Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4575/19 (M. V.)

Odluka donesena 08. 04. 2020.

Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Krivični postupak
  • Opravdana sumnja da je učinjeno krivično djelu u kontekstu člana 5. EK
  • Pritvor
  • Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja izvršenja krivičnog djela
  • Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja utjecaja na svjedoke
  • Proceduralne garancije preispitivanja zakonitosti lišenja ili hapšenja
  • Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4575/19

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 04. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4575/19, rješavajući apelaciju Miladina Vidačkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 8. aprila 2020. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Miladina Vidačkovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 024732 19 Kž od 24. decembra 2019. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 K 024732 19 Kv od 22. novembra 2019.

godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Miladin Vidačković (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Pucar“ iz Banje Luke, podnio je 26. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 024732 19 Kv od 22. novembra 2019. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 4575/19.

2. Isti apelant, zastupan po istom punomoćniku, podnio je 26. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 024732 19 Kž od 24. decembra 2019. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 275/20.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. S obzirom na to da se apelacije registrirane pod br. AP 4575/19 i AP 275/20 odnose na isto pitanje, predmet i postupak koji se vodio pred redovnim sudovima, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda donio odluku o spajanju predmeta u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 4575/19.

4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Vrhovnog suda i Okružnog javnog tužilaštva u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je da dostave odgovor na apelaciju.

5. Pozvani su dostavili odgovor.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Rješenjem Okružnog suda (sudije za prethodni postupak) broj 11 0 K 024732 19 Kpp 27 od 17. novembra 2019. godine apelantu (i još troje lica) određen je pritvor zbog postojanja osnovane sumnje da su učinili krivično djelo neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 207. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika RS (u daljnjem tekstu: KZ) i postojanja posebnih razloga za pritvor iz člana 197. stav 1. tačka b) Zakona o krivičnom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP) u odnosu na sve osumnjičene i u odnosu na apelanta iz razloga iz člana 197. stav 1. tačka v) ZKP-a. Pritvor, kako je navedeno u rješenju, može trajati najduže jedan mjesec, odnosno do 14. decembra 2019. godine.

8. U obrazloženju rješenja je navedeno da je sudija za prethodni postupak razmotrio prijedlog za određivanje pritvora, imajući u vidu sve navode kojima je prijedlog obrazložen i priloge koji su uz njega dostavljeni, kao i izjašnjenja osumnjičenih i njegovih branilaca o prijedlogu, pa je utvrdio da dokazi i obavještenja koji su prikupljeni u dosadašnjem toku istrage i dostavljeni sudu uz prijedlog za određivanje pritvora potkrepljuju osnovanu sumnju da su osumnjičeni učinili krivično djelo neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 207. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZ-a, zbog kojeg se protiv njih vodi predmetna istraga i da postoje posebni razlozi za pritvor iz člana 197. stav 1. tačka b) ZKP-a zbog čega je prema svim osumnjičenim neophodno odrediti jednomjesečni pritvor, kao i razlog iz člana 197. stav 1. tačka v) ZKP-a u odnosu na apelanta, nalazeći da se ista svrha ne bi mogla postići nekom mjerom blažom od pritvora.

9. Kako je navedeno u rješenju, brojni su dokazi i obavještenja dostavljeni sudu uz prijedlog za određivanje pritvora, a prikupljeni su u prethodnom periodu, u kojem su po naredbama suda provođene i posebne istražne radnje nadzora i tehničkog snimanja telekomunikacija, tajnog praćenja i tehničkog snimanja lica, transportnih sredstava i s njima vezanih predmeta iz člana 234. stav 2. tač. a) i g) ZKP-a prema osumnjičenim (apelantu i ostalim), o čijem provođenju su dostavljeni izvještaji i službene zabilješke MUPRS Uprave za organizirani kriminal i PU Gradiška, s transkriptima snimljenih razgovora i SMS poruka između osumnjičenih i drugih lica, te drugih dostavljenih dokaza uz prijedlog, s naredbom o provođenju istrage; zapisnici o saslušanju svjedoka (navedena imena); oduzete biljne materije koja asocira na opojnu drogu marihuanu i drugih predmeta od osumnjičenih i drugih lica (navedena imena i dr.) prilikom pretresanja izvršenih po naredbama suda, izvještaja o pretresima MUPRS PU Gradiška i potvrda o privremeno oduzetim predmetima (koji su deponirani u sudu), zapisnika o ispitivanju osumnjičenih i dr.

10. Kada se sagledaju sadržaji snimljenih telefonskih razgovora i drugi vidovi komunikacija osumnjičenih i drugih lica, koji su pribavljeni provođenjem posebnih istražnih radnji (te dovedu u vezu s biljnom materijom koja asocira na opojnu drogu marihuanu, a radnici policije su je u prethodnom periodu oduzimali od osumnjičenih i drugih lica koja su opservirali prateći informacije prikupljene provođenjem posebnih istražnih radnji) i predmeti koji su pronađeni prilikom pretresa stanova i drugih prostorija koje koriste osumnjičeni, i dovedu u vezu s nespornim okolnostima o međusobnim poznanstvima i vezama između osumnjičenih, te izjavama saslušanih svjedoka (navedena imena i dr.) i samih osumnjičenih (koji su negirali izvršenje djela s tim da je osumnjičena P. D. priznala da je prodavala marihuanu u više navrata S. P.), sud je našao da dostavljeni dokazi nesumnjivo potkrepljuju osnovanu sumnju da je apelant od polovine 2016. godine neovlašteno nabavljao od njemu poznatih, a za sada neidentificiranih lica opojnu drogu marihuanu i zajedno je sa svojom suprugom S. V. prometovao, tj. radi prodaje su je držali kod kuće u kojoj žive i prodavali je ovisnicima o toj drogi (M. M. i drugima), a radi daljnje prodaje i osumnjičenoj P. D. i R. H. tokom 2019. godine, koji su je dalje prodavali ovisnicima (navedena imena) i time učinili krivično djelo neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 207. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZ-a na način bliže opisan u naredbi za provođenje istrage.

11. Osnovana sumnja u odnosu na osumnjičene supružnike Vidačković, kako je navedeno u rješenju, neposredno proizlazi iz izjave svjedoka M. M. koji, uz ostalo, navodi da je od apelanta duži period redovno kupovao po cijeni od 50 KM za pet grama opojnu drogu marihuanu zbog njenog dobrog kvaliteta, da mu je apelant drogu prodavao u svojoj kući na opisan način, te da je marihuanu kupovao i od apelantove supruge. Izjava ovog svjedoka potkrijepljena je i presretnutom telekomunikacijom od 23. juna 2019. godine. Svjedok M. S. naveo je da je tokom 2016. godine kupovao opojnu drogu marihuanu od apelanta desetak puta za iznose od 100 KM, odlazeći njegovoj kući ili u centru Gradiške, kao i svjedok S. Z. kod kojeg je 5. juna 2019. godine pronađena suha biljna materija koja svojim izgledom asocira na opojnu drogu marihuanu, bruto mase 0,97 grama, za koju je izjavio da ju je kupio od apelanta za 20 KM.

12. Okružni sud je naveo da je provođenjem posebnih istražnih radnji registrirana komunikacija između osumnjičenih apelanta i P. D. o njihovom dogovoru da P. dođe do apelantove kuće, gdje su policijski službenici PU Gradiška uočili putnički automobil kojim se dovezla osumnjičena P. D. i sastala s apelantom, te joj je on predao plastičnu vrećicu koju je ona stavila u džep, da bi je po zaustavljanju istog vozila nešto kasnije dobrovoljno predala policijskim službenicima (o čemu je sačinjena potvrda), a vaganjem u PU Gradiška je utvrđena količina biljne materije od 4,70 grama i o tome sačinjena fotodokumentacija. Vozač tog vozila N. Đ. saslušan je u svojstvu svjedoka i izjavio je da je vozio P. do njemu nepoznatog čovjeka s kojim je ona razmijenila nekakve stvari za koje je on pretpostavljao da se radi o marihuani i da ih je u povratku zaustavila policija. Nakon zaustavljanja vozila i pošto je policijskim službenicima predala vrećicu marihuane, osumnjičena P. D. je istog dana uputila SMS poruku apelantu sadržaja „Čisti“, što, kako je naveo sudija za prethodni postupak, ukazuje na njihovu saizvršilačku ulogu u nelegalnom prometu ove vrste opojne droge. Sud se pozvao na izjavu svjedoka koji je naveo da mu je P. D. prodavala opojnu drogu marihuanu više puta, a što je u svojoj izjavi i sama osumnjičena potvrdila.

13. Okružni sud dalje navodi okolnosti iz kojih proizlazi da su u kući osumnjičenih supružnika Vidačković boravili osumnjičeni R. H., te Đ. J. i S. S. i tom prilikom konzumirali opojnu drogu marihuanu i da je tad apelant predao četiri paketića marihuane osumnjičenom R. H. da bi je on dalje preprodao (strana 6. rješenja), što, kako je Okružni sud naveo, jasno ukazuje na osnovanu sumnju i saizvršilačku ulogu ovih osumnjičenih u nelegalnom prometu droge zbog koje se protiv njih vodi predmetna istraga.

14. Osim postojanja osnovane sumnje da su osumnjičeni izvršili krivično djelo iz člana 207. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZRS kao općeg uvjeta za pritvor, sudija za prethodni postupak je smatrao da postoje i posebni razlozi propisani odredbom člana 197. stav 1. tačka b) ZKPRS u odnosu na sve osumnjičene.

15. Okružni sud je naveo da Tužilaštvo u prijedlogu navodi da postoje naročite okolnosti koje ukazuju da bi osumnjičeni, ukoliko budu pušteni na slobodu, ometali daljnje uspješno vođenje ovog krivičnog postupka utjecajem na svjedoke koje Tužilaštvo namjerava saslušati u daljnjem toku istrage (čija imena navodi), te saučesnike koji svi nisu otkriveni, kao i da postoji osnovana bojazan da će sakriti ili uništiti marihuanu (koju drže na skrivenim i još uvijek neotkrivenim mjestima) ili druge tragove i predmete važne za ovaj krivični postupak, što su razlozi za pritvor propisani članom 197. stav 1. tačka b) ZKP-a. Na ovaj zaključak upućuje činjenica da još uvijek nije otkriveno lice od kojeg je apelant kupovao opojnu drogu marihuanu, koju je krio u svojoj kući ili zakopanu na za sada neotkrivenim mjestima, da bi je zatim nelegalno prometovao zajedno sa svojom – suprugom i ostalim osumnjičenim. Nisu još uvijek identificirana ni sva lica koja su prema podacima dobivenim provođenjem posebnih istražnih radnji u prethodnom periodu (čija analiza zbog obimnosti materijala još uvijek nije detaljno završena) od osumnjičenih kupovali opojnu drogu i koja stoga imaju neposredna saznanja o nelegalnom prometu opojne droge i svim licima koja su u tome učestvovala, te je njihov identitet osumnjičenim nesumnjivo i poznat. Kako se radi o ovisnicima koji su zbog toga vrlo osjetljiva lica i podložna su utjecajima, naročito od strane lica koja im prodaju opojnu drogu, sudija za prethodni postupak je smatrao da se u konkretnom slučaju radi o naročitim okolnostima koje ukazuju da će osumnjičeni, ukoliko bi bili pušteni na slobodu u ovoj fazi istrage, ometati krivični postupak utjecajem na svjedoke koji još uvijek nisu saslušani kako bi za njih dali najpovoljnije iskaze i tako izbjegli ili umanjili svoju krivičnu odgovornost, te međusobno usklađivali svoje odbrane i sakrivali ili uništavali tragove i predmete koji mogu poslužiti kao dokazi, a još uvijek nisu otkriveni, čime bi nesumnjivo ometali daljnje uspješno vođenje predmetne istrage.

16. U odnosu na apelanta sudija za prethodni postupak je našao da postoje i naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo, što je razlog iz člana 197. stav 1. tačka v) ZKP-a za određivanje pritvora. Kako je navedeno u rješenju, apelant je više puta ranije osuđivan za razna krivična djela (presudom Osnovnog suda u Gradišci zbog krivičnog djela tjelesne povrede i krivičnog djela oštećenja tuđe stvari; presudom Osnovnog suda u Gradišci zbog krivičnog djela ugrožavanja sigurnosti; presudom Okružnog suda u Banjaluci zbog krivičnog djela sprečavanja službenog lica u vršenju službene radnje; presudom Osnovnog suda u Gradišci zbog krivičnog djela tjelesne povrede; presudom Osnovnog suda u Prijedoru zbog krivičnog djela teške krađe; presudom Osnovnog suda u Gradišci zbog krivičnog djela protivpravnog lišenja slobode i krivičnog djela tjelesne povrede i presudom Osnovnog suda u Prijedoru zbog krivičnog djela krađe), a prema do sada prikupljenim dokazima se više godina unazad bavio nelegalnim prometom opojne droge marihuane i učinio krivično djelo iz člana 207. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZRS, za koje se može izreći kazna zatvora veća od tri godine (propisana kazna od pet do 15 godina) zajedno sa svojom suprugom, te drugim osumnjičenim licima, pribavljajući na taj način za sebe značajna novčana sredstva. Također je navedeno da apelant nema stalno zaposlenje kao redovan, legalan izvor prihoda, što predstavlja naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ukoliko bude pušten na slobodu.

17. Okružni sud, rješavajući o žalbi osumnjičenih, donio je Rješenje broj 11 0K 024732 19 Kv od 22. novembra 2019. godine kojim se žalbe osumnjičenih odbijaju kao neosnovane.

18. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da izjavljene žalbe, u suštini, osporavaju opći uvjet za određivanje pritvora, tj. osnovanu sumnju da su osumnjičeni počinili krivično djelo za koje se protiv njih provodi istraga, kao i poseban pritvorski razlog iz člana 197. stav 1. ZKP-a. Okružni sud je naveo da su neosnovani navodi iz žalbi osumnjičenih da je sudija za prethodni postupak u postupku donošenja i pismene izrade pobijanog rješenja počinio bitne povrede odredbi ZKP-a. Osumnjičeni su u prisustvu svojih branilaca iskoristili pravo i izjasnili se o navodima prijedloga Tužilaštva za određivanje pritvora, a branioci osumnjičenih su se upoznali s dokazima na kojima tužilac zasniva tvrdnju o postojanju općeg uvjeta za određivanje pritvora. Pobijano rješenje (Okružni sud je uputio na stranice, odnosno pasuse) daje detaljno obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i vijeće Okružnog suda za zaključak o postojanju općeg uvjeta za određivanje pritvora, tj. postojanju osnovane sumnje da su u ovoj fazi istrage osumnjičeni osnovano sumnjivi da su počinili navedena krivična djela, za koja se protiv njih provodi istraga, pa su na taj dio obrazloženja pobijanog rješenja osumnjičeni ponovo upućeni. Navodi žalbi osumnjičenih, a kojima se osporava zaključak sudije za prethodni postupak u pogledu postojanja općeg uvjeta, nisu osnovani, a može se reći da su i preuranjeni i tek po okončanju istrage biće moguće definirati i odrediti ulogu svakog od osumnjičenih u izvršenju navedenih krivičnih djela. Prema stavu Okružnog suda, žalbe nisu dovele u sumnju činjenični osnov pobijanog rješenja, a posebno zaključak sudije za prethodni postupak da su osumnjičeni u ovoj fazi istrage osnovano sumnjivi da su počinili navedena krivična djela.

19. Kada su u pitanju posebni pritvorski razlozi iz člana 197. stav 1. ZKP-a Okružni sud navodi da je pravilan zaključak sudije za prethodni postupak o postojanju naročitih okolnosti koje ukazuju da bi osumnjičeni, ukoliko bi bili pušteni na slobodu u ovoj fazi istrage, ometali krivični postupak utjecajem na svjedoke koji su poimenično navedeni u obrazloženju pobijanog rješenja, te je u odnosu na sve osumnjičene pravilno određen pritvor po posebnom pritvorskom osnovu iz člana 197. stav 1. tačka b) ZKP-a. U odnosu na apelanta pravilno je utvrđeno da je ranije više puta osuđivan, pa kada se dovede u vezu naredba o provođenju istrage u ovom predmetu, te da ranije osude nisu ostvarile svoju svrhu, kako je navedeno u rješenju Okružnog suda, ispunjen je i objektivni uvjet i određen mu pritvor i po posebnom pritvorskom osnovu iz člana 197. stav 1. tačka

v) ZKP-a.

20. Okružni sud je donio Rješenje broj 11 0 K 024732 19 Kv 2 od 11. decembra 2019. godine kojim je apelantu i ostalim osumnjičenim produžio pritvor za još dva mjeseca, svim osumnjičenim iz pritvorskog osnova iz člana 197. stav 1. tačka b) ZKP-a, a apelantu i iz osnova člana 197. stav 1. tačka b) ZKP-a. U rješenju je navedeno da se pritvor osumnjičenim produžava zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili krivično djelo iz člana 207. stav 3. u vezi sa st. 2. i 1. KZRS, a u odnosu na apelanta u stjecaju i krivično djelo omogućavanja uživanja opojnih droga iz člana 208. stav 1. KZRS.

21. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je razmotrio prijedlog Tužilaštva, izjašnjenja branilaca osumnjičenih i osumnjičenih, kao i dostavljene priloge, te je odlučio na način kako je navedeno u izreci. Pri tome je sud dao razloge (strana 3) zašto nalazi da nisu osnovani navodi kojima se osporava osnovana sumnja kao opći uvjet za određivanje pritvora, ukazujući da su u prijedlogu Tužilaštva pojedinačno opisane radnje osumnjičenih na kojima se zasniva osnovana sumnja da su počinili krivična djela za koja se provodi istraga, te je uputio na naredbu o provođenju istrage i na prijedlog za produženje pritvora, ali i na rješenje o određivanju pritvora i dokaze koji su prikupljeni nakon toga, koji potvrđuju i upotpunjavaju osnovanu sumnju.

22. Prema ocjeni Okružnog suda, osnovan je prijedlog Tužilaštva u pogledu posebnih pritvorskih razloga iz člana 197. stav 1. tačka b) ZKP-a, koji su pravilno obrazloženi i dokumentirani u prijedlogu Tužilaštva. Pri tome, u vezi s osnovom iz člana 197. stav 1. tačka b) ZKP-a, Okružni sud je istakao da je Tužilaštvo u prijedlogu konkretno ukazalo i navelo radnje i dokaze koje treba provesti i pribaviti, koje zbog obimnosti istrage nisu mogle biti završene. Okružni sud navodi svjedoke za koje je navedeno da se trebaju saslušati (strana 4) koji mogu pružiti korisna saznanja u vezi s inkriminiranim djelima osumnjičenih, s obzirom na njihova poznanstva i veze s osumnjičenima, a te činjenice predstavljaju naročite okolnosti da bi osumnjičeni u ovoj fazi postupka, ako bi bili pušteni na slobodu, mogli izvršiti utjecaj na svjedoke u svrhu podešavanja njihovih iskaza ciljevima odbrane. Okružni sud je naveo da još nisu otkrivene sve lokacije na kojima su osumnjičeni krili opojnu drogu, kao i lica od kojih su je kupovali, a ni sva lica kojima su je prodavali. Okružni sud je naveo da se trebaju identificirati lica koja koriste određene (navedene) brojeve telefona s kojima je apelant često komunicirao, a zatim ih je potrebno saslušati. Zbog navedenog, prema ocjeni Okružnog suda, stječu se zakonski razlozi za produženje pritvora iz osnova člana 197. stav tačka b) ZKP-a.

23. Okružni sud je također našao da je osnovan i pravilno obrazložen prijedlog Tužilaštva u vezi s pritvorskim osnovom iz člana 197. stav 1. tačka v) ZKP-a u odnosu na apelanta jer njegova ranija višestruka osuđivanost za razna krivična djela (bez obzira na to što se ne radi o istom krivičnom djelu za koje se tereti u konkretnom postupku) predstavlja naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti ili izvršiti novo krivično djelo. Ovo, kako je navedeno u rešenju Okružnog suda, zato što dosadašnje osude nisu postigle svrhu kažnjavanja i nisu odvratile apelanta od nove kriminalne aktivnosti, u čemu se stječe zakonski osnov u ovoj fazi postupka za produženje pritvora apelantu po osnovu člana 197. stav 1. tačka v) ZKP-a.

24. Okružni sud je, imajući u vidu sve navedeno, istakao da se u ovoj fazi postupka drugim mjerama zabrane koje su predložili osumnjičeni ne bi mogao postići isti cilj.

25. Vrhovni sud je donio Rješenje broj 11 0 K 024732 19 Kž od 24. decembra 2019. godine kojim je odbio kao neosnovane žalbe osumnjičenih izjavljene protiv rješenja od 11. decembra 2019. godine.

26. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je neosnovana apelantova žalba kojom se ukazuje na nedostatke pobijanog rješenja tvrdnjom da rješenje ne sadrži činjenični opis djela za koje se provodi istraga i da se zbog toga ne može ispitati, čime se ukazuje na bitnu povredu odredbi krivičnog postupka iz člana 311. stav 1. tačka k) ZKP-a, za šta je dao obrazloženje na str. 2. i 3. Vrhovni sud je također naveo da nisu osnovani argumenti iz žalbi osumnjičenih kojim osporavaju postojanje osnovane sumnje. Kako je Vrhovni sud naveo na strani 3, u pobijanom rješenju se obrazlaže da je osnovana sumnja kao zakonski uvjet primjene mjere pritvora utvrđena rješenjem o određivanju pritvora od 17. decembra 2019. godine s detaljnom analizom dokaza pribavljenih u dosadašnjem toku istrage, i to poimenično navedenih iskaza svjedoka, i u bitnom njihovog sadržaja, kao i sadržaja dokaza pribavljenih provođenjem posebnih istražnih radnji, te materijalnih dokaza. Pravilnost tako datih razloga u odnosu na vrijeme relevantno za produženje pritvora ne može se osporiti prigovorima iz žalbi.

27. Vrhovni sud je naveo da se žalbenim prigovorima ne može osporiti pravilnost činjeničnog osnova pobijanog rješenja u pogledu postojanja posebnih pritvorskih razloga iz odredbe člana 197. stav 1. tačka b) ZKP-a u odnosu na sve osumnjičene, o čemu je dato detaljno obrazloženje na str. 4. i 5. pobijanog rješenja, kao i razlozi u odnosu na apelanta u vezi s posebnim pritvorskim osnovom iz člana 197. stav 1. tačka b) ZKP-a. Vrhovni sud je istakao da su navedene okolnosti pravilno cijenjene i obrazložene u pobijanom rješenju zbog čega se pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja s aspekta nužnosti daljnje primjene mjere pritvora po uspostavljenim pritvorskim razlozima individualno određenim i obrazloženim za svakog od osumnjičenih ne može osporiti žalbenim prigovorima. Samim tim, kako je navedeno u rješenju, bez osnova su žalbeni prigovori kojima se osporava pravilnost činjeničnog osnova pobijanog rješenja i u tom pravcu prijedlog za izricanje mjera zabrane iz odredbe čl. 184. i 185. ZKP-a. Vrhovni sud je cijenio neosnovanim i apelantovo ukazivanje na povredu prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

28. Apelant ukazuje na povredu prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant, u suštini, osporava odluke Okružnog suda, kao i Vrhovnog suda kao neobrazložene, da ovi sudovi nisu ispitali na adekvatan način i nisu odgovorili na apelantove žalbene prigovore. Apelant ukazuje da ni u prijedlogu Tužilaštva, niti u osporenim rješenjima nema radnji krivičnog djela iz člana 207. KZRS koje je apelant navodno počinio, pa se rješenje ne može ispitati, dakle nema radnji, kao ni mjesta i vremena izvršenja krivičnog djela. Apelant navodi da postoje samo pretpostavke, bez čvrstih dokaza o postojanju osnovane sumnje. Apelant navodi da kod njega nikada nije pronađena droga, niti dokaz da je on prodavao ili organizirao mrežu preprodaje. Apelant također ukazuje da su iskazi svjedoka na koje se sud poziva kontradiktorni. Apelant navodi da je sud zanemario odredbu člana 196. ZKP-a. Apelant osporava i postojanje posebnih pritvorskih razloga. U odnosu na tačku b) ZKP-a apelant ukazuje da sud samo paušalno i proizvoljno navodi da će apelant utjecati na svjedoke koji još nisu saslušani. Apelant problematizira i zaključak suda da će uništiti i sakriti dokaze ukazujući da droga kod apelanta nije pronađena. U ovom dijelu apelant ukazuje i da se istraga protiv apelanta provodi već tri godine, te postavlja pitanje zašto do sada nisu saslušani svi svjedoci. Također, u odnosu na osnov iz člana 197. stav 1. tačka v) ZKP-a jer apelant, iako je ranije osuđivan, nikada nije osuđivan za isto krivično djelo kao u konkretnom predmetu.

b)Odgovor na apelaciju

29. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je istakao da nisu povrijeđena apelantova prava i da je apelant u postupku po žalbi isticao iste argumente kao i u apelaciji.

30. U odgovoru na apelaciju Okružni sud navodi da je apelacija neosnovana i da ostaje pri datom obrazloženju iz rješenja.

31. Tužilaštvo je u odgovoru navelo da je sud pravilno odredio postojanje osnovane sumnje i posebnih pritvorskih razloga.

V.Relevantni propisi

32. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17 i 66/18) u relevantnom dijelu glasi:

Opšte odredbe Član 196. stav (1) Pritvor se može odrediti ili produžiti samo pod uslovima propisanim u ovom zakonu i samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom.

Razlozi za pritvor Član 197. stav (1) tač. a) i g) (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor se protiv tog lica može odrediti:

b) ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili falsifikovati dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače,

v) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna i VI.Dopustivost

33. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

34. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

35. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijama je rješenje Okružnog suda od 22. novembra 2019. godine i rješenje Vrhovnog suda od 24. decembra 2019. godine protiv kojih nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporena rješenja apelant je primio 22. novembra 2019. i 30. decembra 2019. godine, a apelacije su podnesene 26. novembra 2019. i 21. januara 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

36. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i 4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

37. Apelant pobija navedena rješenja, tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njegova prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5, 6. i 13. Evropske konvencije. Pravo na ličnu slobodu i sigurnost

38. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.

39. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:

(...)

c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja osobe u svrhu njezinog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinila krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;

3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1. tačka c) ovog člana izvodi se bez odgađanja pred sudiju ili drugu službenu osobu ovlaštenu zakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uvjetovano jamstvima da će se osoba pojaviti na suđenju.

4. Svako ko je lišen slobode hapšenjem ili pritvaranjem ima pravo pokrenuti postupak u kome će sud brzo odlučiti o zakonitosti njegovog pritvaranja i naložiti puštanje na slobodu ako je pritvaranje bilo nezakonito.

40. Apelant smatra da je mjera o određivanju/produženju pritvora nezakonita jer, prema njegovom mišljenju, u konkretnoj situaciji ne postoje ni opći, a ni posebni razlozi za pritvor. U tom smislu ukazuje da su rješenja drugostepenih sudova neobrazložena.

Osnovana sumnja

41. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na to da se pravo na ličnu slobodu i sigurnost ubraja u jedno od najznačajnijih ljudskih prava, te da član 5. Evropske konvencije garantira da niko ne smije biti proizvoljno lišen slobode. Proizvoljnost lišavanja slobode ocjenjuje se, u prvom redu, u odnosu na poštovanje proceduralnih zahtjeva ZKP-a koji je primijenjen u konkretnom slučaju, dakle, nacionalnog prava koje mora biti usklađeno sa standardima iz Evropske konvencije. Ustavni sud, također, podsjeća da se određivanje pritvora u periodu prije podizanja optužnice ne smije za osumnjičenog pretvoriti u kaznu. Stoga je pritvor dopušteno odrediti samo u slučaju u kojem postoji „osnovana sumnja“ da je lice počinilo krivično djelo, te, načelno, samo radi osiguranja njegovog prisustva i uspješnog vođenja krivičnog postupka. Stoga, ZKP za određivanje pritvora uvijek traži kumulativno postojanje općeg uvjeta, to jest „osnovane sumnje“ da je lice počinilo krivično djelo i postojanje barem jednog od posebnih razloga taksativno nabrojanih u članu 197. stav 1. tač. a), b),

v) i g).

42. Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u svojoj praksi zauzeo stav da postojanje „osnovane sumnje“ na kojoj se zasniva lišavanje slobode čini suštinski dio garancija protiv proizvoljnog lišavanja i predstavlja conditio sine qua non za određivanje ili produženje pritvora. Postojanje „osnovane sumnje“ pretpostavlja postojanje činjenica ili informacija na osnovu kojih će, kako je Evropski sud ukazao, objektivni posmatrač zaključiti da je lice koje je u pitanju moglo počiniti krivično djelo za koje se tereti. Šta će se smatrati „osnovanim“, zavisit će od svih okolnosti slučaja. Čak i u slučajevima kada se od policije i drugih organa gonjenja zahtijeva hitno postupanje zbog zaštite interesa javne sigurnosti, javna vlast mora pružiti bar neke činjenice ili informacije iz kojih bi se vidjelo da je postojala osnovana sumnja da je lice lišeno slobode počinilo krivično djelo za koje se tereti (vidi Evropski sud, Fox, Campbell i Hartley protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 30. augusta 1990. godine, serija A, broj 182, tač. 32–34. i Stepuleac protiv Moldavije, presuda od 6. novembra 2007. godine, aplikacija broj 8207/06, tačka 68).

43. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su sudija za prethodni postupak, a zatim Okružni sud (vijeće od troje sudija), te Okružni sud i Vrhovni sud detaljno ispitali okolnosti konkretnog slučaja imajući pri tome u vidu dokaze prikupljene u fazi donošenja naredbe o provođenju istrage kao i one koji su prikupljeni kasnije, te obrazložen prijedlog za određivanje i produženje pritvora u vezi s postojanjem osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo za koje se vodi istraga. U tom pravcu, sudija za prethodni postupak, odnosno Okružni sud je ukazao na te dokaze – iskaze svjedoka, izjave pojedinih osumnjičenih, materijale dobivene posebnim istražnim radnjama, te je sud, cijeneći opravdanost određivanja i produženja pritvora, uputio na dokaze i njihov sadržaj koji je iscrpno naveden u rješenju o određivanju pritvora.

44. Imajući u vidu da je osnovana sumnja utvrđena na osnovu dokaza koji su detaljno interpretirani u obrazloženju rješenja o određivanju pritvora, te je na iste (i nove) ukazano u rješenju o produženju pritvora, ne mogu se prihvatiti kao osnovane apelantove tvrdnje da su izostali valjani razlozi i obrazloženja u vezi sa zaključkom o postojanju osnovane sumnje.

45. S obzirom na navedeno Ustavni sud smatra da su u smislu standarda koji proizlaze iz prakse Evropskog suda koju Ustavni sud slijedi, redovni sudovi utvrdili činjenice i informacije koje mogu zadovoljiti objektivnog posmatrača da je apelant mogao počiniti krivično djelo za koje se sumnjiči (vidi, mutatis mutandis, pored ostalih, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5842/10 od 20. aprila 2011. godine, tačka 64, dostupna na www.ustavnisud.ba), zbog čega apelantove tvrdnje u vezi sa zaključkom redovnih sudova o postojanju osnovane sumnje ne mogu biti prihvaćene kao osnovane.

46. Ustavni sud zapaža da su Okružni sud i Vrhovni sud utvrdili da je, pored postojanja osnovane sumnje kao opće pretpostavke za određivanje i produženje mjere pritvora apelantu, ispunjen i drugi kumulativni uvjet, odnosno da u konkretnom slučaju postoje i posebni pritvorski razlozi iz člana 197. stav 1. tač. b) i v) ZKP-a. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju utvrđeno postojanje koluzione opasnosti kao naročite okolnosti da bi apelant boravkom na slobodi ometao istragu utjecajem na svjedoke koje je neophodno saslušati u nastavku istrage, te je ukazano da još nisu pronađena sva lica koja su od apelanta kupovala drogu, ni lica od kojih je droga nabavljana, te da nisu otkrivene lokacije na kojima se krije droga, te se trebaju identificirati određena lica koja su koristila određene brojeve telefona. Stoga su sudovi zaključili da je neophodno apelantu pritvor odrediti/produžiti iz razloga propisanog u odredbi člana 197. stav 1. tačka b) ZKP-a.

47. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da je Okružni sud, a zatim Vrhovni sud obrazložio, navodeći jasne razloge, stav prema kojem u okolnostima konkretnog slučaja postoje naročite okolnosti koje ukazuju na to da bi apelant, boravkom na slobodi, mogao ometati krivični postupak, a u takvom zaključku, s obzirom na činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud ne nalazi nikakvu proizvoljnost.

48. U pogledu pritvorskog razloga iz člana 197. stav 1. tačka v) ZKP-a apelant zapravo osporava zaključke sudova da je ispunjen uvjet po ovom osnovu jer, iako je apelant ranije osuđivan, nije osuđivan za isto krivično djelo.

49. Ustavni sud podsjeća da opasnost od ponovnog počinjenja djela, ako je uvjerljivo utvrđena, može navesti sudske vlasti da stave i ostave osumnjičenog u pritvoru kako bi spriječile sve pokušaje da počini daljnja krivična djela. Međutim, potrebno je, između ostalih uvjeta, da opasnost bude vjerovatna, a mjera odgovarajuća u svjetlu okolnosti predmeta, posebno prošlosti i ličnosti dotičnog lica (vidi Evropski sud, Clooth protiv Belgije, 12. decembar 1991, stav 40, serija A, broj 225. i Paradisz protiv Francuske, aplikacija broj 17020/05, stav 71, 29. oktobar 2009).

50. Nadalje, određivanje, odnosno produženje pritvora iz ovog razloga zahtijeva čvršći osnov kako bi se pokazalo ne samo da postoji istinska „opravdana sumnja” nego i da postoje ostali ozbiljni razlozi od javnog interesa koji, nezavisno od pretpostavke nevinosti, pretežu nad pravom na slobodu (vidi, pored ostalih, Evropski sud, I. A. protiv Francuske, 23. septembar 1998, stav 102, Izvještaji 1998-VII i Šuput protiv Hrvatske, aplikacija broj 49905/07, stav 102, 31. maj 2011. godine). Obaveza sudske vlasti je da ispita sve razloge „za“ i „protiv“ i da u vezi s tim da razloge i obrazloženja (vidi Evropski sud, Aleksanyan protiv Rusije, presuda od 5. juna 2009. godine, stav 179). Naime, kada zakon propisuje pretpostavku u pogledu okolnosti važnih za osnov za kontinuirani pritvor, postojanje konkretnih činjenica koje nadjačavaju pravilo o poštovanju slobode pojedinca mora biti uvjerljivo prikazano (vidi Evropski sud, Ilijkov protiv Bugarske broj 33977/96, stav 84, in fine, 26. juli 2001. godine). Iz obrazloženja osporenih rješenja proizlazi da se apelant osnovano sumnjiči za krivično djelo iz člana 207. stav 3. u vezi sa st. 1. i 2. KZRS (a iz rješenja o produženju pritvora proizlazi i za krivično djelo omogućavanja uživanja opojnih droga iz člana 208. stav 1. istog zakona).

51. Nadalje, redovni sudovi su zaključili da je ispunjen (i) uvjet iz člana 197. stav 1. tačka v) ZKP-a, pozivajući se na apelantovu raniju osuđivanost. Naime, redovni sudovi su naveli odluke iz kojih proizlazi da je apelant ranije osuđivan. Okružni sud je naveo (prilikom određivanja pritvora) da apelant nema izvor redovnih legalnih primanja jer je nezaposlen. Također, redovni sudovi su zaključili da ranija osuđivanost očito nije utjecala na apelanta da ga odvrati od kriminalne aktivnosti. Iako apelant ranije nije bio osuđivan za krivična djela za koja sada postoji osnovana sumnja da ih je počinio, zaključak redovnih sudova da ranija osuđivanost na apelanta nije utjecala da ga odvrati od kriminalnih aktivnosti, pa da postoji opravdana bojazan da bi, u slučaju da bude pušten na slobodu, mogao ponoviti krivično djelo ili učiniti novo, ukazuje da su redovni sudovi upravo imali u vidu i cijenili apelantovu prošlost i ličnost.

52. Slijedom navedenog, ne mogu se prihvatiti osnovanim apelantove tvrdnje da su u osporenim rješenjima izostali razlozi i obrazloženja u prilog zaključku o postojanju osnovane sumnje i posebnih pritvorskih razloga iz člana 197. stav 1. tač. b) i v) ZKP-a.

53. Apelant tvrdi i da su redovni sudovi prekršili obavezu da pri odlučivanju o produženju pritvora razmotre mogućnost određivanja blažih mjera, odnosno da nisu primijenili odredbu člana

196. ZKP-a.

54. Ustavni sud podsjeća da su, u skladu sa članom 5. stav 3. Evropske konvencije, javne vlasti, kada odlučuju o pritvoru, obavezne razmotriti određivanje blažih mjera zabrane kojim se može osigurati prisustvo lica lišenog slobode i efikasno vođenje krivičnog postupka. Naime, citirana odredba ne garantira samo „suđenje u razumnom roku ili puštanje na slobodu do suđenja“, već i da „puštanje na slobodu može biti uvjetovano garancijama da će se pojaviti na sudu“ (vidi Evropski sud, Iłowiecki protiv Poljske, aplikacija broj 27504/95, stav 63, 4. oktobar 2001. godine, naprijed citiranu Sulaoja protiv Estonije, stav 64).

55. Ustavni sud zapaža da su redovi sudovi naveli da se u ovoj fazi postupka drugim, blažim mjerama ne bi postigao isti cilj. Također, imajući u vidu razloge i obrazloženja koje su sudovi ponudili u vezi s razlozima koji su ih opredijelili da apelantu odrede i produže pritvor, a koji su detaljno ispitani i u ovoj odluci i u pogledu kojih su apelantove tvrdnje ocijenjene neosnovanim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoje nezakonitosti lišavanja slobode u apelantovom slučaju.

56. Ustavni sud zaključuje da su neosnovane apelantove tvrdnje da su mu prekršena prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3. Evropske konvencije.

57. Ustavni sud podsjeća da pritvor mora biti određen u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, odnosno da član 5. stav 4. garantira pravo „svakome kome je uskraćena sloboda hapšenjem ili lišavanjem slobode” da pokrene postupak ispitivanja zakonitosti pritvora i da bude pušten ako je pritvor nezakonit. U vezi s navedenim su apelantove tvrdnje da sudovi, odlučujući o apelantovim žalbama, nisu ispitali njegove žalbene navode (ni povodom rješenja o određivanju ni o produženju mjere pritvora). Ustavni sud podsjeća da prema stavu Evropskog suda član 5. stav 4. Evropske konvencije ne nameće obavezu sudovima da pri ispitivanju žalbe na odluku o pritvoru odgovore na svaki argument naveden u žalbi. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da će garancije citiranog člana biti lišene svoje suštine ukoliko sud, oslanjajući se na domaći zakon i praksu, može tretirati kao irelevantne ili zanemariti konkretne činjenice na koje je u žalbi ukazano, a koje su takve da mogu dovesti u sumnju postojanje uvjeta koji su suštinski za „zakonitost” u smislu Evropske konvencije u pogledu lišavanja slobode (vidi Evropski sud, Nikolova protiv Bugarske [GC] broj 31195/96, stav 61, ECHR 1999-II). Također, kada je u pitanju odluka višeg suda, dovoljno je da obrazloženje odluke sadrži slaganje s utvrđenjem nižestepenog ili sudećeg suda tako što će viši sud u obrazloženje svoje odluke inkorporirati ili uputiti na razloge i obrazloženja nižestepenog suda ili na drugi način ukazati da se slaže s njima (vidi Evropski sud, Garcia Ruiz protiv Španije, 1999-I, 31

EHRR589 GC).

58. Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporenih (drugostepenih) rješenja proizlazi da su apelantovi žalbeni navodi ispitani, da se drugostepeni sud referirao na razloge i obrazloženja prvostepenog suda s kojim se saglasio, a što, slijedom naprijed navedenog, samo po sebi ne dovodi u sumnju postojanje uvjeta koji su suštinski za „zakonitost” pritvora.

59. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su neosnovane apelantove tvrdnje da mu je prekršeno pravo iz člana 5. stav 4. Evropske konvencije.

Ostali navodi

60. Iako je apelant u apelaciji istakao i povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. i 13. Evropske konvencije, imajući u vidu da je apelacija izjavljena protiv rješenja o određivanju, odnosno produženju pritvora apelantu, te da se navodi o povredi ovih prava, u suštini, odnose na iste one navode kao u vezi s pravom na ličnu slobodu i sigurnost, Ustavni sud ne nalazi za potrebno njih posebno razmatrati.

VIII.Zaključak

61. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i st. 3. i 4. Evropske konvencije kada su u okolnostima konkretnog slučaja redovni sudovi dali relevantne i dovoljne razloge za zaključak o postojanju osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret, odnosno da postoji opravdana bojazan da bi apelant, u slučaju da bude pušten na slobodu, utjecao na krivični postupak, odnosno ponovio ili počinio novo krivično djelo, te kada apelantu nije bila uskraćena mogućnost da ove razloge u zakonom propisanom postupku preispita nadležni sud koji ima ovlaštenje da donese odluku o puštanju na slobodu.

62. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

63. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4575/19 (M. V.) | Sudska praksa | Aktio