Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4946/19 (Š. L.)
Odluka donesena 08. 04. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Prekršaj
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Prekršajni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4946/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 04. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP-4946/19, rješavajući apelaciju Šefketa Ligića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Šefket Ligić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 Pr 075671 19 Pžp od 9. novembra 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 Pr 075671 17 Pr od 8. januara 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Šefket Ligić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, podnio je 25. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 Pr 075671 19 Pžp od 9. novembra 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 Pr 075671 17 Pr od 8. januara 2019. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Živinicama od 8. januara 2019. godine oglašeni su odgovornim okrivljeni T.M. i apelant zbog prekršaja iz člana 8. stav 1. Odluke o javnom redu i miru Općine Živinice i izrečene su im novčane kazne u iznosu od po 200,00 KM, te su obavezani da naknade troškove prekršajnog postupka u iznosu od po 50,00 KM.
3. Odlučujući o žalbi apelanta protiv rješenja Općinskog suda u Živinicama od 8. januara 2019. godine, Kantonalni sud je osporenim rješenjem žalbu apelanta odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju osporenog rješenja, Kantonalni sud je naveo da prvostepeni sud prilikom donošenja rješenja o prekršaju nije počinio povredu prekršajnog postupka, jer je rješenje o prekršaju doneseno u potpunosti u skladu sa odredbom člana 74. Zakona o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine, koja jasno propisuje koje podatke mora sadržavati rješenje o prekršaju, pa je evidentno da ne postoji bitna povreda prekršajnog postupka iz člana 85. stav 1. tačka 7. Zakona o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud cijenio dokaze u skladu sa članom 69. i 70. stav 1. Zakona o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine, imajući u vidu činjenicu da su na usmenom pretresu izvedeni dokazi predloženi od strane predstavnika ovlaštenog organa, te da je i apelantu omogućeno da iznese svoje dokaze, ali da isti nije imao prijedloga za izvođenje dokaza, a da je sud izvedene dokaze cijenio kako pojedinačno, tako i u međusobnoj vezi sa ostalim dokazima, te je iz navedenog izveo zaključak da su se u radnjama okrivljenog ostvarila sva obilježja prekršaja iz člana 8. stav 1. Odluke o javnom redu i miru Općine Živinice. Kantonalni sud je ukazao da je prvostepeni sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalni propis o prekršaju, kada je apelanta oglasio odgovornim za navedeni prekršaj, jer radnja opisana u zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka predstavlja prekršaj za koji je oglašen krivim. Naime, s obzirom da iz dokaza provedenih u toku postupka proizlazi da je apelant 24. septembra 2017. godine, oko 12.00 sati, u improvizovanoj radionici u neposrednoj blizini kuće, na tokarskom stroju za obradu drveta, stvarao buku, koja je svojim intenzitetom i jačinom dovela do uznemirenosti i negodovanja građana, koje radnje okrivljenog čine obilježje bića prekršaja za koji je oglašen odgovornim, Kantonalni sud je zaključio da je pravilno primijenjen materijalni propis u konkretnom slučaju.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno i procesno pravo, jer službenici Policijske uprave nisu provjerili navode definisane u zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka, te da je u toku postupka pred sudom bio uskraćen za provođenje dokaza saslušanjem svjedoka.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević