Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3629/18 (M. Č.)

Odluka donesena 26. 03. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Protek roka
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3629/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 03. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. marta 2020. godine, u predmetu broj AP-3629/18, rješavajući apelaciju Mersihe Čalija, na osnovu člana 18. st. (1) i (3), tačka c), člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Mersiha Čalija zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 038213 16 P2 od 29. januara 2016. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Mersiha Čalija zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 I 574664 16 I, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Mersiha Čalija (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Sarajeva, podnijela je 6. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 038213 16 P2 od 29. januara 2016. godine, te zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom pod brojem 65 0 I 574664 16 Činjenično stanje Parnični postupak

2. Apelantkinja je 5. januara 2007. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv tuženog (A. K.) radi utvrđivanja i diobe bračne stečevine. Općinski sud je donio prvostepenu presudu 25. juna 2013. godine koja je ukinuta rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu od 22. januara 2014. godine i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Nadalje proizilazi da je Općinski sud, u ponovljenom postupku donio Presudu broj 65 0 P 038213 16 P2 od 29. januara 2016. godine, koja je postala pravosnažna 21. marta 2016. godine i izvršna 10. maja 2016. godine. Dakle, predmetni parnični postupak je okončan prije podnošenja apelacije.

Izvršni postupak 3. Apelantkinja je 16. maja 2016. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda broj 65 0 P 038213 16 P2 od 29. januara 2016. godine. Općinski sud je zaključkom naložio apelantkinji da uredi prijedlog za izvršenje, te je nakon što je apelantkinja postupila po zaključku suda Općinski sud donio rješenje o izvršenju od 4. avgusta 2016. godine. Općinski sud je rješenje o izvršenju 1. septembra 2016. godine dostavio zk. uredu radi upisa zabilježbe izvršenja na suvlasničkom dijelu predmetne nepokretnosti. Rješenje o izvršenju je postalo pravosnažno 14. novembra 2016. godine.

4. Općinski sud je u predmetnom postupku 27. aprila 2017. godine održao ročište na kojem je apelantkinjin punomoćnik predložio da se provede vještačenje predmetnih nepokretnosti, radi utvrđivanja njihove vrijednosti i utvrđivanja suvlasničkog dijela stranaka. Za vještaka je predložio vještaka građevinske struke S. S. Vještak je preuzeo spis radi provođenja vještačenja. Nadalje proizilazi da je porodica vještaka 26. oktobra 2017. godine vratila spis Općinskom sudu uz obavijest da je vještak umro.

5. Dopisom od 7. decembra 2017. godine Općinski sud je naložio apelantkinji da predloži drugog vještaka građevinske struke koji bi mogao da provede vještačenje. Apelantkinja je podneskom od 9. februara 2018. godine predložila da vještačenje provede vještak građevinske struke M. I. koji je spis preuzeo 3. marta 2018. godine. Vještak je 25. maja 2018. godine vratio spis sudu, a u dopisu je naveo da je više puta izlazio na izvršenikovu adresu radi vještačenja, ali da izvršenik nije bio na datoj adresi. Naveo je da je na parceli izgrađeno više stambenih objekata te da očekuje otpor suvlasnika, te traži da mu sud obezbijedi nesmetan pristup nepokretnostima. Općinski sud je zaključkom od 12. jula 2018. godine naložio vještaku da preuzme spis suda radi vještačenja i u roku od 15 dana dostavi nalaz i mišljenje. Nalaz i mišljenje vještak je dostavio Općinskom sudu 30. avgusta 2018. godine. Općinski sud izvršeniku nije mogao da dostavi nalaz i mišljenje vještaka, jer je dostava bila neuredna.

6. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak u toku.

Apelacioni navodi

7. Apelantkinja smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnih postupaka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zabrana diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i član 14. Evropske konvencije, te čl. 7. i 17 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima UN-a, član 2. st. (1) i (3), tačka a), b) i c), i član 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.

Odgovor na apelaciju

8. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju izvršnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke. Općinski sud je ukazao da će odmah nakon što izvršeniku uredno dostavi nalaz i mišljenje vještaka, jer je prva dostava bila neuredna, u predmetnom postupku zakazati prvo ročište za prodaju suvlasničkog dijela na predmetnoj nepokretnosti. Naveo je da u postupku preduzima sve radnje propisane Zakonom o izvršnom postupku, te da nije povrijedio apelantkinjina prava na koja se u apelaciji poziva.

