Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1968/18 (M. G.)
Odluka donesena 26. 03. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1968/18
Apelacija
Odluka o meritumu
26. 03. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. marta 2020. godine, u predmetu broj AP 1968/18, rješavajući apelaciju Mate Grgića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Mate Grgić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 I 221500 11 I, a koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 I 221500 14 Gži od 17. januara 2018. godine.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantu Mati Grgiću isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mato Grgić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Odvjetničko društvo „Hidanović i partneri“ d.o.o. Orašje, podnio je 30. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 65 0 I 221500 11 I, a koji je okončan prije podnošenja apelacije Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 I 221500 14 Gži od 17. januara 2018. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog i Kantonalnog suda zatraženo je 6. juna 2018. i 24. decembra 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski i Kantonalni sud su dostavili odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 13. decembra 2011. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda u Orašju broj P-332/02 od 11. juna 2003. godine protiv izvršenika (Bosna i Hercegovina - Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine) radi isplate.
6. Predloženo je izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika koja se vode kod nadležnih banaka. Općinski sud je 13. avgusta 2012. godine donio rješenje o izvršenju.
7. Protiv predmetnog rješenja o izvršenju izvršenik je 23. avgusta 2012. godine uložio prigovor. Apelant je 25. oktobra 2012. godine Općinskom sudu dostavio odgovor na prigovor izvršenika.
8. Općinski sud je 28. januara 2014. godine donio rješenje kojim je usvojio prigovor izvršenika, te je predmetno rješenje o izvršenju stavio van snage, ukinuo provedene izvršene radnje i obustavio izvršni postupak. U obrazloženju rješenja Općinski sud je, između ostalog, naveo da je na osnovu predmetne presude Općinskog suda u Orašju, kojom je obavezana tužena FBiH - Federalno ministarstvo odbrane da apelantu plati naknade plaća, dozvolio izvršenje u odnosu na izvršenika BiH - Ministarstvo odbrane BiH, odnosno da je odredio izvršenje protiv trećeg lica koje nije označeno u izvršnoj ispravi kao izvršenik-tuženi. Imajući u vidu da je izvršenik BiH - Ministarstvo odbrane BiH u cijelosti osporio obavezu iz predmetnog rješenja o izvršenju, Općinski sud je ukazao da apelant i izvršenik to pitanje moraju prethodno razriješiti u parničnom postupku, te da apelant sve do donošenja izvršnog naslova povodom tog pitanja nije ovlašten tražiti izvršenje protiv trećeg lica.
9. Apelant je 13. februara 2014. godine izjavio žalbu protiv rješenja Općinskog suda od 28. januara 2014. godine. Apelant je 15. juna 2016. godine urgirao pred Općinskim sudom radi rješavanja predmetnog postupka. Kantonalni sud je 17. januara 2018. godine donio rješenje kojim je odbio apelantovu žalbu i prvostepeno rješenje potvrdio, čime je okončao predmetni postupak. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da mu je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovori na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok postupka, ističući da je apelant pred Općinskim sudom vodio izvršni postupak po istoj izvršnoj ispravi protiv izvršenika FbiH - Federalno ministarstvo odbrane u kojem je izvršni postupak okončan zaključkom od 22. januara 2016. godine imajući u vidu da je, prema obavijesti nadležne banke od 28. decembra 2015. godine, dug prema rješenju o izvršenju u cijelosti izmiren. Osim toga, navodi da je u ovom izvršnom predmetu postupao u skladu sa Planom rješavanja predmeta, te da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava na koja apelant ukazuje.
12. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo tok postupka, te predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
13. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 74/11 - OUS, 35/12, 35/12-rješenje USBiH, 46/16, 36/17 - odluka USBiH i 55/18-rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije. Rokovi za postupanje Član 15.
Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Dovršenje izvršenja Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
14. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbe člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Postupak je okončan Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 I 221500 14 Gži od 17. januara 2018. godine, prije podnošenja apelacije, a apelacija je podnesena 30. marta 2018. godine. Ustavni sud zapaža da je apelant navedeno rješenje 29. januara 2018. godine (prema prijemnom pečatu apelantovog zastupnika na predmetnom rješenju). U skladu sa navedenim, predmetna apelacija je, u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, dopustiva. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u relevantnom dijelu ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
17. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje
18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
20. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A broj 228-B, stav 18, i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).
21. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995. godine).
Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud će razmatrati period od podnošenja apelantovog prijedloga za izvršenje 13. decembra 2011. godine, pa do donošenja Rješenja Kantonalnog suda od 17. januara 2018. godine kojim je okončan predmetni izvršni postupak. Dakle, razmatraće period od oko šest godina. Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
23. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom postupku.
24. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant u određenoj mjeri svojim postupcima utjecao na dužinu i tok predmetnog postupka, jer je u prijedlogu za izvršenje pogrešno označio izvršenika, što je u konačnici imalo kao posljedicu da je Općinski sud donio rješenje o obustavi postupka, a koje je Kantonalni sud rješenjem od 17. januara 2018. godine potvrdio, te na taj način okončao predmetni postupak. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da iz odgovora na apelaciju Općinskog suda proizlazi da je apelant pred istim sudom na osnovu iste izvršne isprave pokrenuo izvršni postupak protiv izvršenika FbiH - Federalno ministarstvo odbrane, kao i da je u cijelosti namirio svoje potraživanje, iz čega slijedi da ishod predmetnog postupka nije bio od većeg značaja za apelanta.
25. Nadalje, ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi preduzimali procesne radnje sa određenom pasivnošću, što nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, imajući u vidu da je Općinskom sudu trebalo osam mjeseci da donese rješenje o izvršenju, oko jedne godine i pet mjeseci da donese odluku o prigovoru izvršenika, kao i da je Kantonalnom sudu trebalo oko četiri godine da odluči o apelantovoj žalbi protiv prvostepenog rješenja, čime je okončan predmetni postupak. U odgovoru na apelaciju Općinski sud svoju pasivnost pravda Planom rješavanja predmeta. U vezi s tim, Ustavni sud napominje da tu okolnost, prema ustaljenoj praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, ne može smatrati prihvatljivim opravdanjem za dužinu trajanja postupka, jer javna vlast ima dužnost da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije, pa tako i standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku. Stoga, imajući u vidu izloženo stanje predmeta, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi značajno doprinijeli ukupnoj dužini trajanja postupka, imajući u vidu navedene periode neaktivnosti, koji u svojim odgovorima na apelaciju nisu ponudili objektivno prihvatljiva opravdanja za navedene periode neaktivnosti.
26. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku, jer redovni sudovi nisu u skladu sa svojom pozitivnom obavezom učinkovito i ekonomično preduzimali raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, koji je po zakonu hitan i pri tome nije složen, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.
27. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.
Pitanje naknade nematerijalne štete
28. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
29. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, apelantu treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.
30. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
31. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII. Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine kada redovni sudovi nisu, u skladu sa svojom pozitivnom obavezom, učinkovito i ekonomično preduzimali raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, koji je po zakonu hitan i pri tome nije složen, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.
33. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević