Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4033/18 (V.B.)

Odluka donesena 06. 05. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Izvršenje
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Kamata
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Radni odnos
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4033/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 05. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. maja 2020. godine, u predmetu broj AP-4033/18, rješavajući apelaciju V. B., na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela V. B.

zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 122333 17 I od 2. februara 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. V. B. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Mostara, koju zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijela je 19. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 Rs 122333 17 I od 2. februara 2017. godine. Činjenično stanje

2. Apelantkinja je 31. januara 2017. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje, protiv izvršenika Radiotelevizije Herceg-Bosne d.o.o. Mostar, na osnovu sudske nagodbe zaključene 10. oktobra 2016. godine pred Općinskim sudom u predmetu broj: 58 0 Rs 122333 12 Rs. Kao sredstvo izvršenja apelantkinja je predložila zapljenu izvršenikovih novčanih sredstva koja se nalaze na transakcionom računu otvorenom kod određene banke. Općinski sud je predloženo izvršenje dozvolio Rješenjem o izvršenju broj 58 0 Rs 122333 17 I od 2. februara 2017. godine. Protiv rješenja o izvršenju izvršenik je 13. februara 2017. godine izjavio prigovor, a apelantkinja je odgovor na prigovor dostavila sudu 23. maja 2017. godine. Apelantkinja je 9. juna 2017. godine obavijestila sud da je izvršenik izmirio dio duga u određenom novčanom iznosu, te je u tom dijelu povukla prijedlog za izvršenje. Općinski sud je rješenjem od 19. februara 2018. godine obustavio rješenje o izvršenju od 2. februara 2017. godine u dijelu u kojem je ono izvršeno, odnosno u dijelu u kojem je apelantkinja povukla prijedlog za izvršenje, te je u tom dijelu ukinuo sve provedene izvršne radnje, dok je u preostalom dijelu koji se odnosi na naplatu ostatka glavnog duga i zakonskih zateznih kamata, troškova parničnog i izvršnog postupka rješenje održano na snazi. Navedenim rješenjem Općinski sud je djelimično uvažio prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 2. februara 2017. godine i to u dijelu koji se odnosi na troškove izvršnog postupka, dok je u preostalom dijelu odbio izvršenikov prigovor i rješenje o izvršenju ostavio na snazi.

3. Općinski sud je pravosnažno i izvršno rješenje o izvršenju 21. marta 2018. godine dostavio UniCredit bank d.d. na daljnje provodenje.

4. UniCredit Bank d.d. je dopisom od 16. aprila 2018. godine obavijestila sud da je u cijelosti postupila po rješenju o izvršenju na način da je izvršila predmetno rješenje o izvršenju tog suda od 2. februara 2017. godine i to glavnicu sa pripadajućim troškovima i kamate u ukupnom iznosu od 11.030,32 KM. Iz stanja spisa proizilazi da je prilikom obračuna apelantkinjinih potraživanja iz rješenja o izvršenju Općinskog suda od 2. decembra 2017. godine primijenjen Zakon koji je bio na snazi i primjenjivao se na dan izvršenog prijenosa sredstava po navedenom rješenju o izvršenju (16. april 2018. godine) tj. Zakon o visini stope zatezne kamate.

5. Općinski sud je donio Zaključak broj 58 0 Rs 122333 17 I od 10. maja 2018. godine kojim se postupak izvršenja smatra završenim. U obrazloženju navedenog zaključka je navedeno da je izvršenikov dužnik dopisom od 16. aprila 2018. godine obavijestio sud da je u cijelosti provedeno rješenje o izvršenju. S tim u vezi, navedeno je da je odluka donesena u skladu sa članom 64. Zakona o izvršnom postupku.

6. Apelantkinja je dopisom od 21. maja 2018. godine obavijestila Općinski sud da izvršenikov dužnik nije u cijelosti postupio po rješenju o izvršenju, te da nije namireno njeno potraživanje „naročito“ u dijelu kojim je određena isplata zakonskih zateznih kamata.

7. Navedeni zaključak Općinskog suda, kojim se postupak izvršenja smatra dovršenim apelantkinja je zaprimila 31. maja 2018. godine.

Apelacioni navodi

8. Apelantkinja navodi da rješenje o izvršenju Općinskog suda od 2. februara 2017. godine nije u cijelosti provedeno, naročito u dijelu koji se odnosi na obračun zakonskih zateznih kamata, zbog čega u konkretnom slučaju Općinski sud nije mogao donijeti zaključak od 10. maja 2018. godine kojim se predmetni postupak smatra završenim. Apelantkinja navodi da potražuje dug proistekao iz radnog odnosa, a kod obračuna njenih potraživanja primijenjen je Zakon o dopuni zakona o visini stope zakonske zatezne kamate. Smatra da se u konkretnom slučaju taj Zakon nije mogao primijeniti, jer je Ustavni sud Federacije BiH privremenom mjerom stavio van snage odredbu „dopune Zakona o visini stope zatezne kamate“ koja se odnosi na visinu zatezne kamate za radnička potraživanja koja su po tom zakonu bila 0,2% do donošenja konačne odluke o pitanju ustavnosti tog zakona pred Ustavnim sudom Federacije BiH. Do donošenja konačne odluke suda na snazi će biti visina stope zatezne kamate iz prethodnog zakona od 12% godišnje za radnička potraživanja, koja stopa se u konkretnom slučaju i trebala primijeniti. Zbog navedenog, apelantkinja smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Odgovor na apelaciju

9. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je zaključkom od 10. maja 2018. godine „okončao“ predmetni postupak jer je UniCredit Bank d.d. Mostar dopisom od 16. aprila 2018. godine obavijestila sud da je rješenje o izvršenju u cijelosti provedeno. Općinski sud je naveo da tokom postupka nije povrijedio apelantkinjina prava na koja se u apelaciji poziva, te da je apelacija neosnovana.

