Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4994/19 (Ž. M., L. K. i M. R.)
Odluka donesena 06. 05. 2020.
- Neovlašteno lice
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4994/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 05. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. svibnja 2020. godine, u predmetu broj AP-4994/19, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Željko Marić i drugi, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) toč. c) i d), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Željko Marić, Ljiljana Kuljanac i Marinka Roso protiv Rješenja Okružnoga suda u Banjaluci broj 71 0 P 126711 19 Gvlž od 23. rujna 2019. godine, zato što su je podnijele neovlaštene osobe.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Željko Marić, Ljiljana Kuljanac i Marinka Roso protiv Presude Okružnoga suda u Banjaluci broj 71 0 P 126711 14 Gž od 30. travnja 2014. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Željko Marić, Ljiljana Kuljanac i Marinka Roso (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Dalibor Mrša odvjetnik iz Banjaluke, podnijeli su 28. prosinca 2019. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnoga suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 126711 19 Gvlž od 23. rujna 2019. godine i Presude Okružnoga suda broj 71 0 P 126711 14 Gž od 30. travnja 2014. godine. Apelanti su na traženje Ustavnoga suda dopunili apelaciju 23. travnja 2020. godine.
2. Presudom Osnovnoga suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 126711 09 P 2 od 26. prosinca 2013. godine odbijen je tužbeni zahtjev LJ.M. i apelanata, kao tužitelja, kojim su tražili da se utvrdi da je pravno ništavna izjava njihova prednika I.M. od 3. kolovoza 1995. godine, kojom je on u korist tuženika (M.D.) prenio pravo posjeda i vlasništva na nekretninama, bliže označenim u izreci prvostupanjske odluke, sve upisane na ime tuženika sa dijelom 1/1, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se u zemljišnim knjigama briše upis prava tuženika kao titulara, slijedom čega se stvarna prava vraćaju na stanje prije potpisivanja izjave, te da je tuženik dužan predati u posjed slobodan stan od lica i stvari.
3. Presudom Okružnoga suda broj 71 0 P 126711 14 Gž od 30. travnja 2014. godine priziv tužitelja (LJ.M. i apelanata) je odbijen i presuda Osnovnoga suda od 26. prosinca 2013. godine potvrđena.
4. Rješenjem Okružnoga suda broj 71 0 P 126711 18 Gvl od 4. prosinca 2018. godine, prijedlog tužiteljice LJ.M. za ponavljanje pravomoćno okončanoga postupka presudom Osnovnoga suda od 26. prosinca 2013. godine je odbijen.
5. Rješenjem Okružnoga suda od 23. rujna 2019. godine priziv i dopuna priziva tužiteljice LJ.M. je odbijen, te je rješenje Okružnoga suda od 4. prosinca 2018. godine potvrđeno. U obrazloženju osporene odluke Okružni je sud naveo da je odredbom čl. 255. st. 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da se postupak koji je odlukom suda pravomoćno okončan, može se po prijedlogu stranke ponoviti ukoliko je do odluke suda došlo uslijed kaznenoga djela suca, zakonskoga zastupnika ili punomoćnika stranke, protivne stranke ili nekog trećeg lica. Okružni je sud naveo, da bi se dozvolilo ponavljanje postupka iz razloga propisanog odredbama čl. 255. st. 1. toč. 5. ZPP, mora da se radi o kaznenome djelu navedenih lica koja stoje u svezi sa predmetom raspravljanja, odnosno da su kaznena djela navedenih lica utjecala na donošenje odluke, kojom je postupak pravomoćno okončan. Okružni je sud istakao da je nesporno da je odvjetnik S.S. kao punomoćnik tužiteljice LJ.M. i apelanata presudom Osnovnoga suda u Gradišci od 10. lipnja 2016. godine, koja je preinačena presudom Okružnoga suda od 4. travnja 2017. godine, osuđen za kazneno djelo Falsificiranje isprave iz čl. 377. st. 2. Kaznenog zakona (u daljnjem tekstu: KZ) i djelo Prijevare iz čl. 239. st. 1. KZ, te da mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci i mjera zabrane obavljanja odvjetničke djelatnosti u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Okružni je sud naveo da iz obrazloženja pravomoćne presude Osnovnoga suda od 26. prosinca 2013. godine proističe da se ova presuda ne temelji na lažnim javnim ispravama koje je sačinio odvjetnik S.S. (lažna presuda Osnovnoga suda od 22. siječnja 2013. godine i lažno rješenje o provedenoj promjeni u zemljišnim knjigama od 18. studenoga 2014. godine). Okružni je sud istakao da je izvršenje navedenih kaznenih djela odvjetnik S.S. počinio radi pribavljanja sebi imovinske koristi, te da izvršenje navedenih kaznenih djela nije utjecalo na donošenje odluke kojom je postupak pravomoćno okončan. Okružni sud je istakao da s obzirom na navedeno, nisu ispunjeni uvjeti za ponavljanje postupka predviđeni čl. 255. st. 1. toč. 5. ZPP, te da je prijedlog tužiteljice pravilno odbijen pobijanim rješenjem.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, prava na dom iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, te smatraju da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Apelanti navode da je „rješenjem Okružnoga suda od 4. prosinca 2018. godine prijedlog za ponavljanje postupka prednice apelanata (tj. LJ.M.) se odbija…“.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) toč. c) i d) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (1) i stavak (3) toč. c) i d) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
d) apelaciju je podnijela neovlaštena osoba;
a)Neovlaštena osoba - u odnosu na rješenje Okružnoga suda od 23. rujna 2019.
godine
8. U ovome dijelu apelacije, apelanti osporavaju rješenje Okružnoga suda koje je doneseno u postupku u kojemu apelanti nisu sudjelovali. Ustavni sud zapaža da se u predmetnome postupku, koji je okončan pobijanim rješenjem, odlučivalo o utemeljenosti prijedloga koji je podnijela LJ.M. za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka (u kojem su pored tužiteljice LJ.M. sudjelovali i apelanti kao tužitelji). S obzirom da apelanti nisu bili sudionici u postupku pred redovitim sudovima u kojemu se odlučivalo o prijedlogu za ponavljanje postupka, proistječe da apelanti nisu osobe koje, u ovome dijelu apelacije, imaju pravo da pokrenu postupak pred Ustavnim sudom.
b)Protek roka - u odnosu na presudu Okružnoga suda od 30. travnja 2014. godine
9. S obzirom na to da su presudu Okružnoga suda od 30. travnja 2014. godine apelanti zaprimili 9. lipnja 2014. godine, a da je apelacija Ustavnome sudu podnesena 28. prosinca 2019. godine, proistječe da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovome dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) toč. c) i d) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacije, odnosno ukoliko ju je podnijela neovlaštena osoba, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević