Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-480/20 (R. G.)

Odluka donesena 08. 04. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Pretpostavka nevinosti
  • Krivični postupak
  • Privođenje nadležnoj sudskoj vlasti u kontekstu člana 5. EK
  • Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
  • Pritvor
  • Opravdana sumnja da je učinjeno krivično djelu u kontekstu člana 5. EK
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-480/20

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 04. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 480/20, rješavajući apelaciju Rodoljuba Gajića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 8. aprila 2020. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Rodoljuba Gajića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 024603 20 Kž 9 od 16. januara 2020. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci, Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala, broj 11 0 K 024603 19 Kv 12-p od 31. decembra 2019.

godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Rodoljub Gajić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Marinko Brkić, advokat iz Banje Luke, podnio je 7. februara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 024603 20 Kž 9 od 16. januara 2020. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci, Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 11 0 K 024603 19 Kv 12-p od 31. decembra 2019. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda i Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske – Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 24. februara 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 9. marta 2020. godine. Ostali učesnici u postupku nisu dostavili odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. U postupku koji se vodi protiv apelanta i još dva osumnjičena zbog krivičnog djela teškog ubistva iz člana 125 stav 2 Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS), Okružni sud je nakon potvrđivanja optužnice, odlučujući o prijedlogu Tužilaštva za produženje pritvora, donio Rješenje broj 11 0 K 024603 19 Kv 12-p od 31. decembra 2019. godine kojim je apelantu pritvor produžen do izricanja prvostepene presude, a najduže tri godine od dana potvrđivanja optužnice, s tim što će se kontrola opravdanosti pritvora vršiti svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Navedeno rješenje Okružni sud je zasnovao na odredbi člana 197 stav 1 tačka g) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP).

6. U obrazloženju rješenja je navedeno sljedeće: da je Tužilaštvo 27. decembra 2019. godine protiv apelanta podiglo optužnicu zbog krivičnog djela teškog ubistva iz člana 125 stav 2 KZRS u vezi sa članom 25 (pomaganje) istog zakona; da je navedenu optužnicu potvrdio sudija za prethodno saslušanje 30. decembra 2019. godine zbog čega su apelant i ostali osumnjičeni dobili status optuženih lica, te da je u optužnici stavljen prijedlog da im se produži pritvor. Po dostavljanju optužnice zakazano je ročište za izjašnjenje o prijedlogu na kojem je apelantov branilac predložio da se omogući odbrana sa slobode. Cijeneći prijedlog za produženje pritvora, Okružni sud je, prije svega, razmotrio osnovanu sumnju kao opšti uslov za određivanje, odnosno produženje pritvora. U vezi s tim je navedeno da su prethodno krivična vijeća Okružnog i Vrhovnog suda odlučivala o postojanju osnovane sumnje protiv apelanta, da su navedena rješenja postala pravosnažna i da je u međuvremenu sudija za prethodno saslušanje potvrdio optužnicu u kojoj su navedeni dokazi iz kojih proizlazi da su sva trojica osumnjičenih, među kojima i apelant, počinila krivična djela u vrijeme i na način opisan u optužnici. Imajući u vidu sve dokaze priložene uz optužnicu i njihovu međusobnu vezu, Okružni sud je izveo zaključak da bez sumnje proizlazi da postoji osnovana sumnja da su optuženi, među kojima i apelant, počinili krivična djela za koja su optuženi.

