Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4166/18 (A.H. i S.H.)
Odluka donesena 22. 04. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4166/18
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 04. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP 4166/18, rješavajući apelaciju A. H. i S. H, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju su podnijeli A. H. i S.
H. zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Općinskog suda u Visokom broj 41 0 I 019221 18 I 2 od 21. januara 2019. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod 1Apelanti A. H. i S. H. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva podnijeli su 25. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji je okončan poslije podnošenja apelacije Rješenjem Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 41 0 I 019221 18 I 2 od 21. januara 2019. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom 2Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog i Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 14. septembra 2018. godine i 31. januara 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3Općinski sud je dostavio odgovore na apelaciju 25. septembra 2018. godine i 11. februara 2020. godine, a Kantonalni sud 24. septembra 2018. godine i 7. februara 2020. godine. III.Činjenično stanje 4Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5Pravna prednica apelanata (S. H.) podnijela je 26. oktobra 2010. godine Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (Dž. Ć.) na nekretninama izvršenika, na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 076614 09 P od 10. juna 2010. godine zbog duga u iznosu od 60.000,00 KM.
6Općinski sud je 12. novembra 2010. godine donio rješenje o izvršenju kojim je dopustio predloženo izvršenje. Navedeno rješenje o izvršenju nije dostavljeno izvršeniku jer se on odselio s adrese koja je navedena u prijedlogu za izvršenje.
7Općinski sud je zaključkom od 9. decembra 2010. godine naložio pravnoj prednici apelanata da dostavi tačnu adresu izvršenika. Ona je 14. decembra 2010. godine postupila po navedenom zaključku. Općinski sud je ponovo pokušao dostavu na novu adresu izvršenika, međutim, ona je iskazana kao neuredna s naznakom dostavljača „odselio“. Općinski sud je tokom drugog mjeseca 2011. godine ponovo pokušao dostavu na obje adrese koje je pravna prednica apelanata predložila, međutim, dostave su iskazane kao bezuspješne. Općinski sud je 23. marta 2011. godine pokušao dostavu putem upravnika pošte, ali je i ona iskazana kao bezuspješna.
8Rješenjem Općinskog suda od 3. novembra 2011. godine određeno je dostavljanje putem dnevnih novina i naloženo je pravnoj prednici apelanata da uplati predujam radi objave rješenja o izvršenju u dnevnim novinama. Predujam za objavu nije uplaćen. Pravna prednica apelanata je 17. novembra 2011. godine ponijela Općinskom sudu zahtjev za oslobađanje od sudskih troškova. 9U međuvremenu, pravna prednica apelanata je umrla. Općinski sud u Sarajevu je 9. septembra 2013. godine donio rješenje o nasljeđivanju. Općinski sud je usvojio prijedlog mldb. apelanata po posebnom staratelju od 19. septembra 2013. godine da stupe na mjesto ranijeg tražitelja izvršenja (pravne prednice apelanata). Podneskom od 15. aprila 2014. godine apelanti su zatražili produženje roka za dostavljanje adrese izvršenika, te su 9. maja 2014. godine dostavili adresu izvršenika nakon čega je izvršeniku uručeno rješenje o izvršenju.
10Općinski sud je 10. jula 2014. godine zaključkom zakazao ročište za utvrđivanje vrijednosti nekretnina za 15. septembar 2014. godine, koje je odloženo po prijedlogu punomoćnika apelanata. Izvršenik je 3. oktobra 2014. godine uložio prigovor na predmetno rješenje o izvršenju. Novo ročište je održano 10. oktobra 2014. godine. Općinski sud je rješenjem od 21. oktobra 2014. godine odbacio prigovor izvršenika. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio izvršenik, te je 3. decembra 2014. godine spis po žalbi dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje. Rješenjem Kantonalnog suda od 11. februara 2015. godine uvažena je žalba izvršenika, osporeno rješenje ukinuto i predmet je vraćen Općinskom sudu na ponovni postupak.
1. Općinski sud je donio Rješenje broj 41 0 l 019221 10 I od 27. marta 2015. godine kojim je odbio prigovor izvršenika izjavljen protiv rješenja o izvršenju, te kako je izvršenik 9. aprila 2015. godine izjavio žalbu na navedeno rješenje, predmet je 16. jula 2015. godine dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje radi odluke po navedenoj žalbi. Rješenjem Kantonalnog suda od 9. oktobra 2015. godine žalba izvršenika je odbijena i rješenje prvostepenog suda je potvrđeno.
2. Općinski sud je zaključkom od 2. decembra 2015. godine zakazao ročište za utvrđivanje vrijednosti nekretnina, koje je otkazano zbog odsutnosti sudije i zakazano je za 15. april 2016. godine, koje je također otkazano na prijedlog punomoćnika apelanata, te je zakazano za 20. maj 2016. godine na kojem je, po prijedlogu apelanata, određeno provođenje po Komisiji za procjenu nekretnina od strane Općine Breza. Na osnovu nalaza Komisije, Općinski sud je zaključkom od 9. januara 2017. godine zakazao ročište za prvu prodaju nekretnine za 13. mart 2017. godine.
3. Na navedeno ročište nije pristupio punomoćnik apelanata, kao ni apelanti, a prisutni punomoćnik izvršenika je ostao pri prijedlogu za odgodu ročišta zbog mogućnosti rješavanja spora vansudskim putem. Između stranaka nije postignut dogovor, te su u nastavku postupka održana dva ročišta za prodaju (13. septembar i 18. oktobar 2017. godine) na kojima su odbijene ponude apelanata jer su bile ispod zakonskog limita. Zaključkom Općinskog suda od 12. januara 2018. godine ročište za treću prodaju je zakazano za 15. februar 2018. godine. Predmet je presigniran drugom sudiji. Na ročištu održanom 15. februara 2018. godine predmetna nekretnina je prodana apelantima.
4. Općinski sud je 22. februara 2018. godine donio rješenje o dosudi. Protiv tog rješenja izvršenik je izjavio žalbu, a spis je 17. aprila 2018. godine dostavljen Kantonalnom sudu, te je Kantonalni sud 17. augusta 2018. godine donio rješenje kojim je žalbu izvršenika odbio i potvrdio rješenje prvostepenog suda. Općinski sud je pravosnažno rješenje o dosudi dostavio Zk. uredu i poreznoj ispostavi.
5. Apelanti su 11. septembra 2018. godine zatražili prinudnu predaju u posjed dosuđene nekretnine. Općinski sud je 11. oktobra 2018. godine odredio ročište na licu mjesta radi pražnjenja i predaje u posjed dosuđene nekretnine. Predmetna nekretnina je 23. oktobra 2018. godine predana apelantima.
6. Općinski sud je donio Rješenje broj 41 0 I 019221 18 I 2 od 21. januara 2019. godine kojim je odredio da se postupak izvršenja smatra dovršenim i postupak je obustavio u cijelosti. U obrazloženju rješenja Općinski sud je, između ostalog, naveo da je podneskom od 29. novembra 2018. godine zatražio od apelanata da se izjasne da li su namireni u cijelosti, te da su apelanti navedeni podnesak zaprimili 4. decembra 2018. godine i da se u ostavljenom roku nisu izjasnili na poziv suda, čime je na osnovu odredaba čl. 63. i 64. Zakona o izvršnom postupku postupak izvršenja dovršio i u cijelosti ga obustavio. Navedeno rješenje je pravosnažno.
7. Predmetni izvršni postupak je okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije 11Apelanti ukazuju na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su naveli tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, te predlažu da im Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju 12U odgovoru na apelaciju Općinski sud je vrlo detaljno naveo hronologiju predmetnog postupka, navedenu u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da sud nije povrijedio prava apelanata na koja se u apelaciji pozivaju i predlaže da se apelacija odbije. Osim toga, Općinski sud ističe veliki broj predmeta i velike norme koje se nalaze pred postupajućim sudijama, kao i plan rješavanja predmeta. Općinski sud je također naveo da uplata predujma koja je naložena pravnoj prednici apelanata ne predstavlja sudski trošak na ime takse, nego neophodan trošak radi preduzimanja daljnjih radnji, što je doprinijelo dužini trajanja postupka. Pored navedenog, Općinski sud je ukazao na niz okolnosti koje su objektivno doprinijele dužini trajanja predmetnog postupka, a koje se ne mogu staviti na teret Općinskom sudu, kao što je neuredna dostava rješenja o izvršenju izvršeniku, istraživanje apelanata tačne adrese izvršenika, smrt pravne prednice apelanata, odgoda ročišta na prijedlog apelanata, kupovina nekretnine tek na trećem ročištu za prodaju nekretnine, a ne na prvom, te budući da tražitelj izvršenja rukovodi izvršnim postupkom, a da je Općinski sud kontinuirano preduzimao procesne radnje u postupku, smatra da je apelacija neosnovana i da nije došlo do povrede ustavnih prava apelanata navedenih u apelaciji.
13U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je detaljno naveo hronologiju predmetnog postupka, navedenu u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da sud nije povrijedio prava apelanata na koja se u apelaciji pozivaju i predlaže da se apelacija odbije.
V.Relevantni propisi
8. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase:
Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 63.
Obustava izvršenja (1) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je izvršna isprava pravosnažna ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način određeno da je bez djelovanja, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravosnažno ukinuta.
(2) Izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti i kada, u skladu s odredbama koje uređuju obligacione odnose, treće lice ispuni obavezu prema tražiocu izvršenja umjesto izvršeniku.
(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.
(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.
(5) Izvršenje na pojedinim predmetima će se na prijedlog izvršenika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za prigovor provođenjem izvršenja zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o izvršenju, a izuzeti su od izvršenja ili je na njima mogućnost izvršenja ograničena.
(6) Rok za prijedlog zbog razloga iz stava 5. ovog člana iznosi osam dana i počinje teći od dana kada je izvršenik saznao da je izvršenjem zahvaćen predmet koji je izuzet od izvršenja, odnosno na kojem je mogućnost izvršenja ograničena. Nakon isteka roka od 30 dana od preduzimanja radnje kojom su zahvaćeni predmeti iz stava 5. ovog člana prijedlog iz te odredbe više se ne može podnijeti. (7) Rješenjem o obustavi izvršenja ukinut će se sve provedene izvršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih lica Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost 14U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 16Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Općinskog suda broj 41 0 I 019221 18 I 2 od 21. januara 2019. godine. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao i da u Federaciji BiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24. sa daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
17Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum 18Apelanti smatraju da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njihovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a)Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi 19Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
20U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995. godina). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir 21Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 26. oktobra 2010. godine kao dana kada je pravna prednica apelanata podnijela prijedlog za izvršenje, pa do 21. januara 2019. godine kada je rješenjem Općinskog suda pravosnažno obustavljen postupak izvršenja u ovom izvršnom predmetu, dakle period duži od osam godina.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka 22Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu pravosnažne presude. Na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenijem postupku.
23Posmatrajući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da je pravna prednica apelanata podnijela neuredan prijedlog za izvršenje koji nije sadržavao tačnu adresu izvršenika, zbog čega je dostava rješenja o izvršenju bila neuredna, što je nesumnjivo utjecalo na dužinu trajanja postupka. Također, tokom postupka apelanti su tražili odgodu ročišta, te na jedno od njih nisu pristupili, što je utjecalo na dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka.
24Posmatrajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je po prijedlogu za izvršenje pravne prednice apelanata od 26. oktobra 2010. godine Općinski sud u relativno razumnom roku, odnosno 12. novembra 2010. godine odredio predloženo izvršenje i da je u prikladnim rokovima provodio procesne radnje u nastojanju da provede predmetno rješenje o izvršenju. Također, Ustavni sud primjećuje da se spis Općinskog suda tri puta nalazio pred Kantonalnim sudom radi odlučivanja po žalbama izvršenika. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je od dostave spisa na odlučivanje Kantonalnom sudu pa do vraćanja prvostepenom sudu Kantonalni sud svoje odluke donosio u vrlo kratkim rokovima. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zapaža da su sudovi u prikladnim rokovima i bez posebnog odugovlačenja donosili odluke s ciljem okončanja predmetnog postupka. Posmatrajući postupak u cjelini i imajući u vidu sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da je postupak pred Općinskim i Kantonalnim sudom trajao nešto duže od uobičajenog, ali je dijelom odgovornost i na pravnoj prednici apelanata i apelantima, te su postojale i brojne objektivne okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja postupka, kao što je neuredna dostava rješenja o izvršenju izvršeniku, nepoznata adresa izvršenika, a kasnije i smrt pravne prednice apelanata i utvrđivanje njenih pravnih sljednika, te bezuspješni pokušaji prodaje predmetne nekretnine. S druge strane, Općinski i Kantonalni sud su brzo i učinkovito provodili procesne radnje s ciljem okončanja postupka, što je u konačnici rezultiralo da je predmetna nekretnina dosuđena i predana apelantima, čime je izvršni postupak u skladu s odredbama čl. 63. i 64. Zakona o izvršnom postupku dovršen i u cijelosti obustavljen. Kako je Ustavni sud već istakao, uloga vlasti se svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima. Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka, što je u ovom predmetu nesumnjivo ispoštovano. Stoga, Ustavni sud zapaža da u ponašanju Općinskog i Kantonalnog suda nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka.
25Ustavni sud na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku. b)Ostali navodi 26Apelanti navode da im je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati da li je u ovom predmetu došlo i do povrede navedenog prava.
VIII.Zaključak
9. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, imajući u vidu njegovu složenost, kao i objektivne okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja postupka, zatim doprinos pravne prednice apelanata, te apelanata, kao i činjenicu da su redovni sudovi provodili veći broj procesnih radnji s ciljem okončanja postupka.
10. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
27Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević