Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-235/20 (N. I.)
Odluka donesena 08. 04. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nasljedstvo
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-235/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 04. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. travnja 2020. godine, u predmetu broj AP-235/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Nedeljko Ikonić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Nedeljko Ikonić protiv Rješenja Okružnoga suda u Istočnom Sarajevu broj 91 1 O 007530 19 Gž od 22. listopada 2019. godine i Rješenja Osnovnoga suda u Višegradu, Odjeljenje u Rogatici broj 91 1 O 007530 24. lipnja 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Nedeljko Ikonić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Rogatice, podnio je 15. siječnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnoga suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 91 1 O 007530 19 Gž od 22. listopada 2019. godine i Rješenja Osnovnoga suda u Višegradu, Odjeljenje u Rogatici (u daljnjem tekstu Osnovni sud) broj 91 1 O 007530 24. lipnja 2019. godine. Apelant je dopunio apelaciju 31. siječnja 2019. godine.
2. U predmetnome postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnoga suda, utvrđeno je da je M.I., rođen dana 1. studenoga 1941. godine u mjestu Pijevčić, Općina Rogatica, umro dana 10. siječnja 2019. godine i na svom imenu ostavio imovinu, koja se sastoji od nekretnina i novčanih sredstava, bliže označeno u izreci prvostupanjskog rješenja; zakonskim nasljednicima su proglašeni braća (M.I. i apelant), bratić (S.I.) i bratična (S.B.); nasljednici su obvezani uplatiti pristojbu sudu u određenome iznosu i određeno je da će provođenje rješenja nastupiti nakon pravomoćnosti rješenja.
3. U obrazloženju osporene odluke Okružni je sud naveo da je protiv rješenja prvostupanjskoga suda priziv izjavio apelant, ne navodeći zakonske razloga iz kojih je priziv izjavio. Okružni je sud naveo da u obrazloženju priziva apelant navodi da je umrli M.I. bio duševni bolesnik, da sud nije utvrdio niti provjerio da li ostavitelj ima sredstava na računu, da je ostavitelja sahranio u obiteljskoj grobnici i snosio troškove sahrane, četrdesetodnevnoga spomena i polugodišnjega spomena, te istječe da bi ostavitelj već odavno bio mrtav da nije bilo njega. Okružni sud je naveo da je ispitujući pobijano rješenje, u smislu odredbi čl. 221. Zakona o parničnom postupku priziv odbio kao neutemeljen i potvrdio rješenje prvostupanjskoga suda. Okružni je sud naveo da iz stanja u spisu proistječe da je prvostupanjskim rješenjem prvostupanjski sud raspravio ostavinu iza umrloga i za zakonske nasljednike na utvrđenoj ostavini proglasio braću, bratičnoga i bratičnu, kako je navedeno u izreci prvostupanjske odluke. Okružni je sud istakao da dalje proistječe da je za dan 3. travnja 2019. godine zakazao ročište za ostavinsku raspravu na koje su pozvani zakonski nasljednici, te da je na ročište pristupio M.I., koji je dao nasljedničku izjavu da se prihvata nasljednoga dijela koje mu pripada iza umrloga brata, dok na ročište nisu pristupili apelant, kao niti bratični i bratična. Okružni je sud naveo da je imajući u vidu sve navedeno priziv apelanta odbio kao neutemeljen, s obzirom da izjave apelanta ne mogu utjecati na drugačije rješenje u ovoj pravnoj stvari, tim prije što je propustio da pristupi ročištu za ostavinsku raspravu i na istome iznese svoje primjedbe i prijedloge.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant, u biti, smatra da su redoviti sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno primijenili materijalno pravo kada su odredili zakonske nasljednike, kako je to označeno u izreci prvostupanjske odluke.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovi činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud i Osnovni sud u obrazloženjima odluka osporenih predmetnom apelacijom, dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojemu su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević