Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4384/19 (N. J. i drugi)

Odluka donesena 26. 03. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Prekršaj
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prekršajni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4384/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 03. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. ožujka 2020. godine, u predmetu broj AP-4384/19, rješavajući apelaciju Nedeljka Jovanovića i drugih, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Nedeljko Jovanović, Nedeljko Marković, Miko Jovanović, Radoslav Jovanović, Miroslav Jovanović, Svetozar Jovanović, Jovan Jovanović, Nedeljka Jovanović, Petar Jovanović, Branko Jovanović, Joka Jovanović, Vaso Marković, Desanka Marković, Joka Marković, Slavka Jovanović, Savo Milovanović, Snježana Jovanović i Mira Jovanović protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 Pr 096838 19 Pžp od 6. rujna 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Nedeljko Jovanović, Nedeljko Marković, Miko Jovanović, Radoslav Jovanović, Miroslav Jovanović, Svetozar Jovanović, Jovan Jovanović, Nedeljka Jovanović, Petar Jovanović, Branko Jovanović, Joka Jovanović, Vaso Marković, Desanka Marković, Joka Marković, Slavka Jovanović, Savo Milovanović, Snježana Jovanović i Mira Jovanović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Sejfudin Krnjić odvjetnik iz Tuzle, podnijeli su 14. studenog 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 Pr 096838 19 Pžp od 6. rujna 2019. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, apelanti su proglašeni odgovonim za počinjenje prekršaja iz čl. 7. Zakona o javnom redu i miru (jer su blokirali izmješteni dio lokalnog puta u naseljenom mjestu na taj način što su stajali na kolniku te tako spriječili prolazak teretnog motornog vozila koje je prevozilo radnu mašinu - bager gusjeničar na radilište i ometali odvijanje prometa-dakle drsko su se ponašali) i prekršaja iz čl. 24. Zakona o javnom redu i miru (jer na licu mjesta nisu postupili po zakonitom naređenju komandira Policijske stanice da se raziđu sa izmještenog dijela lokalnog puta i dozvole prolazak teretnog motornog vozila i omoguće sigurno odvijanje prometa, te su sjeli na put i uhvatili se za ruke nakon čega su od strane pripadnika MUP-a Republike Srpske uporabom fizičke snage pomjereni do ivice kolnika i omogućen je prolazak teretnog motornog vozila), pa su im temeljem navedenih odredbi i odredbi čl. 45., čl. 48. i čl. 55. Zakona o prekršajima RS, utvrđene pojedinačne novčane kazne za svaki prekršaj, te su im izrečene uvjetne osude sa jedinstvenim novčanim kaznama i rokom provjeravanja od šest mjeseci.

3. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je pobijano rješenje o odgovornosti apelanata doneseno na temelju dokaza izvedenih na usmenom pretresu, u prisustvu apelanata i njihovog branitelja, koji su imali priliku unakrsno ispitati svjedoka podnositelja zahtjeva i izvesti vlastitite dokaze. Okružni sud je istakao da na temelju svjedočenja ovlaštenih službenih lica MUP-a RS, koji su sudjelovali ili neposredno promatrali događaj, navoda odbrane i ostalih izvedenih dokaza, prostiče da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje primjenio odgovarajuće materijalnopravne odredbe. Dakle, pravilno je odlučio o odgovornosti apelanata za počinjene prekršaje, te im, utvrdio pojedinačne, jedinstvene novčane kazne i izrekao uslovne osude, u skladu sa relevantnim odredbama navedenih zakona. Naime, samovoljno blokiranje bilo koje javne površine (trga, parka, ulice i sl.), posebno, javne ceste, bilo koje kategorije, sa aspekta očuvanja proklamovanih ciljeva demokratskog društva, je nedopustivo i sadrži bitna obilježja prekršaja iz optužbe, te se apelanti ne mogu pozivati na samopomoć, odnosno krajnju nuždu.

Apelacioni navodi

4. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i povredu zabrane diskriminacije iz čl. II/4 Ustava Bosne i Hercegovine. Apelanti, u suštini, smatraju da je redovni sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno i procesno pravo. Također, apelanti su istakli da Okružni sud nije odgovorio navode iz žalbe, a samo obrazloženje odluke je krajnje paušalno i proizvoljno.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. U odnosu na navode apelanata da Okružni sud nije odgovorio na sve njihove navode iz žalbe, Ustavni sud ukazuje da, u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, Okružni sud nije bio obvezan da iznese sve detalje i da odgovori na sve iznesene navode apelanata, nego je bio dužan da odgovori na relevantne navode, te svoju odluku obrazloži tako što će navesti jasne i razumljive razloge, a što je u konkretnom slučaju i učinio. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4384/19 (N. J. i drugi) | Sudska praksa | Aktio