Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3104/18 (A. M.)
Odluka donesena 08. 04. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Protek roka
- Pravično suđenje - razuman rok
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3104/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 04. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP-3104/18, rješavajući apelaciju Aide Midžić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1), stav (3) tačka c) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Aida Midžić zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Rs 040323 13 Rsž od 29. septembra 2015. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Aida Midžić zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 Rs 040323 17 I od 17.
septembra 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Aida Midžić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, podnila je 31. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 Rs 040323 13 Rsž od 29. septembra 2015. godine, te zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je okončan poslije podnošenja apelacije Rješenjem Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 Rs 040323 17 I od 17. septembra 2019. godine.
Parnični postupak
2. Iz stanja u spisu proizilazi da je na osnovu Presude Općinskog suda broj 17 0 Rs 040323 12 Rs od 5. aprila 2013. godine, koja je preinačena Presudom Kantonalnog suda broj 17 0 Rs 040323 13 Rsž od 29. septembra 2015. godine tuženi (Dž. M., vlasnik SZR Frizerski salon “Sport”Bihać) obavezan da apelantici isplati određene novčane iznose na ime naknade za ishranu u toku rada, kao i na ime naknade za prekovremeni rad zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te troškovima parničnog postupka.
Izvršni postupak
3. Apelantica je 3. aprila 2017. godine Općinskom sud podijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (Dž. M., vlasnik SZR Frizerski salon “Sport”Bihać) na osnovu Presude Općinskog suda broj 17 0 Rs 040323 12 Rs od 5. aprila 2013. godine, koja je preinačena Presudom Kantonalnog suda broj 17 0 Rs 040323 13 Rsž od 29. septembra 2015. godine, radi naplate novčanog potraživanja. Predloženo je da se izvršenje sprovede pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika, te na nekretninama izvršenika. Odlučujući o prijedlogu apelantice Općinski sud je rješenjem o izvršenju broj 17 0 Rs 040323 17 I od 12. jula 2017. godine odredio predloženo izvršenje, na koje rješenje je izvršenik 17. avgusta 2017. godine uložio prigovor, a koji je rješenjem Općinskog suda od 6. avgusta 2018. godine odbijen. Protiv predmetnog rješenja o izvršenju uložen je i prigovor trećih lica. Općinski sud donio Rješenje broj 17 0 Rs 040323 17 I od 17. septembra 2019. godine kojim je obustavio predmetni izvršni postupak i ukinuo sve provedene izvršne radnje. U obrazloženju rješenja je navedeno da su postupajući po zaključku Općinskog suda od 30. novembra 2018. godine, sudski izvršitelji izašli na lice mjesta, na adresu SZR Frizerskog salona “Sport“, i zapisnikom o pljenidbi od 21. januara 2019. godine konstatovali da u poslovnim prostorijama izvršenika nema pokretnih stvari veće vrijednosti podobnih za popis i pljenidbu. Nadalje, Općinski sud je 24. aprila 2019. godine zaprimio podnesak punomoćnika apelantice kojim predlaže da se ponovo sprovede pljenidba u ovom izvršnom predmetu. Općinski sud je naveo da su sudski izvršitelji ponovo izašli na lice mjesta, na adresu SZR Frizerskog salona “Sport”, i zapisnikom o pljenidbi od 7. maja 2019. godine konstatovali po drugi put da u poslovnim prostorijama izvršenika nema pokretnih stvari podobnih za popis i pljenidbu. Pored toga, Općinski sud je naveo da je 18. juna 2019. godine donio zaključak kojim je nalažio apelantici da predloži novo sredstvo ili predmet izvršenja radi namirenja predloženog potraživanja. Nadalje je navedeno da je Općinski sud 5. jula 2019. godine zaprimio podnesak od apelantice kojim navodi da je došla do informacija da izvršenik svoje preostale pokretne stvari drži u poslovnom, objektu/skladištu bliže navedenom u obrazloženju predmetnog rješenja, te je predložila da se pljenidba pokretnih stvari izvršenika sprovede i na toj adresi. Općinski sud je ukazao da je 27. avgusta 2019. godine pozvao apelanticu na ročište na licu mjesta te da je službenom zabilješkom konstatovano od strane sudskog izvršitelja da su predmetne poslovne prostorije prazne i zaključane, te da se u iste nije moglo pristupiti i izvršiti pregled istih. Nadalje je navedeno da je naredno ročište zakazao za 16. septembar 2019. godine uz obavijest vlasniku objekta da bude prisutan. Općinski sud je takođe ukazao da su sudski izvršitelji 16. septembra 2019. godine sačinili službenu zabilješku u kojoj su konstatovali da su bili na licu mjesta, da se u predmetnim poslovnim prostorijama preduzeća koje je apelantica predložila ne nalaze pokretne stvari izvršenika. Općinski sud je istakao da je predmetnim rješenjem o izvršenju određeno i izvršenje na nekretnini izvršenika, koje sud nije mogao sprovesti iz razloga što je Rješenjem Općinskog suda broj 17 0 I 062235 14 I od 29. septembra 2019. godine navedena nekretnina izvršenika u izvršnom postupku prodana kupcu-tražitelju tog predmetnog izvršenja.
4. Prema stanju u spisu, predmetni izvršni postupak je okončan.
Apelacioni navodi
5. Apelantica je istakla da joj je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog i izvršnog postupka povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je detaljno navela tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni parnični i izvršni postupak traju do trenutka sastavljanja predmetne apelacije preko šest godina, da je više puta ulagala urgencije pred Općinskim sudom u cilju okončanja izvršnog postupka, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.
6. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka ističući da je donio rješenje od 17. septembra 2019. godine, te je ukazao da je isto postalo pravosnažno 2. oktobra 2019. godine.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1), stav (3) tačka c) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1), stav (3) tačka c) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Protek roka (u odnosu na parnični postupak)
8. U pogledu dijela apelacije koji se odnosi na dužinu parničnog postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 17 0 Rs 040323 13 Rsž od 29. septembra 2015. godine, te imajući u vidu da je apelantica 3. aprila 2017. godine podnijela prijedlog za izvršenje na osnovu navedne Presude Kantonalnog suda, podrazumijeva se da je navedenu presudu primila prije tog datuma, te imajući u vidu da je predmetna apelacija Ustavnom sudu podnesena 31. maja 2018. godine, proizlazi da je, u ovom dijelu, apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija, u ovom dijelu, podnesena neblagovremeno.
Prima facie (u odnosu na izvršni postupak)
9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
11. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.
12. Dovodeći navedene principe u vezu s okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost sudova u odnosu na njihovu zakonsku obavezu da izvršni postupak provedu bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu (nepostojanje pokretnih stvari izvršenika pogodnih za provedbu izvršenja, zatim postojanje više povjerilaca na nekretnini izvršenika što je imalo za posljedicu nemogućnost spovođenja izvršenja na predloženoj nekretnini izvršenika), Ustavni sud zaključuje da se radi o složenijem predmetu. S obzirom na činjenicu da je apelantica predmetni izvršni postupak pokrenula na osnovu pravosnažne i izvršne presude radi naplate novčanih potraživanja, može se izvesti zaključak da je predmetni postupak za apelanticu od većeg značaja.
13. Ocjenjujući ponašanje apelantice, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ukazivali na to da je svojim ponašanjem doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka. Naprotiv, apelantica je u više navrata urgirala pred nadležnim sudom u cilju preduzmanja radnji radi okončanja predmetnog postupka. Nadalje, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je na samom početku postupka Općinski sud preduzimao procesne radnje sa određenom pasivnošću, što nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, imajući u vidu da je Općinskom sudu trebalo oko tri mjeseca da donese rješenje o izvršenju, kao i da mu je trebalo oko jedne godine da donese odluku po prigovoru izvršenika. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u daljnjem toku postupka nastavio preduzimati brojne procesne radnje radi vođenja i okončanja predmetnog postupka bez većih odlaganja (sudski izvršitelji su dva puta bezuspješno izlazili na lice mjesta u cilju procjene i pljenidbe pokretnih stvari izvršenika, pozvao je apelanticu da predloži novo sredstvo ili predmet izvršenja radi namirenja predloženog potraživanja, nakon čega su sudski izvšitelji dva puta bezusješno izlazili na novopredloženu adresu izvršenika, zatim je Općinski sud utvrdio da predloženo izvršenje na nekretnini izvršenika nije moguće spovesti iz razloga što je navedena nekretnina izvršenika u izvršnom postupku prodana kupcu - tražitelju tog predmetnog izvršenja, što je u konačnici rezultiralo donošenjem rješenja o obustavi predmetnog izvršnog postupka čime je okončan predmetni postupak). Imajući u vidu sve navedeno, kao i cjelokupnu dužinu trajanja predmetnog postupka od oko dvije godine i četiri mjeseca, Ustavni sud nalazi da nije povrijeđeno pravo apelantice na pravično suđenje s obzirom da je Općinski sud, izuzev naprijed navedenih perioda neaktivnosti, preduzimao niz procesnih radnji u skladu sa procesnim mogućnostima, kao i da su trajanju predmetnog izvršnog postupka doprinijele objektivne okolnosti, odnosno nemogućnosti provođenja izvršenja na predmetima koje je predložila apelantica. Ovo posebno imajući u vidu da u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (1), stav (3) tačka c) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević