Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4915/19 (B. H. i S.Ž.)
Odluka donesena 26. 03. 2020.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Isplata duga
- Izvršenje
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4915/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 03. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. ožujka 2020. godine, u predmetu broj AP-4915/19, rješavajući apelacije Bosiljke Herbez i S. Ž., na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Bosiljka Herbez protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 264512 19 Gž od 16. travnja 2019. godine;
S. Ž. protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 I 014083 19 Gži 3 od 24. listopada 2019. godine;
zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-4915/19
1. Bosiljka Herbez (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa Predrag Herbez odvjetnik iz Banjaluke, podnijela je 20. prosinca 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci Hercegovine (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 I 264512 19 Gž od 16. travnja 2019. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, obustavljen je postupak izvršenja i ukinute su sve provedene radnje u odnosu na glavni dug sa zakonskom zateznom kamatom.
3. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je prvostupanjski sud pravilno dozvolio ovrhu na osnovu ovršne notarske isprave na osnovu čl. 22 i 23 st. 1 toč. 3. Zakona o ovršnom postupku, a i pravilno, odlučujući o prigovoru ovršenika (M.P.), obustavio postupak u odnosu na glavni dug, s obzirom na to da je ovršenik u međuvremenu platio dug. Osim toga, pravilno je obustavio postupak i u odnosu na zakonsku zateznu kamatu na glavni dug, jer u smislu čl. 36. i 39. Zakona o ovršnom postupku, za dužnika, odnosno ovršenika iz te isprave ne proističe obveza plaćanja kamate. Naime, sud u ovršnom postupku vezan je sadržajem ovršne isprave (39. Zakona o ovršnom postupku), što u konkretnom znači da je u ovom postupku sud dužan da provede ovrhu radi naplate potraživanja apelantice koje je utvrđeno ovršnom ispravom. Kako prema ovršnoj ispravi, notarski obrađenom ugovoru, nije ugovoreno plaćanje zakonske zatezne kamate, Okružni sud je ukazao da prvostupanjski sud nije imao zakonsko uporište da rješenje o ovrsi donese protivno odredbi člana 39. st. 1. i 2. Zakona o ovršnom postupku u odnosu na zakonsku zateznu kamatu. Pri tome, naveo je da su stranke ovlaštene ugovarati prava i obveze u skladu sa zakonom, slijedom čega su i u konkretnom slučaju imali pravo da u smislu odredaba Zakona o obligacionim odnosima (na koji se poziva apelantica) ugovore plaćanje zakonske zatezne kamate u slučaju zakašnjenja u isplati, ali kako to nisu učinile, ni prvostupanjski nije imao ovlaštenje da obveže ovršenika na ispunjenje te obveze.
2. AP-15/20
4. S. Ž. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, kojeg zastupa Z.O.U. "Raguž" - Odvjetnici Marko i Danijel Raguž odvjetnici iz Stoca, podnio je 31. prosinca 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju broj (u daljnjem tekstu: Okružni sud) 95 0 I 014083 19 Gži 3 od 24. listopada 2019. godine.
5. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, obustavljen je ovršni postupak, jer je ovrha provedena u cijelosti.
6. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da iz prvostupanjskog spisa proističe da je apelant podnio prijedlog za ovrhu na osnovu pravomoćne presude, protiv ovršenika (Lj.R. i K.Đ.) radi uspostavljanja pređašnjeg stanja na parceli, tako što će sa sjeverne strane parcele i prilaznog puta otkloniti obrušeni kameni materijal. S tim u vezi, naveo je da je vještak geodetske struke koji je izašao na lice mjesta utvrdio da je materijal već ranije uklonjen. Dakle, cijeneći da su gomile materijala uklonjene, odnosno da ih nema na danoj lokaciju i da je trasa interne prometnice čista, Okružni sud je ukazao da je uspostavljeno prijašnje stanje.
Spajanje predmeta
7. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4915/19.
8. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi
9. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti, u suštini, smatraju da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno i procesno pravo. Osim toga, apelanti se pozivaju na kršenje zabrane diskriminacije i povredu prava na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog i procesnog prava.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koje su se apelanti pozvali, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
13. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
14. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević