Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4092/19 (Z. T.)

Odluka donesena 26. 03. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4092/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 03. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. ožujka 2020. godine, u predmetu broj AP-4092/19, rješavajući apelaciju koju je podnio Zdenko Tibold, na osnovi članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Zdenko Tibold protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 51 0 Rs 041734 18 Rev 2 od 11. lipnja 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Zdenko Tibold (u daljnjem tekstu: apelant) iz Viteza, podnio je 29. listopada 2019. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 51 0 Rs 041734 18 Rev 2 od 11. lipnja 2019. godine.

2. Rješenjem Vrhovnoga suda od 11. lipnja 2019. godine odbačena je revizija koju je apelant izjavio protiv rješenja Kantonalnoga suda u Novome Travniku od 10. srpnja 2018. godine, kojim je priziv apelanta odbijen kao neutemeljen i potvrđeno rješenje Općinskoga suda u Travniku od 17. svibnja 2018. godine, kojim je odbačen prijedlog apelanta od 4. prosinca 2017. godine za dopunu presude od 27. kolovoza 2007. godine. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud istakao da je odredbom članka 301b. st. 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da stranka može podnijeti reviziju putem punomoćnika koji je odvjetnik, a stavkom 2. istoga članka je propisano da izuzetno od stavka 1., stranka može podnijeti reviziju ukoliko ima položen pravosudni ispit, odnosno za nju može podnijeti reviziju kao punomoćnik osoba koja je prema odredbama ovoga ili kojeg drugoga zakona ovlaštena zastupati ju u tom svojstvu iako nije odvjetnik, a ukoliko ima položen pravosudni ispit. Vrhovni je sud istakao da iz stanja u spisu proizlazi da revizija nije podnesena putem punomoćnika koji je odvjetnik, već da ju je podnio apelant osobno, a pri tomu nije dokazao da ima položen pravosudni ispit, niti je taj dokaz dostavio po zahtjevu prvostupanjskoga suda na traženje ovoga suda u drugome predmetu. Vrhovni je sud istakao da, kako je reviziju izjavila osoba koja nije imala ovlaštenje za podnošenje revizije u ovome postupku, takva revizija je nedopuštena, pa je ista odbačena primjenom odredbi članka 247. st. 1. i st. 2. ZPP. Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji proizlazi da apelant ukazuje na povredu prava na život iz članka II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i te smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Naime, apelant navodi da je došlo do „totalne diskriminacije i degradacije svih ljudskih prava i prava na život – koja mu nastoje oduzeti likvidacijom balkanska mafija i pravosudna mafija na čelu sa Ustavnim sudom“.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

5. Apelant se žali da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na život iz članka II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Europske konvencije. U svezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenljivosti članka II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Europske konvencije na konkretan slučaj.

6. Ustavni sud podsjeća da je člankom 2. Europske konvencije propisano da je "1. Pravo na život svake osobe zaštićeno je zakonom. Nitko ne smije biti namjerno lišen života, osim prilikom izvršenja presude suda kojom je osuđen za kazneno djelo za koje je zakonom predviđena ova kazna. 2. Lišavanje života se ne smatra protivnim ovom članku ako proistekne iz uporabe sile koja je apsolutno nužna: a) u obrani bilo koje osobe od nezakonitog nasilja; b) da bi se izvršilo zakonito uhićenje ili spriječilo bjekstvo zakonito pritvorene osobe; c) prilikom poduzimanja zakonitih radnji u svrhu suzbijanja nereda ili pobune." Ustavni sud primjećuje da iz sadržaja prava na život proističe da ovo pravo ne pruža garanciju protiv svih prijetnji životu, niti garantira pravo na određenu kvalitetu i standard življenja, već je navedenim člankom zajamčeno pravo na život svakome pojedincu u smislu garancija da pojedinac neće biti arbitrarno lišen života (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-2332/07 od 25. veljače 2010. godine i AP-4047/17 od 19. travnja 2017. godine, dostupne na web stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Dovodeći u vezu navedeno sa konkretnim predmetom, Ustavni sud smatra da navodi apelanta da mu je osporenom odlukom (kojom je odbačena revizija apelanta izjavljena protiv drugostupanjske odluke, kao nedopuštena), sami po sebi, bez drugih argumenata i dokaza, ne dovode u pitanje poštivanje standarda iz članka II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Europske konvencije, te su stoga ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Imaju ći u vidu da su navodi apelanta o kršenju članka II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i č lanka 2. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o kr šenju članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i č lanka 14. Europske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na život, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4092/19 (Z. T.) | Sudska praksa | Aktio