Dopustivost apelacije u odnosu na parnični postupak

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

10. S obzirom na to da je apelantkinja 16. maja 2016. godine podnijela prijedlog za izvršenje na osnovu Presude Općinskog suda broj 65 0 P 038213 16 P2 od 29. januara 2016. godine, kojom je predmetni postupak okončan, podrazumijeva se da joj je predmetna presuda uručena prije tog datuma. Apelacija je podnesena 6. jula 2018. godine, te proizlazi da je apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u tom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantkinja primila odluku Općinskog suda kojom je postupak okončan.

Dopustivost apelacije u odnosu na izvršni postupak

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, u tom dijelu Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/ 3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26) . Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51.).

14. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi se na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

15. Dovodeći navedene principe u vezu s okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost sudova u odnosu na njihovu zakonsku obavezu da izvršni postupak provedu bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, te s obzirom da se u predmetnom postupku radi utvrđivanja odlučnih činjenica moralo provesti vještačenje, te da se nalaz i mišljenje vještaka nije mogao uredno dostaviti izvršeniku, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom postupku.

16. Ocjenjujući apelantkinjino ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelantkinja Općinskom sudu podnijela neuredan prijedlog za izvršenje, što je u određenoj mjeri uticalo na dinamiku i tok predmetnog postupka. Nadalje, Ustavni sud zapaža da apelantkinja nakon uređenja prijedloga za izvršenje svojim ponašanjem nije uticala na dužinu trajanja postupka.

17. Ocijenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predloženo izvršenje dozvolio u razumnom roku (prijedlog za izvršenje je podnesen 15. maja 2016. godine, nakon čega je sud naložio apelantkinji da uredi prijedlog za izvršenje, a rješenje o izvršenju je doneseno 24. avgusta 2016. godine). Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud rješenje o izvršenju, prije njegove pravosnažnosti dostavio zk. uredu radi upisa zabilježbe izvršenja na suvlasničkom dijelu predmetne nepokretnosti. Nadalje, Općinski sud je održao ročište 27. aprila 2017. godine na kojem je apelantkinjin punomoćnik predložio provođenje vještačenja radi utvrđivanja vrijednosti predmetne nepokretnosti. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud dozvolio da se u predmetu provede vještačenje, a što je u odlučujućoj mjeri uticalo na tok i dinamiku predmetnog postupka. Naime, vještak koji je prvi predložen za vještačenje je umro, a drugi vještak prvobitno nije mogao da provede vještačenje jer mu izvršenik nije dozvolio pristup nepokretnosti, što su objektivne okolnosti koje su značajno doprinjele dužini trajanja predmetnog izvršnog postupa, koje se ne mogu staviti na teret Općinskom sudu. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud procesne radnje preduzimao u skladu sa procesnim zakonom, te je bez odlaganja zaključkom od 12. jula 2018. godine naložio vještaku da u određenom roku sačini nalaz i mišljenje. Nadalje, Ustavni sud zapaža da su u postupku nastupile određene procesne smetnje, jer se nalaz i mišljenje vještaka nije mogao blagovremeno dostaviti izvršeniku na adresu koja je navedena u prijedlogu za izvršenje, što u konkretnom slučaju predstavlja objektivnu okolnost na koju Općinski sud nije mogao uticati.

18. Dakle, imajući u vidu cjelokupnu dužinu trajanja predmetnog postupka, te sve navedene okolnosti, Ustavni sud zaključuje da Općinski sud nije povrijedio apelantkinjino pravo na pravično suđenje u razumnom roku jer su u predmetnom izvršnom postupku postojale objektivne okolnosti koje su u odlučujućoj mjeri doprinijele njegovoj ukupnoj dužini, a koje se ne mogu staviti na teret Općinskom sudu. Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud preduzimao niz procesnih radnji u cilju da se predmetni postupak provede bez nepotrebnog odugovlačenja i u postupku nije imao periode duže pasivnosti. Budući da apelantkinja navode o povredi ostalih ustavnih prava dovodi u kontekst povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da nema potrebe da ih posebno razmatra. Imajući u vidu konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud zaključuje da nema ništa što ukazuje da apelantkinjini navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantkinja ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

19. Imajući u vidu odredbu člana 18. st. (1) i (3) tačka c) i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je protekao rok za podnošenje apelacije, odnosno ako je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3629/18 (M. Č.) | Sudska praksa | Aktio