Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3958/19 (M. T.)

Odluka donesena 26. 03. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3958/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 03. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. ožujka 2020. godine, u predmetu broj AP-3958/19, rješavajući apelaciju koju je podnio Miloje Tatić, na osnovi članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Miloje Tatić protiv Presude Vrhovnoga suda Republike Srpske broj 11 0 U 018083 17 Uvp od 5. rujna 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Miloje Tatić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sitneša, podnio je 19. listopada 2019. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnoga suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 018083 17 Uvp od 5. rujna 2019. godine.

2. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područna jedinica Srbac (u daljnjem tekstu: PJ Srbac) od 1. listopada 2015. godine, dozvoljena je uknjižba u B listu ZK uloška br. 1824 k.o.s.p. Srbac prava vlasništva na nekretninama, bliže označenim u dispozitivu prvostupanjskoga rješenja, do tada upisano kao državna svojina, u korist „Trgovačko prevozničko, eksport-import preduzeće „MANE KOMERC“ d.o.o. Srbac“ (u daljnjem tekstu: „MANE KOMERC“ d.o.o. Srbac) sa 1/1 dijela. Nadalje, dozvoljen je otpis iz A lista ZK uloška br. 1252 k.o.s.p. Srbac nekretnina, bliže označenih u dispozitivu prvostupanjskoga rješenja, do tada upisano kao državna svojina, i pripis istih u već postojeći ZK uložak br. 1824 k.o.s.p. Srbac u korist „MANE KOMERC“ d.o.o. Srbac sa 1/1 dijela. Nadalje, dozvoljen je otpis iz A lista ZK uloška br. 417 k.o.s.p. Inađol nekretnina, bliže označenih u dispozitivu prvostupanjskoga rješenja, do tada upisano kao državna svojina, i upis istih u novi ZK uložak br. 1246 k.o.s.p. Inađol, sa uknjižbom prava vlasništva u korist „MANE KOMERC“ d.o.o. Srbac sa 1/1 dijela.

3. Zaključkom PJ Srbac od 30. listopada 2015. godine odbačena je žalba apelanta izjavljena protiv prvostupanjskoga rješenja od 1. listopada 2015. godine jer je izjavljena od strane neovlaštene osobe. Rješenjem direktora PJ Srbac od 7. prosinca 2015. godine odbijena je žalba apelanta izjavljena protiv zaključka PJ Srbac od 30. listopada 2015. godine kao neutemeljena.

4. Rješenjem direktora PJ Srbac od 27. studenoga 2015. godine odbijena je žalba Pravobranilaštva Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo) izjavljena protiv prvostupanjskoga rješenja od 1. listopada 2015. godine kao neutemeljena.

5. Presudom Okružnoga suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) od 4. travnja 2017. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova tužba podnesena protiv rješenja direktora PJ Srbac od 27. studenoga 2015. godine.

6. Presudom Vrhovnoga suda od 5. rujna 2019. godine odbijen je zahtjev apelanta za izvanredno preispitivanje presude Okružnoga suda od 4. travnja 2017. godine. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud naveo da je odbacivanje tužbe apelanta kao nedopuštene, nižestupanjski sud obrazložio činjenicom da je žalba apelanta, izjavljena protiv prvostupanjskoga rješenja, odbačena zaključkom tuženice - Područna jedinica Srbac od 30. studenoga 2015. godine, kao izjavljena od neovlaštene osobe, koji zaključak je potvrđen rješenjem tuženice od 7. prosinca 2015. godine, sa obrazloženjem tuženice da apelant nema stranačku legitimaciju u konkretnoj upravnoj stvari pa nadalje, da je o tom spornom pitanju vođen i upravni spor koji je okončan presudom Okružnoga suda od 30. ožujka 2017. godine kojom je odbijena tužba apelanta protiv rješenja tuženice od 7. prosinca 2015. godine. Vrhovni je sud istakao da je nižestupanjski sud na temelju čl. 22. točka 1. Zakona o upravnim sporovima tužbu odbacio, sa zaključkom da apelant nema aktivnu legitimaciju za ove podnošenje tužbe. Vrhovni je sud istakao da je pravilno nižestupanjski sud tužbu odbacio, jer apelant nije mogao osporiti navedeno rješenje tuženice, kojim se nije odlučivalo o njegovoj žalbi.

Apelacioni navodi

7. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, te smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. U konkretnomu slučaju, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Europskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP-766/12 od 22. listopada 2013. godine i AP-1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenom presudom Vrhovnoga suda odbijen apelantov zahtjev za izvanredno preispitivanje odluke Okružnoga suda kojom je odbačena apelantova tužba kao nedopuštena, iz čega slijedi da se u konkretnome slučaju odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti predmetne tužbe. Dakle, iz navedenoga proizlazi da se osporenom odlukom u ovom dijelu nije odlučivalo o «građanskim pravima i obvezama» apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, slijedom čega su i navodi apelanta o kršenju prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije i o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Europske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3958/19 (M. T.) | Sudska praksa | Aktio