Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4863/19 ("Sport Plus" d.o.o. Novi Travnik)

Odluka donesena 26. 03. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Komunalna taksa
  • Upravni spor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4863/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 03. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. marta 2020. godine, u predmetu broj AP-4863/19, rješavajući apelaciju "Sport Plus" d.o.o. Novi Travnik, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "Sport Plus" d.o.o. Novi Travnik protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 010777 19 U od 30. oktobra 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. "Sport Plus" d.o.o. Novi Travnik (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Samir Čengić, advokat iz Sarajeva, podnio je 19. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 U 010777 19 U od 30. oktobra 2019. godine.

2. Osporenom presudom Kantonalnog suda odbijena je kao neosnovana tužba koju je apelant podnio protiv rješenja tuženog Federalnog ministarstva finansija/financija broj 03-15-1493/16 S.O. od 28. februara 2019. godine, kojim rješenjem je odbijena kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv Rješenja Kantonalnog poreznog ureda Zenica Ispostava Zenica broj 13-4/1-15-5-53/16 E.D. od 25. oktobra 2016. godine. Tim prvostepenim rješenjem Poreska uprava Kantonalnog ureda Zenica je odbila zahtjev apelanta za poništenje razreza i povrat uplaćenih sredstava na ime takse za istaknutu firmu za 2011. godinu, u određenom novčanom iznosu.

3. U obrazloženju osporene presude, Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa proizilazi da je apelant 29. marta 2016. godine podnio zahtjev Poreznoj ispostavi Zenica za poništenje razreza i povrat uplaćenih sredstava na ime takse na istaknutu firmu za 2011. godinu, odnosno izmjenu izvršne Porezne prijave općinske komunalne takse na istaknutu firmu za 2011. godinu. Apelant je predmetnu obavezu prinudno izmirio nakon što je Porezna ispostava Zenica izdala Nalog za plaćanje od 10. maja 2013. godine. Kantonalni sud je naveo i da je Ustavni sud Federacije BiH 13. maja 2014. godine donio Presudu broj 65/13 kojom je utvrđeno da Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnim taksama („Službene novine Općine Zenica“, broj 5/09) u dijelu koji se odnosi na Tarifu Općinskih komunalnih taksi –Tarifni broj 1. nije u saglasnosti sa Ustavom Federacije BiH. Kantonalni sud je ukazao da iz navedenog proizilazi da je predmetni razrez komunalne takse za 2011. godinu zasnovan na materijalnom propisu koji je u momentu primjene bio zakonit, dakle, primijenjen je prije nego je navedenom Presudom Ustavnog suda Federacije BiH od 13. maja 2014. godine isti proglašen neustavnim. Kantonalni sud je istakao da je neosnovano pozivanje apelanta na odredbu člana 60. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Federacije BiH, iz razloga što navedenom presudom nije određen datum od kada će se ista primjenjivati odnosno stupiti na snagu, zbog čega je shodno odredbama člana 40 . stav 1. i člana 41. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije BiH navedena presuda obavezujuća za upravne organe počev od 18. juna 2014. godine, kao dana njenog objavljivanja u „Službenim novinama Federacije BiH“, broj 48/14. Kantonalni sud je ukazao da odredba člana 60. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Federacije BiH ima u vidu situaciju da je konačnim i pravomoćnim pojedinačnim aktom donesenim nakon objavljivanja odluke Ustavnog suda u „Službenim novinama Federacije BiH“ na osnovu odredbi koje su prestale da važe povrijeđeno pravo osobe primjenom propisa koji je proglašen neustavnim, a što u konkretnom nije slučaj.

Apelacioni navodi U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su upravni organi i Kantonalni sud apelanta onemogućili da ima pravično suđenje, odnosno uskratili su mu neotuđivo pravo da uživa u svojoj imovini, obzirom da su u skladu sa članom 60. Poslovnika Ustavnog suda Federacije BiH bili obavezni ponoviti postupak, izmijeniti tj. poništiti konačan i pravomoćan akt kojim je apelantu naloženo plaćanje komunalne takse na istaknutu firmu za 2011. godinu, na koji način su umanjili vrijednost imovine apelanta.

Relevantno pravo

4. Poslovnik Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 40/10 i 18/16) Član 60.

Djelovanje odluka Suda (1)Svako kome je povrijeđeno pravo konačnim ili pravomoćnim pojedinačnim aktom donosenim na osnovu odredbi koje su prestale da važe na osnovu odluke Suda, ima pravo tražiti od nadležnog tijela izmjenu tog pojedinačnog akta, a nadležno tijelo je dužno da ponovi postupak i uskladi akt sa odlukom Suda u roku od 90 dana od dana prijema zahtjeva. (…)

5. Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) Član 40.

(1)Usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis organa federalne, kantonalne ili općinske vlasti za koji Ustavni sud utvrdi da nije u skladu sa Ustavom neće se primjenjivati od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u "Službenim novinama Federacije BiH", odnosno predloženi zakon ili drugi propis neće stupiti na snagu. (…) Član 41.

Od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u "Službenim novinama Federacije BiH", kojom je utvrđeno da zakon ili drugi propis organa federalne, kantonalne ili općinske vlasti, koji je stupio na snagu nije u skladu sa Ustavom, neće se primjenjivati ni propis donesen za njegovo provođenje.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je Kantonalni sud primijenio materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4863/19 ("Sport Plus" d.o.o. Novi Travnik) | Sudska praksa | Aktio