10. U odgovoru na apelaciju UniCredit Bank d.d je navela da je po Rješenju o izvršenju Općinskog suda broj Rs 122333 17 I od 2. februara 2017. godine izvršen prijenos sredstava na ime: troškova izvršnog postupka, troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom te glavnog duga sa zateznom kamatom, sve na način kako je to određeno predmetnim rješenjem Općinskog suda, uz primjenu Zakona koji je bio na snazi i primjenjivao se na dan izvršenog prijenosa sredstava po navedenom rješenju o izvršenju (16. april 2018. godine/Zakon o visini stope zatezne kamate (SI. novine FBiH broj 27/98, 51/01, 101/16), uvažavajući pritom Rješenje o privremenoj mjeri Ustavnog suda FBiH u predmetu U-30/17, objavljenog u Službenim novinama FBiH broj 90/17 od 22. novembra 2017.godine. UniCredit Bank d.d. je istakla da njenim postupanjem nije moglo doći do povrede bilo kojeg apelantkinjinog prava, pa ni prava na pravično suđenje i / ili prava na imovinu jer Banka nije postupila samovoljno niti arbitrarno, vec po važećim propisima uvažavajuci pritom i odluke Ustavnog suda FBiH kada su one bile dostupne objavom u zvaničnom službenom Glasilu.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U konkretnom slučaju apelantkinja smatra da je do povrede njenog prava na pravično suđenje došlo zbog toga što rješenje o izvršenju Općinskog suda od 2. februara 2017. godine nije u cijelosti provedeno.

14. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba promatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

15. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

16. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

17. Dovodeći navedene principe u vezu s okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost sudova u odnosu na njihovu zakonsku obavezu da izvršni postupak provedu bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U konkretnom slučaju postupak je počeo 31. januara 2017. godine kada je apelantkinja Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje, a okončan je zaključkom Općinskog suda od 10. maja 2018. godine. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu. S obzirom na činjenicu da je apelantkinja predmetni izvršni postupak pokrenula na osnovu pravosnažne i izvršne sudske nagodbe radi naplate novčanih potraživanja iz radnog odnosa, može se izvesti zaključak da je predmetni postupak za apelantkinju od većeg značaja.

18. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u primjerenim rokovima preduzimao procesne radnje u predmetnom postupku, a sve u skladu sa procesnim zakonom. Naime, Općinski sud je predloženo izvršenje dozvolio promptno u roku od dva dana od podnošenja prijedloga za izvršenje (prijedlog za izvršenje je podnijet 31. januara 2017. godine, a rješenje o izvršenju je doneseno 2. februara 2017. godine), te je i druge procesne radnje (odlučivanje po izjavljenom prigovoru, dostavljanje rješenja o izvršenju na provođenje banci) preduzimao u skladu sa procesnim zakonom, bez nepotrebnog odugovlačenja u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.

19. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak okončan zaključkom Općinskog suda od 10. maja 2018. godine, budući da je rješenje o izvršenju Općinskog suda od 2. februara 2017. godine u cijelosti provedeno. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je nadležna Banka apelantkinji, suprotno navodima iz apelacije, obračunala njeno potraživanje u skladu sa zakonom koji je u vrijeme obračuna i na dan prijenosa sredstava bio na snazi, u čemu Ustavni sud ne nalazi nikakvo arbitrarno postupanje. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, u obrazloženju osporenog zaključka jasno naveo da je izvršenikov dužnik dopisom od 16. aprila 2018. godine obavijestio sud da je u cijelosti provedeno rješenje o izvršenju, te da je zaključak kojim se postupak smatra završenim donio u skladu sa članom 64. Zakona o izvršnom postupku, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost.

20. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje, da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, očigledno (prima facie) neosnovani.

21. Nadalje, apelantkinja se žali da joj je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj uz Evropsku konvenciju. Budući da se navodi o kršenju prava na imovinu, u suštini, zasnivaju na istim navodima kao i u odnosu na pravo na pravično suđenje, a što je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim tačkama ove Odluke u vezi sa pravom na pravično suđenje, te kako uz apelaciju nije dostavljen bilo kakav dokaz koji bi mogao, prima facie, ukazati mogućim i vjerovatnim navode o kršenju ovog prava, Ustavni sud zaključuje, da su i navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, očigledno (prima facie) neosnovani.

22. Imajući u vidu konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud zaključuje da nema ništa što ukazuje da apelantkinjini navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantkinja ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4033/18 (V.B.) | Sudska praksa | Aktio