Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-554/20 (HHU "HLEB ŽIVOTA" Prijedor)
Odluka donesena 08. 04. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-554/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 04. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP-554/20, rješavajući apelacije koje je podnio HHU "HLEB ŽIVOTA" Prijedor, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1) i (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio HHU "HLEB ŽIVOTA" Prijedor protiv presudâ Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 028290 19 Uvp od 12. decembra 2019.
godine i broj S1 3 U 028268 19 Uvp od 12. decembra 2019. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-554/20
1. HHU "HLEB ŽIVOTA" Prijedor (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Danko Malešević iz Prijedora, podnio je 12. februara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 028290 19 Uvp od 12. decembra 2019. godine.
2. Odlučujući o zahtjevu apelanta za oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina – indirektnih poreza, Regionalni centar Banjaluka Uprave za indirektno oporezivanje BiH (u daljnjem tekstu: Regionalni centar) je Rješenjem broj 03/6-2/I-18-3-UP/I-3303/15 od 5. oktobra 2017. godine apelanta oslobodio od plaćanja indirektnih poreza – carine i poreza na dodatu vrijednost za robe pobliže označene u stavu I predmetnog rješenja, dok je stavom IV navedenog rješenja odbijen kao neosnovan zahtjev apelanta za oslobađanje od plaćanja indirektnih poreza za robu pobliže označenu stavom IV predmetnog rješenja.
3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja od 5. oktobra 2017. godine Uprava za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Uprava) je Rješenjem broj 01/4-1- UP/II-890/17 od 29. januara 2018. godine odbila žalbu apelanta kao neosnovanu.
4. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 028290 18 U od 27. avgusta 2019. godine odbijena je kao neosnovana tužba apelanta podnesena protiv rješenja Uprave od 29. januara 2018. godine.
5. Odlučujući o zahtjevu apelanta za preispitivanje presude Suda BiH od 27. avgusta 2019. godine, Sud BiH je Presudom broj S1 3 U 028290 19 Uvp od 12. decembra 2019. godine odbio zahtjev apelanta kao neosnovan. U obrazloženju osporene presude Sud BiH je naveo da je pravilno prvostepenom presudom prihvaćeno utvrđenje carinskih organa da sporna roba nije namijenjena isključivo apelantu kao krajnjem korisniku zbog čega je kao pravilan i zakonit prihvaćen zaključak carinskih organa da sporna roba ne ispunjava uslove za oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina. Sud BiH je ukazao da je pravilno prvostepeni sud primijenio i odredbe člana 2. stav (1) tačka 7. Odluke o postupku ostvarivanja prava na oslobađanje od plaćanja carine pod posebnim uslovima, radi korištenja povlastice (kojim odredbama je propisano da korisnik povlastice nadležnom carinskom organu podnosi akt nadležnog organa o registraciji koji sadrži podatke da korisnik olakšice ima pravni status humanitarne organizacije, da je roba koja se uvozi namijenjena besplatnoj podjeli ili upotrebi od strane krajnjih korisnika, te dokaz da se roba i oprema šalju besplatno). Sud BiH je takođe ukazao da je pravilno prvostepeni sud zaključio i da se ne radi o robi koja podliježe oslobađanju od plaćanja uvoznih dažbina u smislu člana 176. Zakona o carinskoj politici u BiH i člana 10. Priloga Zakona o carinskoj politici u BiH (kojim odredbama su određene robe koje se oslobađaju od plaćanja dažbine). Sud BiH je zaključio da je pravilno prvostepeni sud utvrdio da je predmetna roba namijenjena javnim ustanovama i da predstavlja medicinsku opremu za vršenje djelatnosti tih ustanova, zbog čega je pravilno zaključeno da se ne radi o uvozu opreme i kancelarijskom materijala za vršenje djelatnosti humanitarne organizacije apelanta i da ista neće služiti za zadovoljenje njegovih operativnih potreba ili za ostvarivanje njegovih humanitarnih ciljeva, zbog čega se takva roba ne može osloboditi od plaćanja uvoznih dažbina.
2. AP-555/20
6. Apelant, kojeg zastupa Danko Malešević iz Prijedora, podnio je 12. februara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 028268 19 Uvp od 12. decembra 2019. godine.
7. Odlučujući o zahtjevu apelanta za oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina – indirektnih poreza, Regionalni centar Banjaluka Uprave za indirektno oporezivanje BiH (u daljnjem tekstu: Regionalni centar) je Rješenjem broj 03/6-2/I-18-3-UP/I-1788/16 od 31. avgusta 2017. godine apelanta oslobodio od plaćanja indirektnih poreza – carine i poreza na dodatu vrijednost za robe pobliže označene u tački 1. predmetnog rješenja, dok je tačkom 2. navedenog rješenja odbijen zahtjev apelanta za oslobađanje od plaćanja indirektnih poreza za robu pobliže označenu tačkom 2. predmetnog rješenja.
8. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja od 31. avgusta 2017. godine Uprava za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Uprava) je Rješenjem broj 01/4-1-UP/II-873/17 od 26. januara 2018. godine odbila žalbu apelanta kao neosnovanu.
9. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 028268 18 U od 11. septembra 2019. godine odbijena je kao neosnovana tužba apelanta podnesena protiv rješenja Uprave od 26. januara 2018. godine.
10. Odlučujući o zahtjevu apelanta za preispitivanje presude Suda BiH od 11. septembra 2019. godine, Sud BiH je Presudom broj S1 3 U 028268 19 Uvp od 12. decembra 2019. godine odbio zahtjev apelanta kao neosnovan. U obrazloženju osporene presude Sud BiH je naveo da je pravilno prvostepenom presudom prihvaćeno utvrđenje carinskih organa da sporna roba nije namijenjena isključivo apelantu kao krajnjem korisniku zbog čega je kao pravilan i zakonit prihvaćen zaključak carinskih organa da sporna roba ne ispunjava uslove za oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina. Sud BiH je ukazao da je pravilno prvostepeni sud primijenio i odredbe člana 2. stav (1) tačka 7. Odluke o postupku ostvarivanja prava na oslobađanje od plaćanja carine pod posebnim uslovima, radi korištenja povlastice (kojim odredbama je propisano da korisnik povlastice nadležnom carinskom organu podnosi akt nadležnog organa o registraciji koji sadrži podatke da korisnik olakšice ima pravni status humanitarne organizacije, da je roba koja se uvozi namijenjena besplatnoj podjeli ili upotrebi od strane krajnjih korisnika, te dokaz da se roba i oprema šalju besplatno). Sud BiH je takođe ukazao da je pravilno prvostepeni sud zaključio i da se ne radi o robi koja podliježe oslobađanju od plaćanja uvoznih dažbina u smislu člana 176. Zakona o carinskoj politici u BiH i člana 10. Priloga Zakona o carinskoj politici u BiH (kojim odredbama su određene robe koje se oslobađaju od plaćanja dažbine). Sud BiH je zaključio da je pravilno prvostepeni sud utvrdio da je predmetna roba namijenjena javnim ustanovama i da predstavlja medicinsku opremu za vršenje djelatnosti tih ustanova, zbog čega je pravilno zaključeno da se ne radi o uvozu opreme i kancelarijskom materijala za vršenje djelatnosti humanitarne organizacije apelanta i da ista neće služiti za zadovoljenje njegovih operativnih potreba ili za ostvarivanje njegovih humanitarnih ciljeva, zbog čega se takva roba ne može osloboditi od plaćanja uvoznih dažbina. Spajanje predmeta
11. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na istog apelanta, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-554/20.
Apelacioni navodi
12. U navedenim apelacijama apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje, uključujući i pravo na suđenje u razumnom, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
14. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba ; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud ukazuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizlaze iz poreskog i javnog zakonodavstva. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a time ni navodi o povredi prava na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević