Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1926/18 (Zavod za izgradnju a.d. Banjaluka)

Odluka donesena 26. 03. 2020.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1926/18

Apelacija

Odluka o meritumu

26. 03. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. marta 2020. godine, u predmetu broj AP 1926/18, rješavajući apelaciju Zavoda za izgradnju a.d. Banjaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koji je podnio Zavod za izgradnju a.d.

Banjaluka.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine zbog nerazumne dužine trajanja postupka koji se vodio pred Osnovnim sudom u Banjaluci kao predmet broj I-5771/02, a koji je okončan Presudom Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Mal 045578 17 Gž od 12. januara 2018. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Zavod za izgradnju a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa v.d. generalnog direktora Velimir Kukobat, podnio je 28. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja postupka koji se vodio pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) kao predmet broj I- 5771/02, a koji je okončan Presudom Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Mal 045578 17 Gž od 12. januara 2018. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 10. maja 2018. i 24. decembra 2019. godine od Osnovnog i Okružnog suda zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.

3. Osnovni i Okružni sud su dostavili odgovore na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz relevantnog dijela apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Pravni prednik apelanta ODP „Zavod za izgradnju“ p.o. Banjaluka je 12. septembra 2002. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave protiv izvršenika (D.S.) radi naplate duga na ime stanarine, komunalne naknade i naknade za korištenje građevinskog zemljišta u određenom novčanom iznosu.

6. U prijedlogu za izvršenje apelant je tražio da Osnovni sud dozvoli izvršenje popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari, te uplatom tako dobijenih sredstava na apelantov transakcijski račun.

7. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj I-5771/02 od 30. jula 2003. godine odredio predloženo izvršenje na koje je izvršenik 23. januara 2004. godine uložio prigovor.

8. Rješenjem broj I-5771/02 od 9. februara 2004. godine Osnovni sud je, na osnovu člana 50. Zakona o izvršnom postupku, odgodio izvršenje rješenja o izvršenju, te odredio da će se izvršni postupak nastaviti po pravosnažnom okončanju parničnog postupka na apelantov prijedlog ukoliko on uspije sa tužbom.

9. Predmetni spis je zaveden u parnični upisnik Osnovnog suda pod brojem MAL-1378/04. Osnovni sud je donio rješenje od 12. septembra 2007. godine kojim je vratio prijedlog za izvršenje apelantu radi uređenja kako bi se on mogao smatrati tužbom.

10. Apelant je 26. septembra 2007. godine uredio tužbu.

11. Izvršenik (u daljnjem tekstu: tužena) je 12. novembra 2008. godine dostavio odgovor na tužbu.

12. Osnovni sud je 26. jula 2012. godine odgovor tužene dostavio apelantu.

13. Osnovni sud je pripremno ročište održao 10. decembra 2012. godine na kojem je utvrđeno da je tužena preminula 13. juna 2012. godine, te da se iza tužene vodi ostavinski postupak u predmetu broj 71 0 O 154460 12 O. Osim toga, Osnovni sud je na navedenom ročištu dozvolio Gradu Banjaluka da pristupi predmetnoj parnici na apelantovoj strani.

14. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 Mal 045578 02 Mal od 10. decembra 2012. godine parnični postupak je prekinut zbog smrti tužene, te je određeno da će se nastaviti kada nasljednici tužene ili staratelj zaostavštine preuzme postupak, ili kada ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.

15. Apelant je 14. jula 2015. godine od Osnovnog suda zatražio da se nastavi prekinuti postupak i, umjesto ranije tužene koja je preminula, kao tužene označio R.S. i S.T., te je predložio i da se pozovu navedena lica da kao nasljednici preuzmu postupak u ulozi tuženog.

16. Osnovni sud je donio rješenje od 23. novembra 2016. godine kojim je odredio da se nastavlja postupak u predmetu broj 71 0 Mal 045578 16 Mal 2 koji je prekinut rješenjem od 10. decembra 2012. godine zbog smrti tužene.

17. Osnovni sud je 3. jula 2017. godine održao pripremno ročište, te 25. septembra 2017. godine ročište za glavnu raspravu.

18. Osnovni sud je donio Presudu broj 71 0 Mal 045578 16 Mal 2 od 25. oktobra 2017. godine, koja je preinačena Presudom Okružnog suda broj 71 0 Mal 045578 17 Gž od 12. januara 2018. godine, kojom je predmetni postupak okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

19. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao sastavnom dijelu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je predmetni postupak trajao nerazumno dugo, gotovo 16 godina. Apelant traži naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

b) Odgovori na apelaciju

20. U odgovorima na apelaciju Osnovni i Okružni sud navode da su postupali u skladu sa odredbama zakona, te predlažu da se apelacija odbije kao neosnovana, ne očitujući se posebno o navodima apelacije koji se odnose na dužinu trajanja postupka.

V.Relevantni propisi

21. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 - OUSRS, 60/17 - OUSBiH, 115/17- OUSBiH, 58/18 - rješenje USBiH i 66/18) relevantne odredbe glase:

Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije. Rokovi za postupanje Član 15.

Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

22. Zakon o parničnom postupku RS („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03,

74/05, 63/07, 105/08 - OUS, 45/09 - OUS, 49/09 i 61/13)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 10.

Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 378.

Postupak se prekida:

1)kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost;

[...] Član 380.

Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji.

Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može preduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na osnovu te rasprave donijeti odluku.

Parnične radnje koje je jedna stranka preduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakvo pravno dejstvo. Njihovo dejstvo počinje tek pošto postupak bude nastavljen.

Član 381.

Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 378. tačke 1. do 4. ovog zakona nastaviće se kad nasljednik ili staralac zaostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravnik ili pravni sljedbenici pravnog lica preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine. [...] VI.Dopustivost

23. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbe člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije. Postupak je okončan Presudom Okružnog suda broj 71 0 Mal 045578 17 Gž od 12. januara 2018. godine, prije podnošenja apelacije, a apelacija je podnesena 28. marta 2018. godine. Ustavni sud zapaža da je apelant navedenu presudu primio 6. februara 2018. godine (prema prijemnom apelantovom pečatu na predmetnoj presudi). U skladu sa navedenim, predmetna apelacija je, u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, dopustiva. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u relevantnom dijelu ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

26. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

27. S obzirom na to da apelant ima status organa javne vlasti (www.zibl.net ), Ustavni sud, prije svega, podsjeća na svoj stav da državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, ne uživaju prava iz Evropske konvencije, ali da uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 19/04, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno Ustavni sud će ispitati navode apelacije u odnosu na apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje u razumnom roku, kao segmentu prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

a)Pravo na suđenje u razumnom roku Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Period koji se uzima u obzir

28. Uvažavajući specifičnost predmetnog postupka, Ustavni sud zapaža da iz apelacionih navoda proizlazi da se apelant žali na dužinu trajanja predmetnog postupka koji je pokrenut apelantovim prijedlogom za izvršenje od 12. septembra 2002. godine radi izvršenja na osnovu vjerodostojne isprave, te da je na osnovu člana 50. Zakona o izvršnom postupku ovaj postupak nastavljen prema pravilima Zakona o parničnom postupku, te da je taj postupak, prema stanju spisa, prekinut 10. decembra 2012. godine zbog smrti tužene, kao i da je 23. novembra 2016. godine određen nastavak predmetnog postupka, koji je okončan presudom Okružnog suda od 12. januara 2018. godine. Stoga, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u razmatranje pri ocjeni dužine postupka jeste oko 11 godina.

Relevantni principi

29. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

30. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uslove tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

Analiza razumnosti trajanja postupka

31. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se postupak tiče naplate duga po osnovu vjerodostojne isprave, kao i da je postupak započet prema pravilima izvršnog postupka, a nastavljen i okončan prema pravilima parničnog postupka, te da se, s obzirom na relevantne okolnosti u konkretnom slučaju, može govoriti o složenom predmetu. Pored toga, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupka, te da je postupak od značaja za apelanta, jer je nastojao da realizuje svoje novčano potraživanje.

32. Nadalje, analizirajući dužinu trajanja predmetnog postupka i ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je evidentna početna pasivnost Osnovnog suda, koji je o prijedlogu za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave odlučio nakon proteka 10 mjeseci, kao i da su tom sudu trebale oko tri godine i osam mjeseci da apelantu dostavi odgovor na tužbu tužene, što svakako nije adekvatna ažurnost. Ustavni sud, isto tako, primjećuje da je predmetni postupak bio prekinut zbog smrti tužene u periodu oko četiri godine, što je objektivna okolnost koja je redovni sud sprečavala da postupa. Nakon toga, Ustavni sud zapaža da je Osnovnom sudu, po apelantovom prijedlogu, trebala godina i četiri mjeseca da donese rješenje kojim je odredio nastavak predmetnog postupka, nakon čega je donio presudu 25. oktobra 2017. godine. Prema tome, imajući u vidu razdoblja neaktivnosti u postupanju Osnovnog suda, Ustavni sud smatra da se, unatoč razdoblju zbog kojeg taj sud zbog objektivnih razloga nije mogao poduzimati procesne radnje (prekid postupka), radi o značajnom doprinosu ukupnoj dužini trajanja postupka koja se može u odlučujućoj mjeri pripisati postupanju Osnovnog suda, koji se u odgovoru na apelaciju nije očitovao o navodima koji se tiču dužine trajanja postupka, niti je ponudio razloge koji bi opravdali tu dužinu. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je u predmetnom postupku odlučivao i Okružni sud, koji je svoju odluku donio u vrlo kratkom roku i na taj način okončao predmetni postupak. U odgovorima na apelaciju redovni sudovi su naveli da su u predmetnom postupku u cijelosti postupali u skladu sa odredbama zakona. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi obavezni postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja. Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organizovanju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalifikovano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju, jer se dužina trajanja predmetnog postupka mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i da se ne može definisati kao posljedica općenitih okolnosti i nedostataka u organizovanju nadležnosti u oblasti pravosuđa.

33. Stoga, ocjenjujući dužinu predmetnog postupka u njezinoj ukupnosti, imajući u vidu navedene činjenice, odnosno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku i nadležnih sudova, značaj koji konkretna pravna stvar ima za apelanta, kao i činjenicu da je ukupnoj dužini trajanja postupka u odlučujućoj mjeri doprinio Osnovni sud, koji je imao značajnija razdoblja neaktivnosti, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

b)Pitanje naknade nematerijalne štete

34. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

35. Apelant je zatražio da mu se naknadi nematerijalna šteta zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Međutim, imajući u vidu odluku u ovom predmetu, činjenicu da je postupak pred redovnim sudovima okončan prije podnošenja apelacije, da se u konkretnom slučaju radi o organu javne vlasti, kao i da je riječ o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud smatra da je samo deklaratorno utvrđivanje kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku dovoljna satisfakcija za apelanta u konkretnom slučaju (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1038/16 od 6. juna 2018. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ). VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine kada je predmetni postupak trajao oko 11 godina, pri čemu je ukupnoj dužini trajanja postupka u odlučujućoj mjeri doprinio Osnovni sud, koji je imao značajna razdoblja neaktivnosti za koje nije ponudio bilo kakvo obrazloženje.

37. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-1926/18 (Zavod za izgradnju a.d. Banjaluka) | Sudska praksa | Aktio