Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5250/18 (Mldb. B. B.)

Odluka donesena 04. 06. 2020.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Građanski postupak
  • Nematerijalna šteta
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5250/18

Apelacija

Odluka o meritumu

04. 06. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5250/18, rješavajući apelaciju mldb. B. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 4. juna 2020. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija mldb. B. B.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 Mal 058384 15 Gž od 12. jula 2018. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Tuzli, koji je dužan da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Mldb. B. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg kao zakonska zastupnica zastupa majka A. B., a nju Sanjin Bandović, advokat iz Živinica, podnio je 12. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 Mal 058384 15 Gž od 12. jula 2018. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općine Živinice (u daljnjem tekstu: tužena) zatraženo je 7. februara i 9. marta 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor 16. marta 2020. godine.

4. Tužena nije dostavila odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Presudom Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 33 0 Mal 058384 14 Mal od 26. januara 2015. godine obavezana je tužena da apelantu na ime naknade nematerijalne štete u vidu fizičkih bolova i straha isplati ukupno iznos od 1.240,00 KM sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka.

7. U obrazloženju odluke Općinski sud je naveo da je utvrdio da je apelanta na lokalnom putu u blizini porodične kuće ugrizao pas lutalica, nakon čega se javio u Hitnu službu Doma zdravlja Živinice. Odlučujući o prigovoru nedostatka pasivne legitimacije na strani tužene, Općinski sud je zaključio da je on neosnovan. S tim u vezi je ukazao da je Zakonom o komunalnim djelatnostima Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Zakon o komunalnim djelatnostima) propisano da općine osiguravaju obavljanje komunalnih djelatnosti propisanih tim zakonom (član 6) koje, između ostalog, obuhvataju i obavljanje kafilerijskih poslova (član 3. tačka 13), koji podrazumijevaju uklanjanje pasa lutalica, eutanaziju i neškodljivo uklanjanje leševa sa javnih površina (član 4. tačka 13). Također je ukazao da je odredbama člana 28. Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja) propisano da sklonište za napuštene i izgubljene životinje osnivaju fizičko ili pravno lice, jedinica lokalne samouprave, općina, grad, kanton ili entitet (stav 4), te da nadležni organi uprave kantona, grada ili općine izdaju dozvolu za formiranje skloništa za životinje, a na osnovu uputstva koje propisuje nadležno ministarstvo (stav 5). Općinski sud je ukazao i da je odredbom člana 30. Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja propisano da se skloništa i higijenski servisi finansiraju iz budžeta entiteta, kantona, gradova i općina. S obzirom na to da iz mišljenja vještaka medicinske struke proizlazi da je apelant pretrpio nematerijalnu štetu usljed lakše tjelesne povrede, Općinski sud je zaključio da mu, shodno odredbi člana 200. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), pripada adekvatna materijalna satisfakcija za nastalu štetu. Kako je tužena, shodno odredbi člana 184. ZOO, odgovorna za nastalu štetu jer je propustila da obavlja djelatnost sakupljanja i zbrinjavanja napuštenih životinja, Općinski sud je naveo da je obavezao tuženu da apelantu nadoknadi nastalu štetu.

8. Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 Mal 058384 15 Gž od 12. jula 2018. godine usvojena je žalba tužene i preinačena prvostepena presuda na način da je apelantov tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan.

9. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je iznio činjenična utvrđenja prvostepenog suda i istakao da je, shodno odredbi člana 4. tačka 13. Zakona o komunalnim djelatnostima, tužena dužna da uklanja pse lutalice sa javnih površina. Kako je predmetna šteta nastala u dvorištu apelantovog komšije koje služi kao put - prečica, a ne na javnoj površini, Kantonalni sud je zaključio da tužena u konkretnom slučaju nije pasivno legitimirana.

IV. Apelacija

a)Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da Kantonalni sud nije dao jasno i razumljivo obrazloženje za svoju odluku i da je proizvoljno primijenio materijalno pravo. Navodi da je sporan stav Kantonalnog suda da općina odgovara za štetu od ujeda psa lutalice samo ako je do štete došlo na javnoj površini.

b)Odgovor na apelaciju

11. Kantonalni sud je naveo da apelacione navode smatra neosnovanim i da u svemu ostaje kod razloga datih u osporenoj presudi.

V.Relevantni propisi

12. Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja ("Službeni glasnik BiH" br. 25/09 i 9/18) u relevantnom dijelu glasi:

Član 28.

(Skloništa za životinje) […] (4) Sklonište za životinje osniva fizičko ili pravno lice, jedinica lokalne samouprave, općina, grad, kanton ili entitet.

(5) Nadležni upravni organ kantona, grada ili općine izdaje dozvolu za formiranje skloništa za životinje, na osnovu uputstva koje propisuje nadležno ministarstvo, a na prijedlog Ureda, te vodi upisnik skloništa za životinje.

Član 30.

(Finansiranje skloništa i higijenskih servisa) Skloništa i higijenski servisi finansiraju se iz:

a) budžeta entiteta, kantona, gradova i općina;

[…]

13. Zakon o komunalnim djelatnostima („Službene novine Tuzlanskog kantona“ br. 11/05, 7/07, 8/12 i 14/13) u relevantnom dijelu glasi:

II - KOMUNALNE DJELATNOSTI

Član 3.

(Komunalne djelatnosti) Komunalne djelatnosti u smislu ovog zakona su:

[…] 13. obavljanje kafilerijskih poslova;

[…] Član 4.

(Značenje pojmova) (1) Pojmovi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju slijedeće značenje:

1. […]

13. Pod obavljanjem kafilerijskih poslova podrazumijevaju se poslovi uklanjanja pasa lutalica, eutanazija i neškodljivo uklanjanje životinjskih leševa sa javnih površina;

[…]

IV - OBEZBJEĐENJE OBAVLJANJA KOMUNALNIH

DJELATNOSTI

Član 6.

(1) Općine obezbjeđuju obavljanje komunalnih djelatnosti određenih ovim zakonom.

[…]

14. Zakon o obligacionim odnosima («Službeni list SFRJ» br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, «Službeni list RBiH» br. 2/92, 13/93 i 13/94 i "Službene novine Federacije BiH" br. 29/03 i 42/11) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Odgovornost u vezi sa vršenjem poslova od opšteg interesa Član 184.

Organizacije koje vrše komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovno vrše svoju uslugu.

Novčana naknada Član 200.

(1) Za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda, časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliskog lica kao i za strah sud će, ako nađe da okolnosti slučaja, a naročito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdava, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete kao i u njenom odsustvu.

[…]

VI. Dopustivost

15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 33 0 Mal 058384 15 Gž od 12. jula 2018. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 20. jula 2018. godine, a apelacija je podnesena 12. septembra 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

19. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

21. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

22. Ustavni sud konstatira da se postupak u konkretnom slučaju odnosi na naknadu štete, dakle, na predmet građanskopravne prirode, iz čega proizlazi da apelant u predmetnom postupku uživa garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

23. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio materijalno pravo. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila eventualno proizvoljna ili diskriminacijska.

24. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica, ocjene dokaza, tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje, i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja se postavljaju, ispitati da li su osporene odluke zasnovane na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava.

25. Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud zauzeo stanovište da odredba člana 4. stav 1. tačka 13. Zakona o komunalnim djelatnostima propisuje obavezu na strani tužene da uklanja pse lutalice samo sa javnih površina, pa je, kako je do štetnog događaja došlo na privatnom posjedu, a ne na javnoj površini, odbio apelantov tužbeni zahtjev zbog nedostatka pasivne legitimacije na strani tužene. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da su navedenom zakonskom odredbom definirani kafilerijski poslovi, i to: uklanjanje pasa lutalica, eutanazija i neškodljivo uklanjanje životinjskih leševa sa javnih površina. Iz navedene zakonske formulacije jasno proizlazi da obaveza uklanjanja pasa lutalica nije ograničena isključivo na javne površine, već se to ograničenje odnosi na obavezu uklanjanja životinjskih leševa. Dakle, navedena zakonska odredba stipuliše generalnu obavezu uklanjanja pasa lutalica, što omogućava da se ostvari ratio legis zaštite životinja i njihovo smještanje u odgovarajuća skloništa, sa jedne strane, i zaštite stanovništva, inter alia, i od eventualnih napada pasa lutalica kakav je i predmetni slučaj, sa druge strane. Slijedom navedenog, Ustavni sud zaključuje da je osporena odluka Kantonalnog suda zasnovana na proizvoljnoj primjeni odredbe člana 4. stav 1. tačka 13. Zakona o komunalnim djelatnostima.

26. Stoga, Ustavni sud smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Pravo na imovinu

27. S obzirom na zaključak o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud ne smatra da je potrebno posebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da je osporena odluka Kantonalnog suda zasnovana na proizvoljnoj primjeni odredbe člana 4. stav 1. tačka 13. Zakona o komunalnim djelatnostima usljed čega je došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-5250/18 (Mldb. B. B.) | Sudska praksa | Aktio