Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3340/19 (R. A.)
Odluka donesena 08. 04. 2020.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3340/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 04. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. travnja 2020. godine, u predmetu broj AP-3340/19, rješavajući apelaciju Ramiza Avdića, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ramiza Avdića podnesena protiv Odgovora Osnovnog suda u Prnjavoru broj 078-0- Su-19-000 323 od 8. kolovoza 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ramiz Avdić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, kojeg zastupa Đorđe Bijelić odvjetnik iz Prnjavora, podnio je 20. kolovoza 2019. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odgovora Osnovnog suda u Prnjavoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 078-0-Su-19-000 323 od 8. kolovoza 2019. godine.
2. U odgovoru Osnovnog suda broj 078-0-Su-19-000 323 od 8. kolovoza 2019. godine je navedeno da je punomoćnik apelanta 28. lipnja 2019. godine tom sudu dostavio prijedlog za ponavljanje postupka (u kojem je doneseno rješenje broj 2-2079/05 kojim je apelant oglašen odgovornim za prekršaj). Međutim, Osnovni sud je naveo da se to rješenje ne odnosi na rješenje Osnovnog suda nego na rješenje Suda za prekršaje u Prnjavoru kad taj sud nije bio u sastavu Osnovnog suda. Ukazao je da Sud za prekršaje funkcionira u sastavu Osnovnog suda od 1. rujna 2006. godine, te je izvršen uvid u spisak predmeta koji su preuzeti od Suda za prekršaje u Prnjavoru i ustanovljeno je da prilikom primopredaje (1. rujna 2006. godine ) nije preuzet predmet broj 2- 2079/05, jer je bio završen (na spisku predmeta bili samo predmeti koji nisu završeni, nisu pravomoćni, čekaju dostavnice za ulaganje ili je uložena žalba). Dalje je naveo da je prilikom pregleda Sustava za automatsko upravljanje predmetima ustanovljeno da je 6. svibnja 2008. godine S.D. podnio tužbu protiv apelanta radi naknade štete prouzročene u prometnoj nesreći koju je izazvao apelant i taj postupak se vodio pod brojem 78 0 P 002366 08 P, a kao prilog uz tužbu dostavljeno je rješenje Suda za prekršaje u Prnjavoru broj 2-2079/05 od 15. veljače 2006. godine, kojim je apelant proglešen krivim i obvezan platiti novčanu kaznu u određenom novčanom iznosu, kao i rješenje Okružnog suda u Banjaluci broj 011-0-Pžp-06-000663 od 28. ožujka 2006. godine, kojim je odbijena kao neosnovana apelantova žalba protiv rješenja Suda za prekršaje u Prnjavoru 2- 2079/05 od 15. veljače 2006. godine. S obzirom da se rješenje broj 2-2079/05 od 15. veljače 2006. godine odnosi na Sud za prekršaje u Prnjavor i da predmet nije preuzet prilikom primopredaje Osnovni sud je vratio apelantu prijedlog za ponavljanje postupka.
Apelacioni navodi
3. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant navodi da je Sud za prekršaje u Prnjavoru sad dio Osnovnog suda, pri čemu je istakao da nije u apelantovoj moći niti mogućnosti da utvrdi gdje se koja arhiva nalazi. S obzirom na to, apelant smatra da je Osnovni sud imao mogućnost da odluči o zahtjevu.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stava (3) točka h) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
5. Ustavni sud podsjeća da je konzistentno ukazivao na praksu Europskog suda za ljudska prava, kao i na svoju praksu, da se garancije prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Evropske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom zahtjeva za ponavljanje postupka, jer se u tom postupku samo odlučuje o ispunjenosti zakonskih uvjeta da se dozvoli ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, a ne odlučuje se o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP 1206/10 od 15. lipnja 2010. godine i AP 781/11 od 20. travnja 2011. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelantovi navodi, kojima u suštini ukazuje na nemogućnost da ishodi ponavljanje pravosnažno okončanog prekršajnog postupaka, ne pokreću pitanje poštivanja garancija prava na pravično suđenje. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
7. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević