Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2590/18 (Stambena zajednica „Drina“ Višegrad)
Odluka donesena 08. 04. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2590/18
Apelacija
Odluka o meritumu
08. 04. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP 2590/18, rješavajući apelaciju Stambene zajednice „Drina“ Višegrad, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela Stambena zajednica „Drina“ Višegrad.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Foči u predmetu broj 94 0 Ip 014473 11 Ip.
Na osnovu člana 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da Stambenoj zajednici „Drina“ Višegrad isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Stambena zajednica „Drina“ Višegrad (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Radomir Tanasković, advokat iz Višegrada, podnijela je 7. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 94 0 Ip 014473 11 Ip, a koji se trenutno vodi pred Okružnim privrednim sudom u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) kao predmet broj 61 0 Ip 009565 16 Ip.
2. Apelantkinja je 30. avgusta 2018. godine dopunila predmetnu apelaciju. II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 21. maja 2018. i 26. decembra 2019. godine da dostave odgovore na apelaciju, a od Okružnog privrednog suda 26. decembra 2019. godine.
4. Osnovni sud nije dostavio tražene odgovore na apelaciju. Okružni privredni sud je dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
Postupak pred Osnovnim sudom
6. Iz stanja u spisu proizlazi da je apelantkinja 3. novembra 2011. godine Osnovnom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (AD „Ozren“ čiji je pravni sljednik AD „Ozren-Borovno“) na osnovu izvršne isprave – Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 61 0 Ps 001940 11 Pž od 29. avgusta 2011. godine, kojom joj je dosuđen određeni iznos na ime naknade za održavanje zajedničkih dijelova stambeno-poslovne zgrade u kojoj je tuženi-izvršenik vlasnik poslovnog prostora. Predloženo je izvršenje pljenidbom izvršenikovih novčanih sredstava s njegovih transakcionih računa i prenos na apelantkinjin račun. Osnovni sud je donio Rješenje o izvršenju broj 94 0 Ip 014473 11 Ip od 14. novembra 2011. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje.
7. Izvršenik je 22. novembra 2011. godine uložio prigovor protiv navedenog rješenja.
8. Iz stanja spisa proizlazi da je Osnovni sud 21. marta 2018. godine donio rješenje kojim se proglasio stvarno nenadležnim za odlučivanje u ovom izvršnom predmetu, te je odredio da će nakon pravosnažnosti ovog rješenja spis biti dostavljen Okružnom privrednom sudu kao stvarno nadležnom na daljnji postupak. Navedeno rješenje je postalo pravosnažno.
9. Iz dopune apelacije proizlazi da je Osnovni sud 23. avgusta 2018. godine otpremio predmetni spis na nadležnost Okružnom privrednom sudu.
Postupak pred Okružnim privrednim sudom
10. Apelantkinja je 22. februara 2016. godine Okružnom privrednom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika („Ozren“ a.d. Foča). Okružni privredni sud je 14. marta 2016. godine donio rješenje o izvršenju.
11. Izvršenik je 22. marta 2016. godine uložio prigovor na predmetno rješenje o izvršenju.
12. Apelantkinjin punomoćnik je 30. marta 2016. godine obavijestio Okružni privredni sud da je zbog „nesporazuma između apelantkinje i njenog punomoćnika povukao prijedlog za izvršenje jer se od ranije kod Osnovnog suda pod brojem 94 0 Ip 014473 11 Ip vodi izvršni postupak po istoj presudi, zbog čega prijedlog za izvršenje treba odbaciti“.
13. Okružni privredni sud je 15. juna 2016. godine usvojio izvršenikov prigovor u cijelosti, te je van snage stavio predmetno rješenje o izvršenju zato što je Osnovni sud 14. novembra 2011. godine donio rješenje o izvršenju i dozvolio predloženo izvršenje na osnovu iste izvršne isprave – presude. Nakon toga je na osnovu iste izvršne isprave apelantkinja 22. februara 2016. godine ponovo Okružnom privrednom sudu podnijela prijedlog za dozvolu izvršenja. Izvršenikov punomoćnik je 28. decembra 2016. godine Okružnom privrednom sudu podnio prijedlog za donošenje rješenja o troškovima punomoćnika u odnosu na troškove izvršnog postupka, nakon čega je Okružni privredni sud donio rješenje o troškovima.
14. Nakon što je Osnovni sud dostavio predmet na nadležno postupanje, prema stanju spisa, postupak je u toku pred Okružnim privrednim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelantkinja ističe da joj je zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja navodi da se obraćala Osnovnom sudu da se preduzmu radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka. Smatra da je Osnovni sud svojim neažurnim postupanjem povrijedio njena ustavna prava na pravično suđenje i imovinu. Apelantkinja je detaljno navela tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da isključivo osporava dužinu trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom, te predlaže da joj Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka pred tim sudom. Osim toga, apelantkinja traži da Ustavni sud obaveže Republiku Srpsku da joj isplati određene novčane iznose na ime „štete, zakonske zatezne kamate do visine glavnog duga, nadoknade štete u visini preostalih dospjelih kamata, troškova parničnog i izvršnog postupka, te troškova vještačenja“.
b) Odgovori na apelaciju
16. Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
17. Okružni privredni sud je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ne osvrćući se na tok postupka od 23. avgusta 2018. godine kada je Osnovni sud otpremio predmetni spis na njegovu nadležnost.
V.Relevantni propisi
18. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 – odluka USRS, 60/17 – odluka USBiH, 115/17 – odluka USBiH, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18) relevantne odredbe glase: Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.
Rokovi za postupanje Član 15.
Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Dovršenje izvršenja Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
21. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je takođe u kontinuitetu ukazivao i da u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12 i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
23. Apelantkinja smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njenog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
24. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
25. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i obezbijedi njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995. godina). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično sprovođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir
1. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31 Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da apelantkinja isključivo osporava dužinu trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom, Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 3. novembra 2011. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje pa do 23. avgusta 2018. godine kada je Osnovni sud otpremio predmetni spis na nadležno postupanje Okružnom privrednom sudu. Dakle, period od oko šest godina i devet mjeseci. Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
26. Rukovodeći se navedenim kriterijumima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.
27. Ocjenjujući apelantkinjino ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelantkinja u određenoj mjeri svojim postupcima uticala na dužinu i tok predmetnog postupka jer je prijedlog za izvršenje podnijela stvarno nenadležnom sudu na postupanje, što je u konačnici imalo za posljedicu da je Osnovni sud donio rješenje kojim se proglasio stvarno nenadležnim za odlučivanje, te je spis dostavio Okružnom privrednom sudu na nadležno postupanje. Ocjenjujući značaj predmetnog postupka za apelantkinju, Ustavni sud zapaža da apelantkinja nastoji naplatiti dosuđene naknade za održavanje zajedničkih dijelova zgrade, te je predmetni postupak od značaja za nju. Osim toga, Ustavni sud zapaža da se apelantkinja obraćala Osnovnom sudu da se preduzmu radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka.
28. U odnosu na ponašanje redovnog suda, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud, odlučujući o apelantkinjinom prijedlogu za izvršenje od 3. novembra 2011. godine, u kratkom roku, rješenjem od 14. novembra 2011. godine, odredio predloženo izvršenje. Nakon toga, Ustavni sud primjećuje potpunu pasivnost Osnovnog suda u periodu dužem od šest godina koliko mu je trebalo da odluči o izvršenikovom prigovoru, što nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, kao i da mu je trebalo oko pet mjeseci da dostavi predmetni spis na nadležno postupanje Okružnom privrednom sudu. Svoju pasivnost Osnovni sud ničim nije opravdao jer nije ni dostavio odgovor na apelaciju, niti ima išta što ukazuje da je ovaj izvršni postupak naročito složen, da su postojale neke objektivne okolnosti ili da ponašanje stranaka može da opravda takvo značajno odugovlačenje izvršenja pravosnažne presude. Stoga, imajući u vidu činjenicu da apelantkinja isključivo osporava dužinu trajanja postupka pred Osnovnim sudom, kao i činjenicu da Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju i nije ponudio bilo kakve razloge i opravdanje za dužinu trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud smatra da Osnovni sud nije postupao u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, odnosno nije preduzimao procesne radnje efikasno i bez nepotrebnog odlaganja.
29. Stoga, Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja u predmetnom postupku pred Osnovnim sudom došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
30. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
31. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantkinji treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.
32. Ovu naknadu je dužna da plati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantkinji zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
33. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
34. Apelantkinja, takođe, navodi da joj je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati da li je u ovom predmetu došlo i do povrede prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da Osnovni sud nije postupao u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, odnosno nije preduzimao procesne radnje efikasno i bez nepotrebnog odlaganja u predmetnom izvršnom postupku koji je po zakonu hitan i nije složen, pri čemu nije ponudio bilo kakvo opravdanje za svoju pasivnost, pa je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka pred Osnovnim sudom došlo do kršenja apelantkinjinog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
36. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević