Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5002/19 (S. I. i N. I.)

Odluka donesena 08. 04. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Protek roka
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5002/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 04. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. travnja 2020. godine, u predmetu broj AP-5002/19, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Suad Islamović i Nedžad Islamović, na osnovi članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) točke c) i h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Suad Islamović i Nedžad Islamović protiv Rješenja Osnovnoga suda u Banjaluci broj 71 0 V 107540 19 V 3 od 5. prosinca 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Suad Islamović i Nedžad Islamović protiv Presude Okružnoga suda u Banjaluci broj 71 0 P 032548 18 Gž od 24. prosinca 2018. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Suad Islamović i Nedžad Islamović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Čedo Đukić odvjetnik iz Banjaluke, podnijeli su 26. prosinca 2019. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Osnovnoga suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 V 107540 19 V 3 od 5. prosinca 2019. godine i Presude Okružnoga suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 032548 18 Gž od 24. prosinca 2018. godine. Apelant Suad Islamović je dostavio dopunu apelacije 4. veljače 2020. godine i 3. ožujka 2020. godine.

2. Osporenim rješenjem Osnovnoga suda od 5. prosinca 2019. godine odbačen je prijedlog apelanata za ponavljanje pravomoćno okončanoga vanparničnoga postupka. U obrazloženju osporene odluke Osnovni je sud naveo da su apelanti podnijeli prijedlog za ponavljanje pravomoćno okončanoga postupka u predmetu Osnovnoga suda broj 71 0 V 107540 10 v od 2. prosinca 2013. godine, u kojemu je izvršeno izdvajanje suvlasničkoga dijela predlagatelja (M.I) na nekretninama iz zk. uloška br. 7328 k.o. Banjaluka i izdvojena nekretnina označena kao k.č. 180/112 i 180/130 u korist predlagatelja sa dijelom od 1/1, a nekretnina k.č. 180/114, 180/115 i 180/116 u korist F.I. i apelanata, kao protupredlagatelja sa po 1/3 dijela. Osnovni je sud naveo da, kako nitko od vanparničnih stranaka nije izjavio priziv na navedeno rješenje, da je isto postalo pravomoćno dana 6. svibnja 2014. godine. Osnovni je sud naveo da prijedlog za ponavljanje postupka nije utemeljen jer su apelanti znali da se postupak vodi i rješenje o diobi su osobno zaprimili, i nisu izjavljivali pravni lijek, a od pravomoćnosti rješenja je prošlo više od pet godina, radi čega je prijedlog za ponavljanje postupka odbačen shodno odredbi čl. 260. Zakona o parničnom postupku.

3. Rješenjem Vrhovnoga suda (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 032548 19 Rev od 3. srpnja 2019. godine odbačena je kao nedozvoljena revizija apelanata izjavljena protiv presude Okružnoga suda od 24. prosinca 2018. godine, kojom je odbijen priziv apelanata i potvrđena prvostupanjska presuda Osnovnoga suda od 24. studenoga 2017. godine, kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja (M.I) i obvezani apelanti da mu predaju u posjed i slobodno raspolaganje dio parcele, nekretnina bliže označena u izreci prvostupanjske odluke, kao vlasništvo tužitelja, tako što će sa te parcele ukloniti šupu-baraku, bliže označenu u izreci prvostupanjske odluke. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud naveo da su apelanti izjavljujući reviziju se pozvali na čl. 237. st. 3. Zakona o parničnom postupku, postavivši sporno pravno pitanje, ali da revizija nije sačinjena suglasno st. 4. navedenoga članka, jer nisu iznijeti razlozi zbog kojih smatraju da je to pitanje važno za osiguravanje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti su bilo čime dokazali da nižestupanjski sudovi različito sude u sličnim situacijama, ili da takvih ili sličnih predmeta ima u broju u kojemu bi bilo opravdano odlučivanje o nedozvoljenoj reviziji. Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) točke c) i h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točke c) i h) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

a)Dopustivost ratione materiae u odnosu na rješenje Osnovnoga suda od 5.

prosinca 2019. godine

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelanti pozivaju u apelaciji odnose na odluku donesenu u postupku u kojemu se odlučivalo o njihovom prijedlogu za ponavljanje pravomoćno okončanoga postupaka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost članka 6. stavak 1. Europske konvencije u konkretnome slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnome postupku odlučivalo o građanskim pravima i obvezama apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravomoćno okončanoga postupka, u principu, nije postupak u kojemu se utvrđuju građanska prava i obveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o utemeljenosti tužbenoga zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uvjeta da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnoga suda AP-1040/07 od 26. lipnja 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnoga postupka, ukoliko se u predmetnome slučaju radi u smislu autonomnog značenja toga pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6 stavak 1. Evropske konvencije.

7. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnoga slučaja, u predmetnome postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obvezama apelanta iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uvjeti da se dozvoli ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Nadalje, u pogledu navoda apelanata o povredi prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo niti o imovinskim pravima apelanata iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

b)Protek roka u odnosu na presudu Okružnoga suda od 24. prosinca 2018. godine

9. Ustavni sud zapaža da su apelanti, protiv presude Okružnoga suda od 24. prosinca 3018. godine, kojom je priziv apelanata odbijen i prvostupanjska presuda potvrđena, izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnoga suda od 3. srpnja 2019. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud stoga konstatira da je revizija u ovome slučaju neefektivan pravni lijek u smislu članka 18. stavak (1). Pravila Ustavnoga suda. Stoga, proističe da je konačna odluka u predmetnome slučaju presuda Okružnoga suda od 24. prosinca 2018. godine, koju su apelanti, prema navodima iz apelacije, zaprimili 10. siječnja 2019. godine. Rok od 60 dana za podnošenje apelacije istekao je 11. ožujka 2019. godine, dok je apelacija podnesena 26. prosinca 2019. godine. Sukladno navedenome, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti zaprimili osporenu drugostupanjsku presudu, zbog čega je apelacija u ovome dijelu nedopuštena zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

10. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točke c) i h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je protekao rok za podnošenje apelacije, odnosno ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5002/19 (S. I. i N. I.) | Sudska praksa | Aktio