Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-186/20 (I. D., N. D. i R. P.)
Odluka donesena 08. 04. 2020.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-186/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 04. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP-186/20, rješavajući apelaciju Ive Drakula i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ivo Drakul, Nenad Drakul i Radmila Ponjarac protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 94 0 P 030313 19 Gž od 5. decembra 2019. godine i Presude Osnovnog suda u Foči broj 94 0 P 030313 19 P 3 od 1. oktobra 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Ivo Drakul, Nenad Drakul i Radmila Ponjarac (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Radoje Grabovčić, advokat iz Foče, podnijeli su 13. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 94 0 P 030313 19 Gž od 5. decembra 2019. godine i Presude Osnovnog suda u Foči broj 94 0 P 030313 19 P 3 od 1. oktobra 2019. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim je traženo da se obavežu S.P. i R.P. da apelantima solidarno isplate po osnovu naknade nematerijalne štete određeni novčani iznos, i to zbog bespravno otuđene nekretnine trećem licu pobliže označene izrekom, sa zakonskom zateznom kamatom uz naknadu troškova parničnog postupka.
3. U obrazloženju osporene presude, Okružni sud je naveo da iz spisa proizilazi da apelanti potražuju naknadu štete zbog otuđenja nepokretnosti, za koju apelanti tvrde da su njeni vlasnici, trećem licu (J.M.) na koga je sada upisana svojina sa dijelom 1/1, na osnovu ugovora o kupoprodaji zaključenog kod notara od 31. augusta 2018. godine sa tuženim kao prodavcima, koji su u vrijeme zaključenja kupoprodajnog ugovora bili suvlasnici predmetne nepokretnosti koju su naslijedili iza oca. Okružni sud je naveo da je pravni prethodnik tuženih u zemljišnim i katastarsko knjižnim evidencijama upisan kao posjednik odnosno vlasnik predmetne nekretnine, te su se tuženi nakon smrti njihovog oca i provedene ostavinske rasprave, upisali u zemljišnim i katastarsko knjižnim evidencijama upisan kao posjednici odnosno vlasnici predmetne nekretnine u određenim dijelovima. Okružni sud je istakao da se zbog toga neosnovano žalbom ističe da se otac tuženih, u toku avio snimanja, bez znanja i valjanog pravnog osnova upisao na predmetne nepokretnosti, iako je ista uvijek bila u posjedu i kako apelanti tvrde, u njihovom vlasništvu. Apelanti drugim dokazima nisu dokazivali pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Okružni sud je naveo i da valjanost prvostepene presude ne može biti dovedena u sumnju ni tvrdnjom žalbe apelanata da su se tuženi, svjesni da je predmetna nepokretnost bila oduvijek vlasništvo i u posjedu oca apelanata, odlučili da nakon okončanog postupka iza njihovog oca što prije je prodaju, čime su nesavjesno postupali i protivpravno je otuđili. Okružni sud je kao pravilno prihvatio da je prvostepeni sud kao prethodno pitanje raspravio svojinu predmetne nepokretnosti, te se neosnovano žalbom insistira da tuženi nisu nikada navedenu parcelu koristili, a apelanti jesu (sijali krompir, sjekli drva za ogrijev i sl.) jer pravo svojine na ovoj nepokretnosti ne zasnivaju na pravnom osnovu održaja.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, u suštini, smatraju da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno i procesno pravo, kada angažovanje vještaka geodetske struke nisu cijenili kao jedan od dokaza da se raspravljalo o pravu vlasništva kao prethodnog pitanja, a zbog naknade štete u uviđaju na licu mjesta je učestvovao vještak šumarske struke. Apelanti smatraju da se prethodnim pitanjem utvrdilo pravo vlasništva prednika apelanta, te da su redovni sudovi trebali udovoljiti tužbenom zahtjevu apelanata.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom, dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozivaju, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević