Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3188/18 (Grad Banja Luka)

Odluka donesena 08. 04. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građevinsko zemljište
  • Državno vlasništvo
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Upravni spor
  • Vlasničko-pravni odnosi
  • Upravni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3188/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 04. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP-3188/18, rješavajući apelaciju Grada Banjaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

- Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Grada Banjaluka podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 017340 16 Uvp od 14. marta 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Grad Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa zakonski zastupnik, podnio je 6. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 017340 16 Uvp od 14. marta 2018. godine.

2. Zahtjev za uspostavu ranijeg vlasničko pravnog odnosa na predmetnim nekretninama (katastarskim česticama br. 443/6, 443/7 i 443/6 i 443/7) shodno članu 44. Zakona o građevinskom zemljištu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZGZ) podnijela je pravna sljednica ranijeg vlasnika, Anđa rod. Višekruna Dančić (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva).

3. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove RS, Područne jedinice Banjaluka (u daljnjem tekstu: Područna jedinica) broj 21.11/476-167/10 od 22. maja 2015. godine, je u tački 1. izreke utvrđeno da je sa 1. decembrom 2006. godine, kao danom stupanja na snagu ZGZ, po sili zakona prestalo državno vlasništvo na gradskom građevinskom zemljištu i to na katastarskim česticama br. 443/6 i 443/7, upisanih u zemljišno knjižni uložak broj 9213 k.o. Banjaluka, kao društvena svojina sa 1/1 dijela, sa pravom raspolaganja upisanog u korist SIZ-a za upravljanje građevinskim zemljištem Banjaluka sa 1/1 dijela. Tačkom 2. izreke tog rješenja je utvrđeno da je sa 1. decembrom 2006. godine kao danom stupanja na snagu ZGZ, po sili zakona prestalo državno vlasništvo na gradskom građevinskom zemljištu označenom kao katastarska čestica broj 443/2, zemljišno knjižni uložak broj 13216 k.o. Banjaluka, upisanom kao svojina apelanta sa 1/1 dijela. Tačkom 3. izreke rješenja je konstatovano da će nakon pravosnažnosti rješenja Republička uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove RS (u daljnjem tekstu: Uprava) izvršiti promjenu stanja u zemljišnoj knjizi i katastarskom operatu, tako što će zemljište iz tač. 1. i 2. izreke upisati kao svojinu ranijih vlasnika (Anđe „Daničić“ iz Banjaluke, kćeri Jovice sa 20/21 dijela i Neđeljka „Daničića“ sa 1/21 dijela), uz istovremeno brisanje ranijih upisa. Tačkom 4. izreke je utvrđeno da je podnosilac zahtjeva dužan platiti revalorizovani iznos naknade primljene na ime preuzetog zemljišta i to iznos od 33.918,40 KM na žiro račun apelanta tri dana nakon po pravosnažnosti rješenja, dok je tačkom 5. izreke podnosilac zahtjeva obavezan uplatiti troškove postupka Upravi u preciziranom iznosu.

4. Rješenjem Uprave broj 21.05/476-146/15 od 14. jula 2015. godine, odbijena je žalba apelanta protiv navedenog rješenja Područne jedinice.

5. Presudom Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 017340 15 U od 18. maja 2016. godine odbijena je u postupku upravnog spora tužba apelanta protiv navedenog rješenja Uprave. U obrazloženju presude Okružni sud je smatrao da su ispunjeni uslovi iz člana 44. ZGZ jer je u postupku na nesumnjiv način utvrđeno da predmetno zemljište nije privedeno namjeni po regulacionom planu koji je važio u vrijeme preuzimanja zemljišta iz posjeda ranijih vlasnika kao i prema važećem regulacionom planu u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja. Dalje je utvrđeno da je predmetno zemljište nacionalizovano na osnovu rješenja Odjeljenja za finansije Narodnog Odbora Opštine Banjaluka od 27. septembra 1968. godine i izuzeto iz posjeda ranijih vlasnika (Anđe Daničić i Neđeljka Daničića) rješenjem Skupštine opštine Banjaluka od 6. aprila 1978. godine. Okružni sud je također, utvrdio da je raspravljeno pitanje aktivne legitimacije podnosioca zahtjeva (Anđe rod. Višekruna Dančić, supruge Neđeljka Dančića), da pokrene predmetni postupak promjene upisa prava vlasništva. Naime, kako je istaknuto, pravni interes podnosioca zahtjeva za uspostavljanje ranijeg vlasničko pravnog statusa utvrđen je na osnovu rješenja Opštinskog suda u Banjaluci broj O-206/84 od 28. marta 1984. godine kojim je podnosilac zahtjeva proglašena za zakonskog nasljednika iza umrlog supruga Neđeljka Dančića kao i da je aktivno legitimisana za podnošenje zahtjeva na osnovu ugovora o izdržavanju ovjerenog od strane Opštinskog suda u Banjaluci 13. aprila 1985. godine kojim je primalac izdržavanja ranija vlasnica-Anđa Dančić, kći Jovice, za slučaj smrti ostavila svoje nepokretnosti davaocu izdržavanja to jeste podnosiocu zahtjeva. Nadalje je Okružni sud istakao da je raspravljeno i pitanje pravilnosti prezimena ranijih vlasnika, te da je utvrđeno da su se imenovani na zapisniku o sporazumnom određivanju naknade za eksproprijaciju od 10. maja 1978. godine i zapisniku o izvršenom uviđaju procjene vrijednosti nekretnina od 14. aprila 1978. godine potpisali kao Dančić, kako stoji u svim izvodima iz matičnih knjiga. Okružni sud je zaključio da se pogrešno navođenje prezimena Daničić u navedenim rješenjima može smatrati štamparskom greškom jer je u tim aktima nesporno navedeno da se radi o predmetnom zemljištu.

6. Odlučujući o zahtjevu apelanta za vanredno preispitivanje navedene presude Okružnog suda, Vrhovni sud je presudom broj 11 0 U 017340 16 Uvp od 14. marta 2018. godine odbio apelantov zahtjev. U obrazloženju presude je navedeno da je apelant zahtjevom za vanredno preispitivanje navedene presude osporio njenu zakonitost zbog nepravilne primjene odredaba člana 44. ZGZ, jer nije ispunjen jedan od kumulativno propisanih uslova za usvajanje zahtjeva zainteresovanog lica i uspostavljanje ranijeg vlasničko-pravnog statusa, to jeste da je predmetno zemljište privedeno namjeni. Na tu okolnost je, kako je navedeno, priložio rješenja o odobrenju za građenje i upotrebnoj dozvoli za korišćenje rejonske kotlovnice i pristupne saobraćajnice. Međutim, kako je istakao Vrhovni sud, u predmetnom upravnom postupku se utvrđuju činjenice koje su postojale u vrijeme stupanja na snagu ZGZ, kao što je navedeno u izreci prvostepenog rješenja, a to je 1. decembar 2006. godine, kada je evidentno da predmetno zemljište nije bilo izgrađeno. Činjenica neprivedenosti namjeni predmetnog zemljišta po regulacionom planu je utvrđena uviđajem na licu mjesta i vještačenjem od strane vještaka geodetske struke i građevinsko arhitektonske struke. Prema navedenom, kako je zaključio Vrhovni sud, eventualne činjenice koje su nastupile nakon stupanja na snagu ZGZ ne mogu uticati na drugačiju odluku, a pogotovo što se navedena odobrenja za građenje odnose samo na parcelu označenu kao katastarska čestica broj 443/2 upisanu u zemljišno knjižni uložak broj 13216 k.o. Banjaluka, kao svojina apelanta sa 1/1 dijela.

7. U pogledu upisanog prava u korist apelanta na navedenoj parceli (katastarska čestica broj 443/2), Vrhovni sud je istakao da je u pobijanoj presudi obrazloženo da je predmetni upis u korist apelanta poništen rješenjem Uprave od 23. augusta 2013. godine, a kojim je oglašeno ništavim rješenje Područne jedinice od 1. augusta 2013. godine i ukinuta klauzula pravosnažnosti stavljena na to rješenje 21. augusta 2013. godine. Naime, podnosilac zahtjeva kao zainteresovano lice je podnijelo zahtjev za uspostavljanje ranijeg vlasničko pravnog statusa 19. oktobra 2010. godine, po kojem je donijeto rješenje 23. aprila 2013. godine kojim je konstatovano da je po sili zakona, odnosno danom stupanja na snagu ZGZ prestalo državno vlasništvo na predmetnom zemljištu. Međutim, to rješenje je poništeno rješenjem Uprave od 12. augusta 2013. godine i u ponovnom postupku donijeto predmetno prvostepeno rješenje (od 22. maja 2015. godine). Iz navedenog proizlazi da je kod istog organa vođen i predmetni postupak kao i postupak po zahtjevu apelanta za pretvaranje prava raspolaganja u pravo svojine na navedenoj parceli, ali po zahtjevu koji je kasnije podnijet. Navedeni propust o pravima na istom zemljištu u korist različitih lica je otklonjen navedenim rješenjem Uprave od 23. augusta 2013. godine. Otuda, kako je zaključio Vrhovni sud, proizlazi da su u obrazloženju pobijane presude dati valjano obrazloženi razlozi koje prihvata i taj sud, a koji su u saglasnosti sa odredbama člana 44. ZGZ. Utvrđeni propust koji se odnosi na upis prezimena (Daničić) ranijeg vlasnika i njegovog sljednika u zemljišno-knjižnoj evidenciji nije bio predmet ispravke u konkretnom postupku, već može biti predmetom ispravke greške kod Odjeljenja za zemljišne knjige kako je pravilno konstatovala Uprava u osporenom aktu, zbog čega je u prvostepenom rješenju navedeno prezime ranijih vlasnika kako su i upisani u zemijišno-knjižnoj evidenciji.

8. Po ocjeni Vrhovnog suda pobijanom presudom nije ostvaren razlog povrede iz člana 35. stav

2. Zakona o upravnim sporovima, te je zahtjev odbijen na osnovu odredbe stava 1. člana 40. navedenog zakona, jer nisu ostvareni razlozi iz. odredaba člana 10. tog zakona za poništenje osporenog akta.

9. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje i imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog i procesnog prava. Istakao je da u predmetnom postupku nisu utvrđeni kumulativni uvjeti za primjenu člana 44. ZGZ. Navodi da nije na nesumnjiv način utvrđena aktivna legitimacija podnosioca zahtjeva, kao i imena ranijih vlasnika u vezi sa upisima u zemljišnim knjigama. Također, smatra da je u postupku pogrešno utvrđeno da predmetno zemljište nije privedeno namjeni prema regulacionom planu iako je apelant priložio dokaze o izgrađenoj rejonskoj kotlovnici i pristupnoj saobraćajnici. Pored toga apelant smatra da je pogršeno određen revalorizovani iznos naknade primljene na ime preuzetog zemljišta, budući da su ranijim vlasnicima isplaćeni veći iznosi na ime eksproprijacije predmetnih nekretnina. Relevantni propisi

10. U Zakonu o građevinskom zemljištu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 112/06 i 38/11-O.U.S. ) relevantne odredbe glase:

Član 44.

(1) Stupanjem na snagu ovog zakona, po sili zakona prestaje državno vlasništvo na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni u skladu sa regulacionim planom, a u društveno, odnosno državno vlasništvo je prešlo na osnovu:

a) Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ", broj 52/58),

b) Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u određenim naseljima gradskog karaktera ("Službeni list SRBiH", broj 24/68), koji se odnosi na opštine Banja Luka, Doboj, Rudo, Višegrad i Zvornik.

(2) Na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni u skladu sa regulacionim planom, a u društveno, sada državno vlasništvo je prešlo na osnovu odluke opštine, na kojem je prestalo državno vlasništvo, na osnovu člana 96. Zakona o građevinskom zemljištu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 86/03) utvrdiće se prestanak državnog vlasništva i uspostavljanje ranijeg vlasničko pravnog odnosa. (3) Prestanak vlasništva iz st. 1. i 2. ovog člana, kao i uspostavljanje ranijeg vlasničko pravnog odnosa, utvrđuje se rješenjem nadležnog organa uprave za imovinsko pravne poslove.

(4) Rješenje iz stava 2. ovog člana može se osporavati žalbom u postupku pred Republičkom upravom za geodetske i imovinsko-pravne poslove.

(5) Pravosnažno rješenje iz stava 2. ovog člana dostavlja se po službenoj dužnosti organu nadležnom za evidenciju prava na nekretninama na sprovođenje.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su organi uprave i redovni sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

14. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su organi uprave i redovni sudovi u obrazloženju osporenih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge kada su, utvrđujući ispunjenost uslova za primjenu člana 44. ZGZ zaključili da su u konkretnom slučaju ispunjeni zakonski uvjeti koje zahtijeva član 44. ZGZ pri čemu Ustavni sud ne smatra proizvoljnim data obrazloženja. S obzirom na to Ustavni sud u datim okolnostima slučaja ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva samo po sebi. Također, Ustavni sud zapaža da je apelant tvrdnje koje je naveo u apelaciji već isticao u pravnim lijekovima koje je koristio pred organima uprave i redovnim sudovima a koje je imao u vidu Vrhovni sud kada je u konačnici odlučio o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje presude i dao razloge zašto istaknuti prigovori ne mogu dovesti do drugačije odluke suda. U datom obrazloženju Vrhovnog suda Ustavni sud ne nalazi elememente proizvoljne primjene prava. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3188/18 (Grad Banja Luka) | Sudska praksa | Aktio