Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-181/20 (HHU "HLEB ŽIVOTA" Prijedor)

Odluka donesena 08. 04. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-181/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 04. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP-181/20, rješavajući apelaciju HHU "HLEB ŽIVOTA" Prijedor , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija HHU "HLEB ŽIVOTA" Prijedor podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 028359 19 Uvp od 18. novembra 2019.

godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. HHU "HLEB ŽIVOTA" Prijedor (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Danko Malešević, advokat iz Prijedora, podnio je 13. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 028359 19 Uvp od 18. novembra 2019. godine.

2. Presudom Suda BiH od 18. novembra 2019. godine odbijen je zahtjev za preispitivanje sudske odluke-presude vijeća za upravne sporove Suda BiH od 9. jula 2019. godine, kojom je odbijena tužba apelanta izjavljena protiv rješenja Uprave za indirektno oporezivanje BiH broj 01/4- 1-UP/II-848/17 od 16. februara 2018.godine, kojim je konačno odbijena žalba apelanta, izjavljena protiv rješenja Regionalnog centra Banja Luka broj 03/6-2/I-18-3-Up/l-1896/16 od 25. augusta 2017. godine kao neosnovana. Prvostepenim rješenjem odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta za oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina koji je „Meridian" a.d. Banja Luka podnio za apelanta, za robu uvezenu po carinskoj prijavi IMH-1172H3 od 26. aprila 2016.godine, pošiljaoca MISSION & RELIEF Logistics BV, Holandija, koja roba je namijenjena za podjelu u humanitarne svrhe kranjem korisniku - školi u selu Vitkovci kod Doboja.

3. U obrazloženju osporene presude, Sud BiH je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je apelant 5. maja 2016. godine, kod Cl Prijedor podnio zahtjev za oslobađanje od plaćanja indirektnih poreza za robu uvezenu po carinskoj prijavi IMH 1172H3 od 26. aprila 2016. godine, svrstanu u naimenovanju 01 i 02 uz koji je priložio profakturu broj 13792/17463 od 22 aprila 2016. godine, sa specifikacijom robe izdatu od Mission & Relief Logistics BV-Nederland, darovnicom za primaoca „Meridian“ A.D. Banja Luka, na kojoj je navedeno da artikli sa liste obuhvataju besplatnu donaciju primaocu, kao i to da roba nije za prodaju, zamjenu, korištenje u komercijalne svrhe. Sud BiH je naveo da je pravilno utvrđenje carinskih organa da roba iz naimenovanja 01 i 02 predmetne JCI broj IMH 1172H3, nije namijenjena isključivo apelantu kao krajnjem korisniku, nego školi u selu Vitkovci kod Doboja za zadovoljavanje njenih operativnih potreba, iz koga razloga je pravilan zaključak carinskih organa i Vijeće za upravne sporove da ista roba ne ispunjava uslove za oslobađanje u smislu odredbe člana 176. Zakona o carinskoj politici i člana 10. Priloga Zakona o carinskoj politici BiH, zbog čega je i odbijen zahtjev apelanta za oslobađanje od plaćanja indirektnih poreza za navedenu robu.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da je Sud BiH pogrešno utvrdio činjenice i pogrešno primijenio materijalno pravo, kada prilikom odlučivanja nije uzeo u obzir da se u konkretnom slučaju radi o humanitarnoj organizaciji, te da se u konkretnom slučaju radi o robi koja predstavlja osnovne potrepštine koja se šalje organizacijama odobrenim od nadležnih organa za prikupljanje priloga na dobrotvornim manifestacijama u korist siromašnih lica, o robi i opremi kao i kancelarijskom materijalu koji će humanitarnoj organizaciji služiti za zadovoljavanje njenih operativnih potreba ili za ostvarenje njenih humanitarnih ciljeva. Također, apelant ističe da je po njegovom zahtjevu riješeno prvostepenim rješenjem nakon više od godinu dana, što je dovelo do povrede prava na suđenje u razumnom roku.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine dostupna na www.ustavnisud.ba; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizlaze iz poreskog, carinskog, odnosno javnog zakonodavstva. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, slijedi da su navodi apelanta kojima ukazuje na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-181/20 (HHU "HLEB ŽIVOTA" Prijedor) | Sudska praksa | Aktio