Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3291/18 (Bosna i Hercegovina-Uprava za indirektno oporezivanje BiH)

Odluka donesena 08. 04. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Izvršenje
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Javna vlast
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3291/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 04. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP-3291/18, rješavajući apelaciju Bosne i Hercegovine-Uprava za indirektno oporezivanje BiH, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Bosna i Hercegovina-Uprava za indirektno oporezivanje BiH zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci pod brojem 071-0-lp-06000869, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Bosna i Hercegovina-Uprava za indirektno oporezivanje BiH (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, podnijela je 13. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 071-0-lp-06000869.

2. Apelantica je 16. avgusta 2006. godine Osnovnom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika („Coning" doo Laktaši) radi prinudne naplate iznosa od 2.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom na ime troškova parničnog postupka dosuđenih izvršnom ispravom

– rješenjem Osnovnog suda broj PS-884/02 od 12. februara 2003. godine. Osnovni sud je rješenjem o izvršenju broj 071-0-lp-06000869 od 11. septembra 2006. godine usvojio apelantičin prijedlog i dozvolio izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika koje je dostavio na sprovođenje Raiffeisen bank dd Sarajevo čime je proveo radnju kojom se izvršenje dovršava pred tim sudom u smislu člana

64. Zakona o izvršnom postupku. Predmetna banka je dopisom od 18. decembra 2006. godine obavjestila Osnovni sud da je istog dana prenijela novčani iznos od 2.000,00 KM uvećan za zakonske zatezne kamate sa računa izvršenika na račun apelantice. Izvršenik je svojim podneskom od 10. januara 2008. godine također obavijestio Osnovni sud da je rješenje o izvršenju provedeno te da je u cjelosti izvršio svoju obavezu po rješenju o izvršenju te je kao dokaz priložio izvod računa izvršenika koji se vodi kod Raiffeisen bank dd.

Apelacioni navodi

3. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica ističe da već 12 godina nije u mogućnosti naplatiti svoje potraživanje, kao i da je podnijela niz podnesaka i urgencija Osnovnom sudom, kao i da je ostala uskraćena za odgovore suda.

4. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo tok postupka ističući da je rješenje o izvršenju izvršeno u cjelosti 18. decembra 2006. godine, te da su navodi apelacije u potpunosti neosnovani imajući u vidu da je rješenje o izvršenju provedeno u cjelosti. Osim toga, Osnovni sud je u prilogu dopisa dostavio predmetno rješenje o izvršenju, dopis Raiffeisen banke dd od 18. decembra 2006. godine i dopis izvršenika od 10. januara 2008. godine.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Obzirom na to da apelantica ima status organa javne vlasti, Ustavni sud, prije svega, podsjeća na svoj stav da državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, ne uživaju prava iz Evropske konvencije, ali da uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 19/04, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ). Imajući u vidu navedeno Ustavni sud će ispitati navode apelacije u odnosu na apelantičino ustavno pravo na pravično suđenje u razumnom roku, kao segment prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i u tom kontekstu pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.

8. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

9. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na njegovu zakonsku obavezu da predmetni izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnom slučaju (naplata apelantičinih potraživanja zapljenom novčanih sredstava izvršenika) ne može govoriti o složenom predmetu. S obzirom na činjenicu da je apelantica predmetni postupak pokrenula na osnovu pravosnažne i izvršne sudske odluke, može se izvesti zaključak da je predmetni postupak za nju od većeg značaja.

10. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.).

11. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud predloženo izvršenje dozvolio u periodu kraćem od mjesec dana nakon podnošenja prijedloga za izvršenje (16. avgust 2006. godine), nakon čega je proslijedio nalog predmetnoj banci da izvrši pljenidbu novčanih sredstava na računu izvršenika, čime je, u skladu sa svojom pozitivnom obavezom da efikasno provodi radnje u postupku, proveo radnju kojom se izvršenje dovršava pred tim sudom u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku. Ustavni sud, također, primjećuje da je Raiffeisen banka dopisom od 18. decembra 2006. godine obavijestila Osnovni sud da je istog dana prenijela apelantičino novčano potraživanje sa računa izvršenika na račun apelantice. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, prema kome je Osnovni sud predloženo izvršenje dozvolio donoseći rješenje o izvršenju broj 071-0-lp-06000869 od 11. septembra 2006. godine, koje je dostavio banci na provođenje, kao i činjenicu da je apelantica u cijelosti realizirala svoje potraživanje nakon četiri mjeseca od podnošenja prijedloga za izvršenje, Ustavni sud, imajući u vidu konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, zaključuje da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3291/18 (Bosna i Hercegovina-Uprava za… | Sudska praksa | Aktio