Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4808/19 (D. M.)

Odluka donesena 22. 04. 2020.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4808/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 04. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. travnja 2020. godine, u predmetu broj AP-4808/19, rješavajući apelaciju Dražena Maunage, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka m), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dražena Maunage podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 89 1 P 022855 19 Rev od 2. listopada 2019. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Dražen Maunaga (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočne Ilidže, podnio je 13. prosinca 2019 apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 89 1 P 022855 19 Rev od 2. listopada 2019. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Sokocu broj 89 1 P 022855 11 P od 14. studenog 2014. godine (vps.100.000,00 KM) odbijen je kao neosnovan apelantov precizirani tužbeni zahtjev, te je apelant obvezan da nadoknadi tuženoj (Općina Istočna Nova Ilidža) troškove parničnog postupka (iz obrazloženja presude proizlazi da je precizirani iznos pretrpljene štete od 100.000,00 KM po osnovu ulaganja u objekt, neisplaćenih obveza prema radnicima, doprinosa fondu MIO i na osnovu izgubljene dobiti).

3. Presudom Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 P 022855 15 Gž od 29. lipnja 2015. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 89 1 P 022855 19 Rev od 2. listopada 2019. godine revizija apelanta je odbačena.

5. U obrazloženju odluke Vrhovni sud je naveo da je odredbama čl. 301b. st. 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da u postupku po reviziji stranku mora, kao punomoćnik, zastupati odvjetnik osim ako je sama stranka odvjetnik. Izuzetno, prema odredbi st. 2. navedenog članka stranka može sama izjaviti reviziju, ako ima položen pravosudni ispit. Dalje je naveo da je čl. 247. st. 2. ZPP propisano je, pored ostalog, da je revizija nedozvoljena ako nije izjavljena preko punomoćnika iz čl. 301b. ZPP. Imajući u vidu da je u konkretnoj situaciji reviziju izjavio apelant osobno, a ne preko odvjetnika, te da ne iz sadržaja spisa i revizije ne proističe da je on odvjetnik i nema položen pravosudni ispit (niti apelant tako tvrdi), Vrhovni sud je istakao da je revizija nedopuštena i slijedom toga odbačena.

Apelacioni navodi

6. Apelant smatra da mu je povrijeđeno prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i prava na život iz članka II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na život iz članka II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i članka

2. Europske konvencije. Osim toga, apelant je istakao da se nakon četiri godine od nedonošenja odluke po uloženoj reviziji obratio Ombusmenu za ljudska prava, žaleći se na dužinu spora, da bi tek tad predmet stigao pred Vrhovni sud i bila donesena osporena odluka, te je između ostalog i zbog ove činjenice podnio apelaciju Ustavnom sudu.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome hoće li koristiti pravni lijek bez obzira na to je li riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP-106/04 od 18. siječnja 2005. godine).

9. Također, Ustavni sud podsjeća da pravo na donošenje odluke u razumnom roku predstavlja samo jedan od aspekata prava na pravično suđenje koji garantira apelantima da, i bez ispunjavanja ostalih uvjeta neophodnih za dopustivost apelacije u smislu članka 18. Pravila Ustavnog suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu podnijeti apelaciju u toku trajanja postupka pred redovnim sudovima. Smisao ove odredbe je omogućavanje Ustavnom sudu da razmatra apelaciju samo u pogledu dužine postupka kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke što je osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Stoga bi, u situaciji kad sami apelanti ne postupe po nalogu suda ili ne koriste pravni lijek u zakonskom roku i time izgube mogućnost da dođu do konačne odluke u predmetnom postupku bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud pružiti zaštitu samo u odnosu na ovaj aspekt prava na pravično suđenje i pored činjenice da apelanti zbog neiscrpljivanja pravnog lijeka neće ispuniti prvi i osnovni uvjet dopustivosti, a to je konačna odluka. Takvim postupanjem Ustavni sud bi ovaj aspekt prava na pravično suđenje sveo na puki formalizam odnosno obezvrijedio značaj mehanizma koji omogućava Ustavnom sudu da u toku trajanja postupka reagira, odnosno naloži redovnim sudovima da donesu odluku. Suprotno tumačenje garancija koje pruža ovaj član dovelo bi do toga da bi redovni sudovi imali čitav niz sudskih postupaka u kojim apelanti uopće ne žele ishoditi konačnu odluku, ali će, zbog mogućnosti koje pruža pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pokretati i istrajavati na vođenju ovakvih postupaka s nadom da će zbog eventualnog kršenja ovog prava moći dobiti naknadu nematerijalne štete shodno članku 74. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP- 4265/14 od 19. travnja 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant propustio postupiti u skladu sa odredbama članka 237. stav (1) u vezi sa člankom 301b. ZPP („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13), zbog čega je njegova revizija odbačena. Ustavni sud ukazuje da je, dakle, revizija apelanta odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelant nije postupio u skladu sa navedenom zakonskom odredbom, čime je propustio iscrpiti djelotvorne pravne lijekove (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2930/18 od 19. veljače 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već zaključio da zakonskim ograničenjem propisanim odredbom člana 247. stav (2) ZPP-a nije dovedeno u pitanje pravo na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, broj AP-382/17 od 10. svibnja 2017. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

11. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4808/19 (D. M.) | Sudska praksa | Aktio