7. Okružni sud je nadalje ocijenio da je osnovan prijedlog za produženje pritvora apelantu po posebnom pritvorskom osnovu iz člana 197 stav 1 tačka g) ZKP jer su u tom pravcu ispunjena oba kumulativno postavljena uslova. U vezi s tim je navedeno da se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora u trajanju od 10 godina ili teža kazna (objektivni uslov) i da je krivično djelo opisano u optužnici posebno teško ne samo zbog zaprijećene kazne već i zbog načina izvršenja i njegovih posljedica. Okolnosti koje predmetno krivično djelo čini posebno teškim vijeće Okružnog suda nalazi u činjenici da je ono planirano, da je izvršeno u naseljenom mjestu, na javnom putu, u blizini porodične kuće oštećenog Slaviše Krunića koji se vraćao kući, da je u oštećenog pucano iz zasjede, noću, iz automatskog oružja, da je pri tom smrtno stradao i Žarko Pavlović koji se nalazio u vozilu, a treće lice Goran Ilić zadobio teške tjelesne povrede (oba bili zaposlenici firme oštećenog Slaviše Krunića) i da su ti oštećeni u vrijeme stradanja, odnosno povređivanja bili na radnom zadatku. Osim navedenih okolnosti koje krivično djelo čine posebno teškim s obzirom na način izvršenja i posljedice, Okružni sud je istakao da su djelo medijski pratili pisani i elektronski mediji tako da je o događaju obaviještena šira javnost, pri čemu su navedene okolnosti izazvale veliku uznemirenost i zabrinutost javnosti i strah građana za njihovu bezbjednost i bezbjednost njihovih porodica, ne samo u mjestu izvršenja već i šire. Sve navedene okolnosti u međusobnoj povezanosti predstavljaju vanredne okolnosti koje ukazuju da bi puštanje apelanta (i ostalih optuženih) na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanju javnog reda i ukazuju na daljnju neophodnost mjere pritvora po navedenom pritvorskom osnovu. Osim toga, Okružni sud je podsjetio da je povodom apelacije osumnjičenog Emilija Balde u predmetu broj AP 2435/19 Ustavni sud donio odluku 10. septembra 2019. godine kojom je apelacija djelimično usvojena jer su redovni sudovi propustili da navedu konkretne okolnosti koje opravdavaju zaključak da bi apelantovo puštanje na slobodu rezultiralo vanrednim okolnostima usljed stvarne (ne apstraktne) prijetnje narušavanju javnog reda. Nakon potvrđivanja optužnice protiv apelanta i ostalih optuženih, Tužilaštvo je uz prijedlog za produženje pritvora s ciljem konkretizacije razloga za neophodnost pritvora dostavilo iskaz svjedoka G. S., zaposlenika u firmi oštećenog Slaviše Krunića od 1. novembra 2019. godine, koji ukazuje na odlučnost radnika zaposlenih u toj firmi u više gradova Republike Srpske da svoje nezadovoljstvo iskažu masovnim okupljanjima i protestima, posebno naglašavajući ogorčenost i uznemirenost s obzirom na to da je apelant bio lično obezbjeđenje oštećenog Krunića i njegove porodice. U tom pravcu je obrazloženo da je neosnovan prigovor apelantovog branioca prema kojem navedeni dokaz nije mogao da bude prihvaćen zbog toga što nije bio predložen u optužnici, pa je odlučeno kao u izreci primjenom člana 202 st. 1 i 2 tačka g) ZKP-a jer se drugim mjerama ne bi mogao postići cilj nesmetanog vođenja krivičnog postupka.

8. Vrhovni sud je Rješenjem broj 11 0 K 024603 20 Kž 9 od 16. januara 2020. godine odbio kao neosnovanu žalbu apelantovog branioca izjavljenu protiv rješenja o produženju pritvora od 31. decembra 2019. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je žalbom ukazano na bitne povrede odredbi krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, te pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Nakon razmatranja žalbe vijeće Vrhovnog suda je zaključilo da žalba nije osnovana u segmentu bitne povrede postupka jer su u obrazloženju rješenja navedeni jasni razlozi za postojanje osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo koje mu je optužnicom stavljeno na teret (zajedno s ostalim optuženim), budući da je osnovana sumnja kao uslov primjene mjere pritvora utvrđena u ranijim rješenjima o određivanju i produženju pritvora i dodatno potvrđena dokazima koji su priloženi uz optužnicu. U vezi s navedenim, a suprotno argumentima žalbe apelantovog branioca, u osporenom rješenju su dati valjani razlozi o postojanju osnovane sumnje za pomaganje u izvršenju krivičnog djela teškog ubistva iz člana 125 stav 2 u vezi sa članom 25 KZRS za koji oblik saučesništva se apelant tereti potvrđenom optužnicom. U pogledu postojanja posebnog pritvorskog razloga su ponovljene okolnosti koje je prvostepeni sud imao u vidu, koje su u okolnostima konkretnog slučaja ocijenjene kao naročite jer krivično djelo čine posebno teškim. Takve okolnosti su, prema ocjeni Vrhovnog suda, pravilno dovedene u kontekst intenzivnog medijskog izvještavanja o djelu koje je praćeno i u vremenu relevantnom za produženje pritvora, o čemu je dato valjano obrazloženje. Sve navedeno je pravilno dovedeno u vezu s iskazom svjedoka G. S. kojim je potvrđena odlučnost radnika preduzeća čiji je vlasnik bio oštećeni Slaviša Krunić da svoje nezadovoljstvo iskažu masovnim okupljanjem i protestima. Iskaz navedenog svjedoka je obrazložen u prijedlogu za produženje pritvora iz optužnice, pribavljen je u istrazi i dostavljen uz raniji prijedlog za produženje pritvora, pa su navodi apelantove odbrane o uskraćivanju prava uvida u taj dokaz ocijenjeni neosnovanim. Slijedom navedenog, u vremenu relevantnom za produženje pritvora, pravilno je, prema mišljenju Vrhovnog suda, utvrđeno i obrazloženo postojanje vanrednih okolnosti koje opravdavaju zaključak da bi apelantovo puštanje (i ostalih optuženih) na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanju javnog reda i time postojanja pritvorskog razloga iz člana 197 stav 1 tačka g) ZKP-a.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

9. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i bezbjednost iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1 tačka c) i stav 3 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6 stav 2 Evropske konvencije. Smatra da su osporena rješenja o produženju pritvora nezakonita iz više razloga, između ostalog, jer mu se stavlja na teret krivično djelo teškog ubistva u pomaganju, što je pravno neodrživo. Nisu uvaženi prigovori odbrane o pogrešnom zasnivanju prijedloga za produženje pritvora na subjektivnom dokazu – iskazu svjedoka G. S. koji je imao cilj da „ignoriše značaj Odluke Ustavnog suda broj AP 2435/19 od 10. septembra 2019. godine“ u predmetu koji je apelacijom pokrenuo suosumnjičeni/suoptuženi Emilio Baldo. Smatra da su proizvoljne i tendenciozne tvrdnje u pogledu postojanja vanrednih okolnosti, konkretno masovnog okupljanja i protesta zaposlenika firme čiji je vlasnik bio oštećeni Slaviša Krunić. Apelant u potpunosti osporava iskaz svjedoka G. S. koji je svoj iskaz, kako smatra, zasnovao na medijskim informacijama kritikujući pri tom sporost istrage, na kom se, kako smatra, nije mogao zasnovati ozbiljan prijedlog za produženje pritvora u pogledu postojanja vanrednih okolnosti.

10. Nadalje je apelacijom ukazano na povredu presumpcije nevinosti iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 2 Evropske konvencije zbog, kako apelant smatra, manjkavosti optužnice i prihvatanja uopštenog i nedovoljno obrazloženog prijedloga za produženje pritvora. U tom kontekstu ponovo ukazuje na sadržaj iskaza svjedoka G. S. smatrajući da je on zasnovan na medijskim, a ne stvarnim informacijama. Apelant je u konačnici predložio usvajanje apelacije i ukidanje osporenih rješenja.

b) Odgovor na apelaciju

11. Vrhovni sud smatra da je apelacija neosnovana i da su oba sudska vijeća donijela pravilne i zakonite odluke u postupku koji se vodi protiv apelanta i ostalih osumnjičenih. Osim toga, izneseni argumenti su bili predmet razmatranja u žalbenom postupku, o čemu su u osporenom rješenju dati jasni i obrazloženi razlozi, kako u odnosu na način i okolnosti izvršenja djela tako i u odnosu na postojanje okolnosti relevantnih u vremenu produženja pritvora, koji ukazuju na nužnost daljnje primjene mjere pritvora iz člana 197 stav 1 tačka g) ZKP-a. Predloženo je da se apelacija odbije.

V.Relevantni propisi

12. Krivični zakonik Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 64/17 i 104/18 – odluka US) u relevantnom dijelu glasi:

Teško ubistvo Član 125. stav 2.

Kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora kazniće se:

(…) 2) ko drugog liši života iz koristoljublja, radi izvršenja ili prikrivanja drugog krivičnog djela, iz bezobzirne osvete, mržnje ili iz drugih naročito niskih pobuda;

(…)

13. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17 i 66/18) u relevantnom dijelu glasi:

Razlozi za pritvor Član 197.

(1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor se protiv tog lica može odrediti:

(…)

g) u vanrednim okolnostima, ako je riječ o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna, a koje je posebno teško s obzirom na način izvršenja ili posljedice krivičnog djela, ako bi puštanje na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda.

Pritvor nakon potvrđivanja optužnice Član 202.

(1) Pritvor se može odrediti, produžiti ili ukinuti i nakon potvrđivanja optužnice. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.

(2) Nakon potvrđivanja optužnice i prije izricanja prvostepene presude, pritvor može trajati najduže:

(…)

v) dvije godine u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora preko deset godina, ali ne i kazna dugotrajnog zatvora i

g) tri godine u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora.

(3) Ako za vrijeme iz stava 2. ovog člana ne bude izrečena prvostepena presuda, pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu.

VI.Dopustivost

14. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

16. U konkretnom slučaju apelant je osporio Rješenje Vrhovnog suda broj 11 0 K 024603 20 Kž 9 od 16. januara 2020. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Imajući u vidu da je osporeno rješenje apelant primio 22. januara 2020. godine, a da je apelacija podnesena 7. februara 2020. godine, proizlazi da je podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija u ovom dijelu ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

18. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i bezbjednost iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1 tačka c) i stav 3 Evropske konvencije.

Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost

19. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

d) Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost;

20. Član 5 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Svako ima pravo na slobodu i bezbjednost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa postupkom propisanim zakonom:

(…) c. u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja lica u svrhu njegovog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinilo krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spri-ječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela.

3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1 tačka c) ovog člana izvodi se bez odlaganja pred sudiju ili drugo službeno lice ovlašćeno zakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uslovljeno jemstvima da će se lice pojaviti na suđenju.

21. Apelant smatra da je mjera o produženju pritvora proizvoljna i nezakonita jer, prema njegovom mišljenju, u konkretnoj situaciji ne postoje ni opšti a ni posebni razlozi za pritvor.

Osnovana sumnja

22. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je, odlučujući o apelantovoj ranije podnesenoj apelaciji, donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 3986/19 od 15. januara 2020. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je odbijena apelacija izjavljena protiv rješenja (o produženju pritvora apelantu) Vrhovnog suda br. 11 0 K 024603 19 Kž 5 od 14. avgusta 2019. godine i 11 0 K 024603 19 kv 7 od 8. avgusta 2019. godine. U navedenoj odluci Ustavni sud je, imajući u vidu da se pravo na ličnu slobodu i bezbjednost ubraja u jedno od najznačajnijih ljudskih prava i garantuje da niko ne smije biti proizvoljno lišen slobode, ispitao apelacione navode ukazavši da su u okolnostima konkretnog slučaja oba vijeća Vrhovnog suda (prvostepeno i drugostepeno) imala u vidu dokaze prikupljene u fazi donošenja naredbe o sprovođenju istrage, dokaze koji su prikupljeni u fazi proširenja istrage i detaljno obrazložen prijedlog za produženje pritvora u vezi s postojanjem osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo. U tom pravcu, Ustavni sud je podsjetio da je prvostepeno vijeće cijeneći opravdanost produženja pritvora uputilo na dokaze i njihov sadržaj koji je iscrpno naveden u rješenju o određivanju pritvora, između ostalog i apelantov iskaz od 12. maja 2019. godine, te da su svi dokazi dovedeni u međusobni kontekst i u vezu s rezultatima vještačenja (o tragovima izuzetim s vatrenog oružja) koji u ukupnosti daju pouzdan osnov za zaključak o postojanju osnovane sumnje za produženje pritvora apelantu zbog krivičnog djela teškog ubistva.

23. Imajući u vidu da apelant podnesenom apelacijom, kojom je osporio odluke o produženju pritvora, u pogledu postojanja osnovane sumnje nije istakao nikakve nove okolnosti u odnosu na one koje je već isticao u predmetu broj AP 3986/19, Ustavni sud ukazuje da se razlozi koji su navedeni u toj odluci (AP 3986/19 od 15. januara 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba), u pogledu postojanja osnovane sumnje u cijelosti odnose i na ovu odluku, pa se, umjesto posebnog obrazloženja u pogledu postojanja osnovane sumnje, poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci (tačke od 23 do 27). Posebni pritvorski razlozi

24. Ustavni sud zapaža da je nakon potvrđivanja optužnice protiv apelanta Okružni sud, pored postojanja osnovane sumnje kao opšte pretpostavke za izricanje mjere pritvora apelantu, utvrdio da je ispunjen i drugi kumulativni uslov, odnosno da u konkretnom slučaju i dalje postoji i posebni pritvorski razlog iz člana 197 stav 1 tačka g) ZKP-a. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se prema zakonskoj odredbi navedeni osnov može primijeniti u vanrednim okolnostima, ako se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna, koje je posebno teško s obzirom na način izvršenja ili posljedice krivičnog djela i ako bi puštanje na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanju javnog reda. S tog aspekta, Ustavni sud ukazuje da, prema stavu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), određena krivična djela zbog svoje posebne težine i reakcije javnosti na njih mogu uzrokovati socijalne nemire, te da se time može opravdati određivanje pritvora barem neko vrijeme. U izuzetnim okolnostima taj faktor se stoga može uzeti u obzir u smislu standarda iz Evropske konvencije. To, međutim, važi ako nacionalno zakonodavstvo priznaje pojam narušavanja javnog reda kao neposrednu posljedicu nekog krivičnog djela. Međutim, taj osnov se može smatrati relevantnim i dovoljnim samo pod uslovom da se zasniva na činjenicama iz kojih jasno proizlazi da bi puštanje osumnjičenog/optuženog na slobodu zaista narušilo javni red.

25. Dovodeći u vezu navedene stavove sa činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud, prije svega, podsjeća da domaće zakonodavstvo priznaje pojam narušavanja javnog reda kao neposrednu posljedicu nekog krivičnog djela. Dalje, Ustavni sud zapaža da su nakon potvrđivanja optužnice protiv apelanta (i ostalih optuženih) oba sudska vijeća u postupku odlučivanja o prijedlogu za produženje pritvora i u postupku o žalbi prilikom ispitivanja postojanja posebnog pritvorskog razloga iz člana 197 stav 1 tačka g) ZKP-a imala u vidu kumulativno propisane uslove iz navedene zakonske odredbe, kao i stav iz odluke Ustavnog suda u predmetu broj AP 2435/19 od 10. septembra 2019. godine apelanta Emilija Balde kojom je apelacija djelimično usvojena jer su redovni sudovi propustili da navedu konkretne okolnosti koje opravdavaju zaključak da bi apelantovo puštanje na slobodu rezultiralo vanrednim okolnostima usljed stvarne (ne apstraktne) prijetnje narušavanju javnog reda. U tom kontekstu, Okružni sud je, odlučujući o prijedlogu za produženje pritvora apelantu nakon potvrđivanja optužnice, prije svega istakao da se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora u trajanju od 10 godina ili teža kazna (objektivni uslov); da je krivično djelo opisano u optužnici posebno teško ne samo zbog zaprijećene kazne već i zbog načina izvršenja i njegovih posljedica; da je krivično djelo planirano; da je izvršeno u naseljenom mjestu, na javnom putu, u blizini porodične kuće oštećenog Slaviše Krunića koji se vraćao kući; da je u oštećenog pucano iz zasjede, noću, iz automatskog oružja; da je pri tom smrtno stradalo još jedno lice (Ž. P.), a drugo zadobilo teške tjelesne povrede; da su ti oštećeni u vrijeme stradanja odnosno povređivanja bili na radnom zadatku; da su posljedice krivičnog djela ubistva medijski pratili pisani i elektronski mediji; da je o događaju obaviještena šira javnost i da su navedene okolnosti izazvale veliku uznemirenost i zabrinutost javnosti ne samo u mjestu izvršenja već i šire. Sve navedene okolnosti u međusobnoj povezanosti, prema ocjeni Okružnog suda, predstavljaju vanredne okolnosti koje ukazuju da bi puštanje apelanta (i ostalih optuženih) na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanju javnog reda i ukazuju na daljnju neophodnost mjere pritvora po navedenom pritvorskom osnovu. Osim toga, s ciljem konkretizacije razloga za neophodnost pritvora po navedenom zakonskom osnovu, Okružni sud je imao u vidu stav iz Odluke Ustavnog suda broj AP 2435/19 i okolnost da je Tužilaštvo uz optužnicu dostavilo iskaz svjedoka G. S. od 1. novembra 2019. godine iz kog proizlazi odlučnost radnika zaposlenih u firmi oštećenog Slaviše Krunića da svoje nezadovoljstvo iskažu masovnim okupljanjima i protestima, posebno zbog toga što je apelant bio lično obezbjeđenje oštećenog Krunića i njegove porodice, a optužen je za pomaganje u izvršenju navedenog krivičnog djela. Navedene okolnosti je prilikom odlučivanja o apelantovoj žalbi imao u vidu Vrhovni sud koji je, cijeneći neosnovanost žalbenih navoda za relevantni period u kom je pritvor produžen, zaključio da sve okolnosti u vezi s načinom izvršenja krivičnog djela i težinom posljedice ukazuju na visok stepen društvene opasnosti djela i izvršilaca koje u ukupnosti predstavljaju vanredne okolnosti usljed kojih bi apelantovo puštanje na slobodu, u konkretnoj fazi postupka, rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanju javnog reda.

26. Ustavni sud pri tom podsjeća da se u procjeni postojanja opasnosti narušavanja javnog reda od sudova ne može očekivati da predvide buduće dešavanje, odnosno da izvjesno utvrde da će se neki događaj i desiti u budućnosti (vidi Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1117/16 od 26. aprila 2016. godine, tačka 56, dostupna na www.ustavnisud.ba). U tom smislu, Ustavni sud, imajući u vidu sve navedeno, ne smatra proizvoljnim zaključak iz osporenih rješenja da bi usljed navedenih konkretnih okolnosti apelantovo puštanje na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom za narušavanje javnog reda.

27. Imajući u vidu navedena obrazloženja koja ne ostavljaju utisak proizvoljnosti, Ustavni sud smatra da su sudska vijeća Okružnog i Vrhovnog suda, oslanjajući se na postojanje osnovane sumnje kao opšteg razloga za mjeru pritvora i posebnih pritvorskih razloga i okolnosti u vezi s izvršenjem krivičnog djela, dali valjane razloge i obrazloženja u pogledu neophodnosti produženja pritvora apelantu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na slobodu i bezbjednost ličnosti iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1 tačka c) i stav 3 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – pretpostavka nevinosti

28. Apelacijom je ukazano i na povredu prava na presumpciju nevinosti iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 2 Evropske konvencije.

29. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

30. Član 6 stav 2 Evropske konvencije glasi:

(…) 2) Svako ko je optužen za krivično djelo smatra se nevinim sve dok se ne dokaže krivim u skladu sa zakonom.

31. Ustavni sud podsjeća da se, za razliku od člana 6 stav 1 Evropske konvencije, povreda pretpostavke nevinosti ne ocjenjuje na osnovu postupka u cjelini, već kao zaseban procesni nedostatak. Apelant tvrdi i da mu je osporenim rješenjima prekršeno i pravo iz člana 6 stav 2 Evropske konvencije kojim je regulisana presumpcija nevinosti, problematizujući kvalitet optužnice u vezi s izrečenom mjerom pritvora i razlozima za takvu mjeru. Imajući u vidu prethodnu analizu prava na slobodu i bezbjednost ličnosti iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1 tačka c) i stav 3 Evropske konvencije, te okolnost da osim nezadovoljstva odlukom kojom je odbijena apelantova žalba protiv rješenja o produženju pritvora ništa ne ukazuje na navedenu povredu, Ustavni sud bez daljnje konkretizacije navoda o povredi presumpcije nevinosti nalazi da su apelantovi navodi o povredi prava iz člana 6 stav 2 Evropske konvencije, odnosno u vezi s tim člana II/ 3e) Ustava Bosne i Hercegovine, takođe, neosnovani.

VIII.Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da osporenim rješenjima u okolnostima konkretnog slučaja nije došlo do kršenja prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1 tačka c) i stav 3 Evropske konvencije kada su redovni sudovi odluku o produženju pritvora apelantu zasnovali na postojanju osnovane sumnje da je počinio krivično djelo iz optužnice i postojanju posebnog pritvorskog razloga i okolnosti iz odredbe člana 197 stav 1 tačka g) ZKP-a, u vezi sa čime su ponudili valjane razloge i obrazloženja koja ne ostavljaju utisak proizvoljnosti.

33. Nadalje, Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 2 Evropske konvencije kada te tvrdnje apelant ničim nije potkrijepio, a sadržaj osporenih rješenja ni na koji način ne upućuju na povredu tog prava.

34. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-480/20 (R. G.) | Sudska praksa | Aktio