Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4980/19 (Đ. V.)

Odluka donesena 08. 04. 2020.

  • Ponavljanje postupka
  • Protek roka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4980/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 04. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP-4980/19, rješavajući apelaciju Đurađa Velendečića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Đurađa Velendečića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 72 0 P 018034 17 Gž 2 od 5. septembra 2017. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Đurađa Velendečića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 72 0 P 018034 19 Gvlž od 15. oktobra 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Đurađ Velendečić (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 26. decembra 2019. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 P 018034 19 Gvlž od 15. oktobra 2019. godine i Rješenja Okružnog suda broj 72 0 P 018034 17 Gž 2 od 5. septembra 2017. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 72 0 P 018034 16 P 2 od 20. oktobra 2016. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda od 5. septembra 2017. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev da se utvrdi da ga je tuženi (B.V.) smetao u mirnom posjedu korištenja vode iz gradskog vodovoda na taj način bliže opisan u izreci prvostepene odluke, da se naredi tuženom da u ostavljenom roku uspostavi prijašnje stanje korištenja vode, te da prestane sa smetanjem na ovaj ili sličan način pod prijetnjom prinudnog izvršenja i novčane kazne.

1. Rješenjem Okružnog suda broj 72 0 P 018034 18 GVI od 31. decembra 2018. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda od 15. oktobra 2019. godine, odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okonačanog rješenjem Osnovnog suda od 20. oktobra 2016. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda od 5. septembra 2017. godine. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je ukazao da se prema članu 255. stav 1. tač. 2., 4. i 6. Zakona o parničnom postupku postupak koji je odlukom suda pravosnažno završen može po prijedlogu stranke ponoviti: ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem nije bila data mogućnost da raspravlja pred sudom; ako se odluka suda zasniva na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka ili na ispravi koja je falsifikovana ili u kojoj je ovjerena neistinita sadržina; ako stranka stekne mogućnost da upotrijebi pravosnažnu odluku suda koja je ranije među istim strankama donesena po istom zahtjevu. Okružni sud je naveo da apelant nije dokazao da su ispunjeni uslovi iz člana 255. stav 1. tač. 2., 4. i 6. navedenog zakona na kojima zasniva svoj prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog rješenjem Osnovnog suda od 20. oktobra 2016, godine, pa je odbio apelantovu žalbu. Apelacioni navodi

2. Iz apelacije proizlazi da apelant ukazuje na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te se pozvao i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, apelant navodi da „su Osnovni i Okružni sud odbili apelantov zahtjev jer nije dokazao smetanje posjeda korištenja vode, iako je tuženi priznao čin smetanja, te da su mogli na apelantovo traženje presudom na osnovu priznanja riješiti predmet…“.

3. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i h). Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

a)Protek roka (u odnosu na Rješenje Okružnog suda broj 72 0 P 018034 17 Gž 2 od 5. septembra 2017. godine)

4. S obzirom na to da je o prijedlogu apelanta za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog rješenjem Osnovnog suda od 20. oktobra 2016. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda od 5. septembra 2017. godine, rješavano rješenjem Okružnog suda od 31. decembra 2018. godine, a kojim je predmetni prijedlog odbijen, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema rješenja Okružnog suda od 5. septembra 2017. godine, jer se podrazumijeva da je apelant navedeno rješenje primio prije datuma kad je donesena odluka o prijedlogu za ponavljanje postupka. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 27. decembra 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje Okružnog suda od 5. septembra 2017. godine.

b)Dopustivost ratione materiae (u odnosu na Rješenje Okružnog suda broj 72 0 P 018034 19 Gvlž od 15. oktobra 2019. godine)

5. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koje ukazuju apelacioni navodi i na koje se apelant poziva u apelaciji odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o apelantovom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.

6. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka, odnosno da se dozvoli ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. c) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je protekao rok za podnošenje apelacije, odnosno ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

3. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4980/19 (Đ. V.) | Sudska praksa | Aktio