Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-95/20 (Razvojna banka Federacije BiH)

Odluka donesena 08. 04. 2020.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-95/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 04. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP-95/20, rješavajući apelacije Razvojne banka Federacije BiH, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1). i stav (3). tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnijela Razvojna banka Federacije BiH protiv rješenjâ Vrhovnog suda Federacije BiH broj 49 0 I 037301 19 Rev od 1. oktobra 2019. godine i broj 42 0 P 031610 17 Rev od 8. oktobra 2019. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-95/20

1. Razvojna banka Federacije BiH (u daljnjem tekstu: apelantica), podnijela je 8. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 49 0 I 037301 19 Rev od 1. oktobra 2019. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Kiseljaku broj 49 0 I 037301 17 P od 21. septembra 2018. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelantice da joj tuženi (J.Č.) isplati dospjele obaveze po ugovoru o kreditu od 30. decembra 2010. godine, od čega na ime glavnice iznos od 150.000,00 KM, na ime ugovorene kamate iznos od 3.218,85 KM, na ime zatezne kamate iznos od 5.021,93 KM, na ime sudske takse iznos od 810,00 KM, na ime zatezne kamate obračunate nakon pokretanja pravnih radnji od 30. septembra 2014. godine do 22. septembra 2015. godine iznos od 17.605,48 KM, sa zateznom kamatom obračunatom na glavni dug po osnovu Zakona o visini stope zatezne kamate počev od 22. septembra 2015. godine, pa do isplate uz naknadu troškova postupka (stav I izreke presude). Takođe, apelantica je obavezana da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.937,87 KM (stav II izreke presude).

3. Odlučujući o žalbi apelantice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda, Kantonalni sud u Novom Travniku je presudom broj 49 0 P 037301 18 Gž od 19. decembra 2018. godine odbio žalbu apelantice kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu. .

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 49 0 I 037301 19 Rev od 1. oktobra 2019. godine revizija apelantice je odbačena.

5. U obrazloženju osporenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 301b. Zakona o parničnom postupku propisano da stranka može podnijeti reviziju putem punomoćnika koji je advokat, te da izuzetno, stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položen pravosudni ispit, odnosno za nju može reviziju podnijeti kao punomoćnik osoba koja je prema odredbama ovog ili kojeg drugog zakona ovlaštena zastupati je u tom svojstvu iako nije advokat, ako ima položen pravosudni ispit. Vrhovni sud je ukazao da iz stanja spisa proizlazi da je reviziju u konkretnom predmetu nije podnio punomoćnik koji je advokat, nego da je na reviziju, za predsjednika uprave apelantice, S.S., stavljen nerazgovjetan potpis iz kojeg se nije moglo zaključiti ko je potpisnik. Vrhovni sud je dalje naveo da je provjeravajući dozvoljenost revizije od Općinskog suda u Kiseljaku tražio da provjeri da li osoba koja je za apelanticu potpisala reviziju ispunjava uslove za podnošenje iste, te da iz podneska apelantice slijedi da ovlaštenje za potpisivanje revizije ima izričito i jedino predsjednik uprave S.S. za koga u predmetnom podnesku nije navedeno, niti je dokazano, da ima položen pravosudni ispit. Kako je reviziju izjavila osoba koja nije imala ovlaštenje za podnošenje revizije, Vrhovni sud je zaključio da takva revizija nije dopuštena, pa je istu odbacio shodno odredbama člana 247. st. (1) i (2) Zakona o parničnom postupku.

2. AP-138/20

6. Razvojna banka Federacije BiH (u daljnjem tekstu: apelantica), podnijela je 13. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 42 0 P 031610 17 Rev od 8. oktobra 2019. godine.

7. Presudom Općinskog suda u Zavidovićima broj 42 0 P 0310610 16 P od 22. septembra 2016. godine, u predmetu radi isplate duga, obavezan je tuženi Dž.T. da apelantici isplati iznos od 57.077,24 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 09. jula 2013. godine do isplate, kao i da joj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu 250,00 KM.

8. Odlučujući o žalbi tuženog, Kantonalni sud u Zenici je Presudom broj 42 0 P 031610 16 Gž od 6. februara 2017. godine uvažio predmetnu žalbu i preinačio prvostepenu presudu na način da je odbio tužbeni zahtjev apelantice, te je obavezao da tuženom nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.956,24 KM.

9. Odlučujući o reviziji apelantice izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 6. februara 2017. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 42 0 P 031610 17 Rev od 8. oktobra 2019. godine reviziju apelantice odbacio.

10. U obrazloženju osporenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 301b. Zakona o parničnom postupku propisano da stranka može podnijeti reviziju putem punomoćnika koji je advokat, te da izuzetno, stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položen pravosudni ispit, odnosno za nju može reviziju podnijeti kao punomoćnik osoba koja je prema odredbama ovog ili kojeg drugog zakona ovlaštena zastupati je u tom svojstvu iako nije advokat, ako ima položen pravosudni ispit. Vrhovni sud je ukazao da reviziju, dakle, pravna osoba može podnijeti preko zastupnika koji ima položen pravosudni ispit, te da je u konkretnom slučaju apelantica reviziju podnijela putem predsjednika uprave koji jeste ovlašten da je zastupa po Zakonu o razvojnoj banci Federacije BiH, ali koji nema položen pravosudni ispit, te da dokaz o navedenom nije dostavio ni nakon poziva suda. Imajući navedeno u vidu, Vrhovni sud je zaključio da revizija nije dopuštena shodno odredbama člana 247. st. (1) i (2) Zakona o parničnom postupku..

Apelacioni navodi

11. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

Spajanje predmeta

7. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na istu apelanticu, te da pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-95/20.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

13. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

14. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelantica propustila da postupi u skladu sa odredbama člana 237. stav (1) u vezi sa članom 301b. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), zbog čega su njene revizije odbačene. Ustavni sud ukazuje da su, dakle, revizije apelantice odbačene iz formalnih razloga, s obzirom da apelantica nije postupila u skladu sa navedenim zakonskim odredbama, čime je propustila da iscrpi djelotvorne pravne lijekove (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP- 2930/18 od 19. februar 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već zaključio da zakonskim ograničenjem propisanim odredbom člana 247. stav (2) ZPP-a nije dovedeno u pitanje pravo na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, broj AP-382/17 od 10. maja 2017. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-95/20 (Razvojna banka Federacije BiH) | Sudska praksa | Aktio