Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3550/18 (D.O.O. „Ćetojević Komerc“ Banjaluka)
Odluka donesena 22. 04. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3550/18
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 04. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP 3550/18, rješavajući apelaciju DOO „Ćetojević komerc“ Banjaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio DOO „Ćetojević komerc“ Banjaluka.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka pred Okružnim privrednim sudom u Banjaluci pod brojem 57 0 Ps 017832 13 Ip.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Okružnog privrednog suda u Banjaluci da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 57 0 Ps 017832 13 Ip, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu DOO „Ćetojević komerc“ Banjaluka isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske i predsjedniku Okružnog privrednog suda u Banjaluci da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. DOO „Ćetojević komerc“ Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Milorad Đukić, advokat iz Banjaluke, podnio je 2. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka pred Okružnim privrednim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) pod brojem 57 0 Ps 017832 13 Ip.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog privrednog suda zatraženo je 30. jula 2018. godine, 22. maja i 26. decembra 2019. godine da dostavi odgovore na apelaciju.
3. Okružni privredni sud je dostavio odgovore na apelaciju 28. avgusta 2018. godine, 3. juna 2019. godine i 16. januara 2020. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 10. jula 2013. godine Okružnom privrednom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (SINYU IBERICA d.o.o. Banjaluka), na osnovu izvršne isprave – Presude Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 017832 08 Ps od 27. februara 2013. godine, koja je potvrđena Presudom Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 017832 13 Pž od 27. maja 2013. godine, radi naplate duga u određenom novčanom iznosu.
6. Apelantov punomoćnik je Okružnom privrednom sudu dostavio tri urgencije (23. septembra, 21. oktobra i 15. novembra 2013. godine) za donošenje rješenja o izvršenju. Okružni privredni sud je 13. februara 2014. godine donio Zaključak broj 57 0 Mals 017832 13 Ip kojim je naložio apelantu uređenje prijedloga za izvršenje, a po kojem zaključku je 5. marta 2014. godine apelantov punomoćnik postupio. Apelantov punomoćnik je 9. jula i 15. septembra 2014. godine pred Okružnim privrednim sudom ponovno urgirao radi donošenja rješenja o izvršenju.
7. Okružni privredni sud je donio Rješenje o izvršenju broj 57 0 Ps 017832 13 lp od 19. septembra 2014. godine kojim je odredio predloženo izvršenje. Istovremeno s donošenjem rješenja o izvršenju Okružni privredni sud je donio zaključak koji je uputio RUGIP-u, a kojim je odredio da se izvrši zabilježba rješenja o izvršenju u zemljišnoj knjizi.
8. Izvršenik je 10. oktobra 2014. godine uložio prigovor na predmetno rješenje o izvršenju, nakon čega je 2. juna 2015. godine Okružni privredni sud zakazao ročište, te kako se ispostavilo da je na izvršenikovim nepokretnostima pokrenuto više različitih izvršnih postupaka, apelantov punomoćnik je Okružnom privrednom sudu 2. novembra 2015. godine dostavio prijedlog za spajanje ovih postupaka. RUGIP PJ Banjaluka je 26. novembra 2015. godine donio rješenje kojim je dozvolio postupanje po zaključku Okružnog privrednog suda u predmetnom izvršnom predmetu, te je odredio upis zabilježbi rješenja o izvršenju, o čemu je Okružni privredni sud obaviješten 14. decembra 2015. godine. Okružni privredni sud je 22. avgusta 2016. godine zatražio od RUGIP-a Banjaluka dostavljanje aktuelnih izvoda iz zk. izvatka za izvršenika, po kojem dopisu je 6. septembra 2016. godine RUGIP PJ Banjaluka postupio.
9. Okružni privredni sud je donio rješenje od 16. maja 2019. godine kojim je odbio izvršenikov prigovor u cijelosti, te je održao predmetno rješenje o izvršenju na snazi, kao i zaključak od 16. maja 2019. godine kojim je pozvao apelanta da predujmi troškove vještačenja po vještacima geodetske i građevinsko-arhitektonske struke. Okružni privredni sud je donio rješenje od 26. jula 2019. godine kojim je izvršni postupak obustavio i ukinuo sve provedene izvršne radnje zato što apelant nije predujmio troškove vještačenja, a radi utvrđivanja vrijednosti predmetnih nepokretnosti. Protiv rješenja kojim je obustavljen postupak apelant je 29. avgusta 2019. godine izjavio žalbu, koja je dostavljena izvršeniku na odgovor putem oglasne table Okružnog privrednog suda 31. oktobra 2019. godine.
10. Prema stanju u spisu, postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, te predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.000,00 KM zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka.
b) Odgovori na apelaciju
12. Okružni privredni sud je opisao procesne radnje ističući „tačnost navoda izvršenika da su stambeni i poslovni prostori kao posebni dijelovi nepokretnosti na kojima je dozvoljeno izvršenje prodati trećim licima, što bi moglo uticati na dopuštenost izvršenja u ovoj pravnoj stvari, te da sud iz zk. uložaka ne može razaznati koliko objekti imaju stanova i poslovnih prostorija kao posebnih dijelova, jasno identifikovati te posebne dijelove niti treća lica kao eventualne titulare stvarnih prava na istima, te da zbog nedovoljnog raspolaganja pravno relevantnim činjenicama nisu bili ispunjeni uslovi da se donese pravilna i na zakonu zasnovana odluka po prigovoru izvršenika i nastavi sa postupkom izvršenja u ovoj pravnoj stvari“. Osim toga, navodi se kompleksnost, odnosno složenost predmeta, kao i ukupan broj predmeta s kojima je zadužen postupajući sudija, te ukazuje da postupanje u konkretnom slučaju nije bilo izvan razumnih rokova.
V.Relevantni propisi
13. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 – odluka USRS, 60/17 – odluka USBiH, 115/17 – odluka USBiH, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18) relevantne odredbe glase:
Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije. Rokovi za postupanje Član 15.
Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Dovršenje izvršenja Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
18. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
19. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
20. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995. god.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir
21. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 10. jula 2013. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period od oko šest godina i devet mjeseci.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
22. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, te postojanje više povjerilaca na izvršenikovoj nepokretnosti, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju može govoriti o složenijem predmetu.
23. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da se apelant obraćao Okružnom privrednom sudu urgencijama i molbama za postupanje, što ukazuje da je predmetni postupak od značaja za apelanta i da je nastojao da ga ubrza. Međutim, pored navedenog, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio neuredan prijedlog za izvršenje, što je u izvjesnoj mjeri doprinijelo dužini trajanja predmetnog postupka. Nadalje, analizirajući ponašanje Okružnog privrednog suda, Ustavni sud primjećuje da je Okružni privredni sud, u analiziranom periodu, preduzimao određene procesne radnje, između ostalog, donio zaključak kojim je naložio uređenje prijedloga za izvršenje, uputio zaključak RUGIP-u radi zabilježbe rješenja o izvršenju u zemljišnoj knjizi, donio zaključak kojim je pozvao apelanta da predujmi troškove vještačenja, te dostavio izvršeniku na odgovor putem oglasne table apelantovu žalbu protiv rješenja kojim je obustavljen postupak. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Okružnom privrednom sudu trebalo duže od šest mjeseci nakon dostavljanja uređenog prijedloga da donese rješenje o izvršenju u predmetnom postupku, što je u suprotnosti s odredbom člana 15. Zakona o izvršnom postupku. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Okružni privredni sud tek protekom perioda dužeg od četiri godine i sedam mjeseci odlučio o izvršenikovom prigovoru i preduzeo dvije procesne radnje (održao ročište i tražio od RUGIP-a dostavljanje aktuelnih zk. izvoda za izvršenika), što evidentno nije u skladu s pravom na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud nalazi da Okružni privredni sud u svom odgovoru opravdava dužinu trajanja izvršnog postupka i svoje nepostupanje složenošću predmeta i velikim brojem predmeta s kojim je zadužen postupajući sudija. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da složenost predmetnog postupka bez sumnje jeste objektivna okolnost koja doprinosi dužini njegovog trajanja i ta se okolnost ne može staviti na teret Okružnom privrednom sudu. Međutim, u odnosu na navode iz odgovora na apelaciju o preopterećenosti suda velikim brojem predmeta kao razlog za evidentne periode neaktivnosti, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka zauzeo stav da se veliki broj predmeta ne može smatrati objektivno prihvatljivim razlogom nepostupanja u izvršnim predmetima. S obzirom na izloženo činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra, iako je Okružni privredni sud preduzimao određene procesne radnje u predmetnom izvršnom postupku, da je taj sud imao i značajnije periode neopravdane neaktivnosti. Stoga, u situaciji kada predmetni izvršni postupak traje duže od šest godina i nije okončan, a pri tome za navedene periode pasivnosti nema razumnog opravdanja, Ustavni sud nalazi da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje s obzirom na to da Okružni privredni sud nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom učinkovito i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.
24. Imajući uvidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.
Pitanje naknade nematerijalne štete
25. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
26. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.
27. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
28. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
29. Budući da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka jer Okružni privredni sud nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom učinkovito i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog izvršnog postupka.
31. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević