Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-427/20 (I. Z.)

Odluka donesena 08. 04. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-427/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 04. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. travnja 2020. godine, u predmetu broj AP-427/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela Indira Zeković, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Indira Zeković protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 P 361701 14 Gž od 17. siječnja 2020. godine i Presude Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 P 361701 13 P od 16. rujna 2014. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Indira Zeković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 3. veljače 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 361701 14 Gž od 17. siječnja 2020. godine i Presude Općinskoga suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 361701 13 P od 16. rujna 2014. godine.

2. U predmetnome postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnoga suda, odbijen je tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da sud tuženiku (N.S.) naloži da joj na ime naknade nematerijalne štete isplati određeni iznos, a koji se odnosi na pretrpljene fizičke bolove, pretrpljene i buduće duševne bolove, i za pretrpljeni i budući strah, sve sa zakonskom zateznom kamatom. Nadalje, apelantici je naloženo da tuženiku isplati troškove parničnoga postupka u iznosu od 480,00 KM.

3. U obrazloženju osporene odluke Općinski je sud, između ostalog, naveo da je odluku o troškovima donio na temelju čl. 386. st. 1. Zakona o parničnom postupku i Odvjetničke tarife, te naveo da se isti sastoje od pristupa punomoćnika tuženika na pripremno ročište 27. veljače 2014. godine u iznosu od 240,00 KM, pristupa punomoćnika tuženika ročištu za glavnu raspravu 5. lipnja 2014. godine u iznosu od 240,00 KM, što ukupno čini 480,00 KM.

4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud naveo da je predmetom spora u ovoj pravnoj stvari naknada nematerijalne štete koju je apelantica pretrpjela dana 5. veljače 2012. godine kada ju je komšija – tuženik udario lopatom u predjelu glave, uslijed čega je apelantica zatražila liječničku pomoć. Kantonalni je sud istakao da je za štetni događaj tuženik prekršajno odgovarao u predmetu Općinskoga suda broj 65 0 Pr 233512 12 Pr dana 18. veljače 2013. godine, a apelantica je pretrpjela fizičke bolove, strah i stres, pa stoga od tuženika potražuje određeni iznos. Kantonalni je sud naveo da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev budući da je, nakon ocjene provedenih dokaza, utvrdio činjenicu da je tuženi kritičnoga dana udario lopatom apelanticu u predjelu glave, no međutim apelantica nije dokazala visinu i obujam utužene nematerijalne štete, a koja je individualna za svakoga čovjeka i činjenica je koja podliježe dokazivanju. Kantonalni je sud naveo da kako se obujam i visina nematerijalne štete u konkretnome slučaju nisu mogli utvrditi iz provedenih isprava kao dokaza, iz izjava stranaka i saslušanih svjedoka, to su ove odlučne činjenice u ovoj parnici ostale nedokazane, pa je prvostupanjski sud pravilno tužbeni zahtjev odbio primjenom čl. 7. st. 1., čl. 123. i čl. 126. Zakona o parničnome postupku. Kantonalni je sud istakao da sud nema obvezu niti pravo da pruža pravnu pomoć neukoj stranci, a apelanticu je tijekom prvostupanjskoga postupka zastupao punomoćnik – odvjetnik, koji je na glavnoj raspravi odustao od provođenja medicinskoga vještačenja, pa da se nikako nedokazivanje odlučnih činjenica za presuđivanje ne može staviti na teret prvostupanjskoga suda, kako to predmetni priziv istječe. Kantonalni je sud istakao da prvostupanjski sud, bez utvrđenih činjenica postojanja, trajanja i intenziteta vidova nematerijalne štete nije mogao primijeniti niti Orijentacione kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnoga suda Federacije BiH, niti je u konkretnomu slučaju mogao primijeniti čl. 127. Zakona o obligacionim odnosima, budući da se točna visina štete mogla utvrditi bez nerazmjernih teškoća provođenjem medicinskoga vještačenja od kojega dokaza je apelantica tijekom glavne rasprave odustala.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na slobodu i sigurnost iz članka II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije. Apelantica, u biti, smatra da su redoviti sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno primijenili materijalno pravo, kada su odbili njezin tužbeni zahtjev kojim je tražila isplatu naknadu na ime nematerijalne štete. Osim toga, apelantica u predmetnoj apelaciji osporava odluku o troškovima.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelantica nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovi činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su Kantonalni sud i Općinski sud u obrazloženjima odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njezine tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-427/20 (I. Z.) | Sudska praksa | Aktio