Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-183/20 (K. S. i drugi)

Odluka donesena 22. 04. 2020.

  • Nenadležnost za odlučivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-183/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 04. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP-183/20, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Konstantin Savić i dr., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka a), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Konstantin Savić u kojoj navodi da „Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine podnosi kaznenu prijavu i stegovnu prijavu protiv I.B., suca Osnovnoga suda u Tesliću“;

Jelena Joka protiv Rješenja Ustavnoga suda Republike Srpske broj U-100/18 od 29. siječnja 2020. godine;

Sarajevska pivara d.d. Sarajevo protiv Obavještenja Uprave za neizravno oporezivanje Bosne i Hercegovine broj 02-16-16-28-40- 1/20 od 14. siječnja 2020. godine i Anto Čutura protiv Obavještenja Ustavnoga suda Republike Srpske broj SU-74-1/16 od 26. veljače 2016. godine i Obavještenja Visokog sudbenog i tužiteljskoga vijeća Bosne i Hercegovine broj 03- 09-6-733-2/2020 od 19. veljače 2020. godine, zbog nenadležnosti Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

AP-183/20

1. Konstantin Savić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, podnio je 11. siječnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) u kojoj navodi da „Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine podnosi kaznenu prijavu i stegovnu prijavu protiv I.B., suca Osnovnoga suda u Tesliću“.

AP-667/20

2. Jelena Joka (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Prijedora, podnijela je 18. veljače 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Rješenja Ustavnoga suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ustavni sud RS) broj U-100/18 od 29. siječnja 2020. godine.

3. Osporenim rješenjem Ustavnoga suda RS od 29. siječnja 2020. godine obustavljen je postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta „OPTIMA Grupa“ d.o.o. Banjaluka broj PR PS-UK-04, verzija 3.00 i Odluke o stupanju na snagu Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta „OPTIMA Grupa“ d.o.o. Banjaluka broj 9256/18 od 2. studenoga 2018. godine.

AP-724/20

4. Sarajevska pivara d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Advokatsko društvo sa ograničenom odgovornošću „Nedžad E. Beća“ iz Sarajeva, podnijela je 24. veljače 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Obavještenja Uprave za neizravno oporezivanje Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: UNO BiH) broj 02-16-16-28-40-1/20 od 14. siječnja 2020. godine.

5. Osporenim obavještenjem UNO BiH od 14. siječnja 2020. godine apelant je obaviješten da, kako Zakonom o postupku neizravnog oporezivanja niti Zakonom o postupku prinudne naplate neizravnih poreza, nisu regulirani način, odnosno uvjeti i iznosi propisani za otpis, kao ni oprost duga neizravnih poreza, niti je donijet poseban zakon kojim bi bila regulirana predmetna materija, nema zakonskoga temelja za odlučivanje o podnesenome prijedlogu apelanta za zaključivanje sporazuma o utvrđenju uvjeta za otpis zakonskih kamata i troškova postupka.

AP-755/20

6. Anto Čutura (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vrbovca, Republika Hrvatska, podnio je 25. veljače 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Obavještenja Ustavnoga suda RS broj SU- 74-1/16 od 26. veljače 2016. godine i Obavještenja Visokog sudbenog i tužiteljskoga vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTV BiH) broj 03-09-6-733-2/2020 od 19. veljače 2020. godine.

7. Osporenim obavještenjem Ustavnoga suda RS od 26. veljače 2016. godine obaviješten je apelant da Ustavni sud RS nije nadležan da cijeni ustavnost pojedinačnih akata redovitih sudova, niti da u najširemu smislu, cijeni zakonitost i utemeljenost postupaka nositelja pravosudne vlasti u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini. Osporenim obavještenjem VSTV BiH od 19. veljače 2020. godine obaviješten je apelant da Ured stegovnoga tužitelja ne može postupiti po dopisu apelanta, jer isti ne sadrži činjenice i okolnosti koje predstavljaju kršenje dužnosti suca ili tužitelja sukladno Zakonu o VSTV BiH, jer ovaj Ured nema nadležnost razmatrati sudske i tužiteljske odluke. Spajanje predmeta

8. S obzirom na to da se navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-183/20. Apelacioni navodi

9. U svim predmetnim apelacijama apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Osim toga, apelanti u predmetima br. AP-667/20, AP-724/20 i AP-755/20 pozivaju se na povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Nadalje, apelantica u predmetu br. AP-724/20 također smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, te smatra da je došlo do kršenja članka 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju. Nadalje, apelant u predmetu br. AP-755/20 se poziva na povredu prava da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju iz članka II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 3. Europske konvencije, prava na osobnu slobodu i sigurnost iz članka II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Evropske konvencije, te prava na slobodu kretanja i prebivališta iz članka II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka a) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka a) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

11. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj Ustavni sud ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojega drugoga suda u Bosni i Hercegovini.

12. U pogledu predmeta br. AP-183/20, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio predmetnu apelaciju kojom je „Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine podnio kaznenu prijavu i stegovnu prijavu protiv I.B., suca Osnovnoga suda u Tesliću“. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da nije nadležan da odlučuje o apelaciji kojom se ne pobija nikakva presuda suda u Bosni i Hercegovini, odnosno odluka u smislu članka 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2077/05 od 17. studenoga 2005. godine i Odluka o dopustivosti broj AP-3376/16 od 10. svibnja 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

13. U pogledu predmeta br. AP-667/20, Ustavni sud ukazuje da je u svojoj praksi razmatrao apelacije kojima su osporavane odluke entitetskih ustavnih sudova donesene iz oblasti apstraktne nadležnosti tih sudova. Naime, Ustavni sud je, odlučujući o takvim apelacijama, donosio odluke kojima je odbacivao apelacije zbog nenadležnosti Ustavnoga suda za odlučivanje (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-2391/07 od 27. studenoga 2010. godine, AP-2255/09 od 27. lipnja 2012. godine i AP-1136/17 od 7. rujna 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). S obzirom na to, Ustavni sud, podržavajući svoju praksu, smatra da nije nadležan da razmatra osporenu odluku Ustavnoga suda RS.

14. U pogledu predmeta br. AP-724/20 i AP-755/20, Ustavni sud ukazuje da nije nadležan da odlučuje o predmetnim apelacijama, jer osporeni akti nema svojstvo presude, odnosno nemaju svojstvo odluke u smislu članka 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-5489/15 od 6. prosinca 2016. godine i Odluka dopustivosti broj AP-1380/16 od 7. ožujka 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

15. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka a) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacije odbaciti kao nedopuštene ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-183/20 (K. S. i drugi) | Sudska praksa | Aktio