Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-28/20 (A.M., A.Č. i A.H.)

Odluka donesena 22. 04. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-28/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 04. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP-28/20, rješavajući apelaciju A. M. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijele A.

M., A.Č. i A.H. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 128 0 I 017614 19 Gž 3 od 30. oktobra 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Jajcu broj 128 0 I 017614 15 I od 25. jula 2019.

godine, u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijele A.

M., A.Č. i A.H. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 128 0 I 017614 19 Gž 3 od 30. oktobra 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Jajcu broj 128 0 I 017614 15 I od 25. jula 2019.

godine, u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovani.

OBRAZLOŽENJE

1. A. M., A.Č. i A.H. (u daljnjem tekstu: prvoapelantica, drugoapelantica i trećeapelantica ili apelantice) iz Jajca, koje zastupa Delisa Madžo advokat iz Jajca, podnijele su 30. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 128 0 I 017614 19 Gž 3 od 30. oktobra 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Jajcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 128 0 I 017614 15 I od 25. jula 2019. godine.

2. Općinski sud je rješenjem o izvršenju broj 128 0 I 017614 15 I od 30. maja 2019. godine (nakon što su prethodno dva puta ukidana rješenja o izvršenju) usvojio uređeni prijedlog za izvršenje tražitelja izvršenja (N.R.), na osnovu izvršne ispravepresude Općinskog suda u Bugojnu- Odjeljenje u Jajcu od 24. februara 2009.godine i presude Kantonalnog suda od 24. novembra 2009.godine, protiv apelantica, radi isplate novčanog iznosa sa zakonskom zateznom kamatom na ime troškova parničnog postupka, na način da se izvršenje provede pljenidbom do ½ penzije prvoapelantice, te na pokretnim stvarima drugoapelantice i trećeapelantice i prenosom sredstava na račun tražitelja izvršenja.

3. Općinski sud je rješenjem od 25. jula 2019. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 30. oktobra 2019. godine, odbio kao neosnovan prigovor apelantica izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 30. maja 2019. godine, te je rješenje o izvršenju ostalo na snazi. Istim rješenjem odbio je kao neosnovan zahtjev punomoćnika apelantica za naknadnu troškova postupka za sastav prigovora.

4. U obrazloženju osporene odluke od 30. oktobra 2019. godine Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud dozvolio predloženo izvršenje kojom su apelantice solidarno obavezane da tražitelju izvršenja isplate dug na osnovu izvršne isprave, kojom su apelantice solidarno obavezane da tražitelju izvršenja isplate troškove postupka, koja je pravosnažna, izvršna i podobna za izvršenje i koja predstavlja izvršnu ispravu u smislu člana 23. Zakona o izvršnom postupku, te kada je odbio kao neosnovan prigovor apelantica. Naime, Kantonalni sud je naveo da je tražitelj izvršenja pravilno tražio naplatu troškova postupka od svih apelantica jer apelantice kao solidarni dužnici u cijelosti odgovaraju za cjelokupan dug (član 414. Zakona o obligacionom odnosima), te naglasio da se izvršenje može provesti u odnosu na bilo koju apelanticu onim redoslijedom kako je navedeno u prijedlogu za izvršenje, pa se tražitelj izvršenja ne može u jednom postupku namiriti više puta. Također, Kantonalni sud je naveo da je pravilna i zakonita odluka o troškovima izvršnog postupka. Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelantice su se pozvale na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantice, u suštini, smatraju da su u predmetnom postupku pogrešno primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Naime, apelantice navode da „prvostepeni i drugostepeni sud nisu obrazložili razloge odbijanja zahtjeva apelantica za naknadom troškova izvršnog postupka za sastave prigovora i žalbi na prvostepena rješenja koje su apelantice imale i koji su bili opravdani jer su prigovori i žalbe uvaženi, te ističu da su sve te prouzrokovane troškove opredijelile u prigovoru i u žalbi na rješenje kojim se odbija prigovor apelantica“. Apelantice navode da „su prvostepeni i drugostepeni sud morali primjenom člana 16. stav 5. Zakona o izvršnom postupku dosuditi apelanticama troškove, te ističu da apelanticama pripada pravo na naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka, te zbog pretrpljneih duševnih patnji zbog uloženog truda i angažmana oko sastava i podnošenja pravnih lijekova za koje nisu ostvarile pravo na pravičnu naknadu“.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

a) U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje

7. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelantice imaju svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

8. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem se odlučivalo o žalbi apelantica podnesenoj u izvršnom postupku, koji je pokrenuo tražitelj izvršenja protiv apelantica, na osnovu pravosnažne sudske odluke. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta», već da su ona utvrđena navedenom izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da postupak koji je rezultirao osporenim rješenjem ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su navodi apelantica o povredi prava na pravično suđenje, kao i navodi o povredi prava na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

b)U odnosu na navode o povredi prava na imovinu

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na imovinu odnose isključivo na način na koji su primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

11. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelantice nisu ponudile relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede njihovog prava na imovinu, osim što su nezadovoljne rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-28/20 (A.M., A.Č. i A.H.) | Sudska praksa | Aktio