Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-900/20 (Mitex d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 08. 04. 2020.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-900/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 04. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP-900/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Mitex d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mitex d.o.o. Sarajevo protiv rješenjâ Kantonalnog suda u Goraždu broj 05 0 Dn 000889 20 Gž od 29. januara 2020. godine i 05 0 Dn 000892 20 Gž od 28. januara 2020. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Mitex d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Aldina Pita advokat iz Sarajeva, podnio je 10. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenjâ Kantonalnog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 05 0 Dn 000889 20 Gž od 29. januara 2020. godine i 05 0 Dn 000892 20 Gž od 28. januara 2020. godine. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „zabranio protivniku osiguranja otuđenje, sakrivanje, opterećenje ili raspolaganje imovinom na koju je upravljeno potraživanje, zabranio protivniku osiguranja da poduzima radnje koje mogu nanijeti štetu imovini na koju je upravljeno potraživanje, ovlastio apelanta da poduzme određene aktivnosti, te u skladu sa članom 275. Zakona o parničnom postupku kao privremenu mjeru odredio mjeru osiguranja i izvršio upis u odgovarajućim javnim registrima zabilježbe protivpravnosti upisa u skladu sa članom 60. Zakona o zemljišnim knjigama FBIH i zabilježbe spora na osnovu podnesene apelacije“.

2. Rješenjem Općinskog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 045-0-Dn-15- 002 207 od 22. marta 2016. godine uspostavljen je zemljišnoknjižni uložak broj 2251 u katastarskoj općini Goražde I, dozvoljen upis nekretnina pobliže označenih osporenim rješenjem u A listu zemljišnog uloška broj 2251 KO Goražde, uknjiženo pravo vlasništva na navedenim nekretninama u B zemljišnoknjižnom ulošku broj 2251 katastarska općina Goražde I u korist L.H. sa dijelom 1/1, a u C listu zabilježeno je da nema tereta ni ograničenja.

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja od 22. marta 2016. godine, Kantonalni sud je rješenjem od 29. januara 2020. godine odbacio predmetnu žalbu kao neblagovremenu. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 76. Zakona o zemljišnim knjigama Federacije BiH propisano da protiv odluke zemljišnoknjižnog ureda zainteresovana osoba može kod nadležnog suda uložiti žalbu u roku od 15 dana, te da rok počinje teći od dana prijema prepisa odluke ili saznanja o radnji koja je predmet žalbe. Budući da je osporeno rješenje doneseno 22. marta 2016. godine, a da je ocjenom izvedenih dokaza utvrđeno da je apelant pred Općinskim sudom 12. decembra 2016. godine, podnio tužbu protiv L.H. radi priznavanja prava vlasništva i zahtijevao da se utvrdi da je apelant suvlasnik predmetne nekretnine, Kantonalni sud je ukazao da je, u smislu navedenih zakonskih odredbi, saznanje o uspostavljanju zemljišnih knjiga i uknjižbi sporne k.č. prema zemljišnoknjižnom ulošku broj 2251 svakako bilo poznato apelantu sa danom podnošenja tužbe 12. decembra 2016. godine. Imajući navedeno u vidu, Kantonalni sud je zaključio da apelant jeste zainteresovana osoba iz člana 76. stav (1) Zakona o zemljišnim knjigama Federacije BiH, ali da je podnošenjem žalbe 6. januara 2020. godine apelant propustio da u zakonom propisanom roku od 15 dana od dana saznanja za osporenu odluku, blagovremeno podnese predmetnu žalbu, te je istu odbacio kao neblagovremenu.

4. Rješenjem Općinskog suda od 27. decembra 2019. godine odbačen je zahtjev apelanta za upis zabilježbe protivpravnosti na predmetnim nekretninama. U obrazloženju osporenog rješenja Općinski sud je naveo da je odredbama člana 40. stav (1) Zakona o zemljišnim knjigama Federacije BiH propisano da, ukoliko se zahtijevanom upisu suprotstavlja neki nedostatak, koji se može otkloniti, nadležni zemljišnoknjižni referent određuje rok za otklanjanje nedostataka, koji ne može biti kraći od 15 dana, te da, ako po isteku pomenutog roka podnosilac zahtjeva nije otklonio nedostatak, nadležni referent zemljišnoknjižnog ureda donosi rješenje kojim odbacuje zahtjev. Općinski sud je takođe naveo da je apelant 11. novembra 2019. godine podnio predmetni zahtjev, te da je rješenjem o otklanjanju nedostataka Općinskog suda od 22. novembra 2019. godine pozvan da u roku od 15 dana dopuni zahtjev u smislu člana 3. Zakona o zemljišnim knjigama Federacije BiH (kojim je propisano da podnosilac zahtjeva treba priložiti dokaznu dokumentaciju na kojoj se zahtjev temelji). Općinski sud je ukazao da je apelant dopisom od 10. decembra 2019. godine ponovo naveo razloge za upis zabilježbe protivpravnosti upisa na predmetnim nekretninama, ali nije dostavio traženu dokaznu dokumentaciju. Općinski sud je zaključio da apelant nije u roku od 15 dana od dana prijema rješenja od 22. novembra 2019. godine izvršio otklanjanje nedostataka, odnosno, nije dostavio dokaznu dokumentaciju u kojoj je navedena protivpravnost upisa, te je, imajući navedeno u vidu, odbacio zahtjev apelanta.

5. Odlučujuči o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 27. decembra 2019. godine, Kantonalni sud je rješenjem od 28. januara 2020. godine odbio žalbu apelanta kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

Apelacioni navodi

6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju apelant je propustio da, u skladu sa članom 76. Zakona o zemljišnim knjigama Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“, br. 58/02, 19/03 i 54/04), u zakonom propisanom roku podnesu žalbu protiv Rješenja Općinskog suda broj 045-0-Dn-15-002 207 od 22. marta 2016. godine, odnosno da, u skladu sa članom 40. stav (1) Zakona o zemljišnim knjigama Federacije BiH, u ostavljenom roku otkloni nedostatke svog zahtjeva za upis zabilježbe protivpravnosti. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-900/20 (Mitex d.o.o. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio