaključuje da su navodi apelacije o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.

VIII.Zaključak

61. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada u okolnostima konkretnog slučaja nema elemenata koji upućuju na zaključak da je činjenično stanje nepotpuno i netačno utvrđeno i da su proizvoljno primijenjene relevantne odredbe materijalnog i procesnog prava, da su osporene odluke neobrazložene, niti iz činjenica konkretnog slučaja proizlazi da je povrijeđen princip ravnopravnosti u postupku.

62. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada je za zloupotrebu dominantnog položaja izrečena novčana kazna propisana zakonom koja je u službi ostvarivanja legitimnog cilja, te koja ne narušava "pravičan odnos" između zahtjeva javnog interesa koji se želi postići i zaštite osnovnih prava apelanata.

63. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

64. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1664/18 (United Media Distribution S.R.L. iz… | Sudska praksa | Aktio