Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-178/20 (J. Č.)

Odluka donesena 08. 04. 2020.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-178/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 04. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP-178/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Jure Čalić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Jure Čalić protiv Zaključka Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Kantonalne administrativne službe Zenica broj FZ7/2/1- 35-1-67507-14/17 od 3. januara 2020. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Jure Čalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Edin Imamović advokat iz Zenice, podnio je 17. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Zaključka Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Kantonalne administrativne službe Zenica (u daljnjem tekstu: Kantonalna administrativna služba) broj FZ7/2/1-35-1-67507-14/17 od 3. januara 2020. godine.

2. Presudom Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 U 010284 18 u od 22. aprila 2019. godine, po tužbi apelanta radi poništenja rješenja, poništeno je Rješenje tuženog (Federalni zavod PIO) broj FZ3/8/1 -35-1 -590-2/18 od 28. avgusta 2018. godine i Rješenje Kantonalne administrativne službe broj FZ7/2/1-35-1-67507-7/17 od 16.03.2018. godine (a kojim rješenjem je odbijen kao neosnovan zahtjev apelanta za ponovni obračun penzije) i predmet vraćen na ponovni postupak.

3. Postupajući po presudi Kantonalnog suda broj 04 0 U 010284 18 u od 22. aprila 2019. godine, Kantonalna administrativna služba je donijela Zaključak broj FZ7/2/1-35-1-67507-14/17 od 3. januara 2020. godine kojim je odbacila zahtjev apelanta za ponovni obračun penzije kao preuranjen. U obrazloženju rješenja Kantonalna administrativna služba je navela da je pravosnažno i konačno rješenje kojim je apelantu priznato pravo na srazmjernu starosnu penziju od 19. oktobra 2010. godine, te je, imajući navedeno u vidu, kao i činjenicu da ne postoje uslovi za postupanje po vanrednim pravnim lijekovima, primjenom člana 123. stav (2) Zakona o upravom postupku, odlučila kao u dispozitivu rješenja.

4. Prema navodima iz apelacije, apelant protiv navedene odluke nije izjavio žalbu u skladu s poukom o pravnom lijeku koju je sadržavao navedeni zaključak.

Apelacioni navodi

5. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju apelant je propustio da, u skladu sa članom 123. stav (2) u vezi sa članom 220. st. (1) i (2) i članom 227. stav (1) Zakona o upravnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 2/98 i 48/99), izjavi žalbu protiv osporenog zaključka Kantonalne administrativne službe od 3. januara 2020. godine. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-178/20 (J. Č.) | Sudska praksa | Aktio