Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-226/20 (A. Ž.)
Odluka donesena 08. 04. 2020.
- Neovlašteno lice
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-226/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 04. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. travnja 2020. godine, u predmetu broj AP-226/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Aleksandro Žunić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka d), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Aleksandro Žunić protiv Rješenja Osnovnoga suda u Kozarskoj Dubici broj 79 0 Pr 005139 19 Pb od 18. studenoga 2019. godine, zato što ju je podnijela neovlaštena osoba.
OBRAZLOŽENJE
1. Aleksandro Žunić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kozarske Dubice, kojega zastupa Savan Zec odvjetnik iz Kozarske Dubice, podnio je 17. siječnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Osnovnoga suda u Kozarskoj Dubici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 79 0 Pr 005139 19 Pb od 18. studenoga 2019. godine.
2. Rješenjem Osnovnoga suda broj 79 0 Pr 005139 19 Pr od 26. lipnja 2019. godine apelant je kao okrivljeni oslobođen prekršajne odgovornosti za prekršaj iz čl. 15. st. 1. Zakona o javnom redu i miru, te je određeno da troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava Republike Srpske.
3. Rješenjem Osnovnoga suda broj 79 0 Pr 005139 Pr 2 od 8. studenoga 2019. godine, djelomično je prihvaćen zahtjev Savana Zeca, branitelja apelanta u prekršajnome postupku koji je okončan pravomoćnim rješenjem ovoga suda od 26. lipnja 2019. godine, te su mu dosuđeni troškovi zastupanja, odnosno obrane, u ukupnome iznosu od 503,10 KM i određeno da će se navedeni iznos isplatiti iz proračunskih sredstava na račun odvjetnika, dok je u preostalome dijelu zahtjev za naknadu troškova zastupanja odbijen kao neutemeljen.
4. Rješenjem Osnovnoga suda od 18. studenoga 2019. godine priziv branitelja apelanta izjavljen na rješenje Osnovnoga suda od 8. studenoga 2019. godine odbijen je kao neutemeljen. U obrazloženju osporene odluke Osnovni je sud naveo da je postupajući kao branitelj apelanta, po okončanju prekršajnoga postupka, podnio zahtjev da mu se na ime troškova isplati iznos od 719,55 KM. Osnovni je sud istakao da je rješenjem ovoga suda od 8. studenoga 2019. godine sud djelomično prihvatio zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 503,10 KM, nalazeći da troškovi preko dosuđenoga iznosa nisu obračunati sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi. Osnovni je sud istakao da pobijanim rješenjem branitelju nisu priznati troškovi zastupanja na odloženome ročištu od 22. svibnja 2019. godine u iznosu od 100,00 KM, nagrada za jedan sat odsustva iz kancelarije za taj dan u iznosu od 60,00 KM, te paušal preko dosuđenoga iznosa, s obzirom da nagrada branitelju za pristup neodržanoj raspravi, shodno čl. 2. tar. br. 2. Odvjetničke tarife, pripada samo u postupcima u procijenjenim predmetima, a kako prekršajni postupak ulazi u neprocijenjene predmete, to je sud zahtjev branitelja preko dosuđenoga iznosa odbio kao neutemeljen. Osnovni je sud istakao da je nagrada za prekršajne postupke regulirana čl. 2. tar. br. 3. Odvjetničke tarife, koja ne propisuje pravo branitelja za nagradu za pristup na neodržanoj raspravi u neprocijenjenim predmetima.
5. Apelant smatra da je prilikom obračunavanja troškova njegovomu branitelju, došlo do povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, smatrajući da je za odluku o troškovima trebalo primijeniti naknadu za zastupanje u kaznenom postupku koja je regulirana čl. 2. tar. br. 1. Odvjetničke tarife.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka d) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka d) Pravila Ustavnoga suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
d) apelaciju je podnijela neovlaštena osoba;
7. Ustavni sud zapaža da je osporena odluka rezultat postupka kojega je pokrenuo apelantov branitelj nakon okončanja prekršajnoga postupka koji se vodio protiv apelanta, i u kojemu je apelant kao okrivljeni oslobođen od odgovornosti za prekršaj koji mu je stavljen na teret, i u kojemu je određeno na troškovi padaju na teret proračunskih sredstava Republike Srpske. Dakle, u konkretnomu slučaju, apelantov branitelj je u svoje ime i za svoj račun podnio Osnovnome sudu zahtjev za naknadu svojih troškova, a potom i izjavio priziv protiv pobijanoga rješenja o troškovima, budući da nije bio zadovoljan načinom na koji su oni obračunati, te je Osnovni sud u sjednici vijeća priziv apelantova branitelja odbio kao neutemeljen. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnomu slučaju apelant nije ovlašten da u svoje ime podnese apelaciju Ustavnome sudu zbog navodne povrede navedenih prava njegovoga branitelja, jer redoviti sud u osporenim rješenjima nije odlučivao o apelantovim građanskim pravima i obvezama, odnosno imovinskim pravima, već o pravima na nagradu i naknadu njegovog branitelja. Iz navedenoga proistječe da apelant nije lice koje ima pravo da u konkretnomu slučaju pokrene postupak pred Ustavnim sudom (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1757/18 od 19. veljače 2020. godine, st. 14, dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud smatra da apelant u okolnostima konkretnoga slučaja ne uživa status ovlaštene osobe za podnošenje predmetne apelacije.
8. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka d) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijela neovlaštena osoba, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević