Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4708/18 (NLB Bank d. d Sarajevo)

Odluka donesena 22. 04. 2020.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4708/18

Apelacija

Odluka o meritumu

22. 04. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP 4708/18, rješavajući apelaciju NLB Banke d.d. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela NLB Banka d.d.

Sarajevo.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Živinicama kao predmet broj 33 0 I 014279 05 I.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Živinicama da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 33 0 I 014279 05 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Živinicama da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. NLB Banka d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupaju Mirsada Božanović i Tatjana Gajić, advokati iz Tuzle, podnijela je 16. avgusta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 33 0 I 014279 05 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatražen odgovor na apelaciju 9. decembra 2019. godine.

3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 30. januara 2020. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelantica je 7. oktobra 2005. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (H. R.) na osnovu Sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretninama koji su zaključile stranke pred Općinskim sudom na zapisnik broj Ip-2/03 od 13. februara 2003. godine. Kao sredstvo izvršenja apelantica je predložila zapljenu, procjenu i prodaju nepokretnosti detaljno navedenih u prijedlogu za izvršenje. Predloženo izvršenje Općinski sud je dozvolio Rješenjem o izvršenju broj I-1646/05 od 10. oktobra 2005. godine. Izvršenik je protiv rješenja o izvršenju izjavio prigovor, koji je Općinski sud rješenjem od 19. septembra 2006. godine odbio. Protiv rješenja kojim je odbijen prigovor izvršenik je podnio žalbu, te je Kantonalni sud u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), odlučujući o podnesenoj žalbi, Rješenjem broj 003-0-PŽ-06-000298 od 21. aprila 2009. godine izvršenikovu žalbu odbio i navedeno prvostepeno rješenje potvrdio. Navedeno rješenje o izvršenju je postalo izvršno 19. septembra 2006. godine, a pravosnažno 21. aprila 2009. godine.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je vještak građevinske struke 20. novembra 2011. godine izvršio procjenu vrijednosti predmetne nepokretnosti.

7. Protiv rješenja o izvršenju od 10. oktobra 2005. godine prigovor je 21. decembra 2011. godine izjavila izvršenikova supruga, kao treće lice. Općinski sud je zaključkom od 4. aprila 2012. godine treće lice uputio da pokrene parnični postupak protiv apelantice i izvršenika radi dokazivanja da joj pripada pravo suvlasništva na nepokretnosti koja predstavlja predmet izvršenja. Treće lice je 10. aprila 2012. godine pokrenulo parnični postupak radi dokazivanja tvrdnji koje je iznijelo u prigovoru. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud predmetno izvršenje nastavio voditi, te da je 12. septembra 2012. godine održao prvo ročište za prodaju predmetne nepokretnosti. Na prvom ročištu nepokretnost nije prodata, kao ni na drugom ročištu koje je sud održao 28. decembra 2012. godine. Općinski sud je treće ročište, koje je bilo zakazano za 25. februar 2013. godine, odgodio, jer je Parnično odjeljenje tog suda donijelo Rješenje broj 33 0 P 042611 12 P2 od 17. januara 2013. godine o odgađanju izvršenja do pravosnažnog okončanja parničnog postupka koji je pokrenulo treće lice. Navedeno rješenje Parničnog odjeljenja Općinskog suda je preinačeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 33 0P 042611 13 Gž 2 od 27. februara 2013. godine na način da je odbijen prijedlog za odgađanje izvršenja.

8. Općinski sud je dopisom od 11. novembra 2014. godine pozvao apelanticu da se izjasni o daljnjem vođenju predmetnog izvršnog postupka. Apelantica se dopisom od 18. novembra 2014. godine izjasnila da se izvršenje nastavi nakon što se parnični postupak koji je pokrenulo treće lice pravosnažno okonča.

9. Iz stanja spisa proizlazi da je parnični postupak povodom tužbe koju je pokrenulo treće lice pravosnažno okončan 13. marta 2017. godine, te da je apelantica podneskom od 3. aprila 2017. godine predložila Općinskom sudu da se nastavi predmetni izvršni postupak.

10. Apelantica je, radi nastavka postupka, Općinskom sudu podnosila urgencije, i to: 23. avgusta i 21. septembra 2017. godine, te 19. jula 2018. godine.

11. Općinski sud je treće ročište za prodaju predmetne nepokretnosti zakazao za 4. mart 2020. godine.

12. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelantica smatra da joj je, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, nakon što je podnijela prijedlog za nastavak postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovori na apelaciju

14. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke. Općinski sud je naveo da, nakon što su se stekli uslovi za nastavak postupka, sud nije preduzimao procesne radnje duži vremenski period zbog toga što je tada postupajući sudija prešao na drugi referat. Naveo je da je izvršni referat zadužio drugi sudija koji je ubrzo nakon zaduživanja predmeta otišao na bolovanje, a zatim i na porodiljsko odsustvo. Predmet je presigniran novom sudiji, koji je, takođe, nakon kraćeg vremena otišao na bolovanje. Zbog navedenog je došlo do zastoja u preduzimanju procesnih radnji u predmetu. Općinski sud je naveo da je predmet u januaru 2020. godine zadužio novi sudija, te da je u postupku već zakazao treće ročište za prodaju predmetne nepokretnosti.

V.Relevantni propisi

15. Zakon o izvršnom postupku FBiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o izvršnom postupku, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:

Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

16. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o sudovima, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

19. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je, takođe, u kontinuitetu ukazivao da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

20. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

22. Apelantica smatra da joj je, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, nakon što su se stekli uslovi za njegov nastavak, došlo do povrede prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a)Pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...]

24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.[...] Relevantni principi

25. U konkretnom slučaju apelantica smatra da je do povrede njenog prava na pravično suđenje došlo zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka nakon što je apelantica podnijela zahtjev za nastavak postupka.

26. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara1992. godine, Serija A broj 228-B, stav 18, i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).

Period koji treba uzeti u obzir

27. Budući da Ustavni sud, u pravilu, u smislu člana 31. Pravila Ustavnog suda, ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u apelaciji, Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka razmatrati period od 3. aprila 2017. godine, kao dana podnošenja prijedloga za nastavak postupka, pa do donošenja predmetne odluke. Dakle, razmatraće period od tri godine.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

28. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom postupku.

29. Ocjenjujući apelantičino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica svojim postupcima nije uticala na dužinu trajanja predmetnog postupka, te da je, radi okončanja postupka, Općinskom sudu podnosila veći broj urgencija.

30. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda u relevantnom periodu, Ustavni sud zapaža da se Općinski sud, nakon što su se stekli uslovi za nastavak postupka, ponašao pasivno. Procesne radnje sud nije preduzimao u razumnim rokovima, već je, nakon perioda potpune pasivnosti od približno tri godine od kada je apelantica podnijela prijedlog za nastavak postupka, zakazao treću prodaju nepokretnosti koja predstavlja predmet izvršenja, što evidentno nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Kao opravdanje za neblagovremeno postupanje Općinski sud je naveo da je apelantičin predmet više puta presigniran sudijama koji su neposredno nakon zaduživanja predmeta otišli na bolovanje. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da bolest sudije (odnosno bolovanje sudije) ne može biti razlog tako dugog nepostupanje u predmetu. Ustavni sud napominje da se te okolnosti, prema ustaljenoj praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, ne mogu smatrati prihvatljivim opravdanjem za dužinu trajanja postupka, jer javna vlast ima dužnost da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije, pa tako i standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.

31. Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju Općinski sud nije, u skladu sa svojom pozitivnom obavezom, djelotvorno i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.

32. Na osnovu navedenog, s obzirom na to da je Općinski sud u predmetu imao period potpune pasivnosti od približno tri godine, a da je postupak po zakonu hitne prirode, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je dužina izvršnog postupka u konkretnom slučaju pretjerana i da ne zadovoljava zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za šta Općinski sud nije ponudio opravdane razloge.

b) Pitanje naknade nematerijalne štete

33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

34. Apelantica je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, zatražila naknadu nematerijalne štete. Međutim, imajući u vidu odluku u ovom predmetu, činjenicu da je Općinski sud u postupku već zakazao treće ročište za prodaju nepokretnosti koja predstavlja predmet izvršenja, da je apelantica pravno lice, kao i da je riječ o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku i nalaganje predsjedniku Općinskog suda da odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka i o tome obavijesti Ustavni sud u određenom roku dovoljna satisfakcija za apelanticu. Ostali navodi

35. Takođe, apelantica navodi da joj je, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka nakon što su se stekli uslovi za njegov nastavak, povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava temelji na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povrede prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe da posebno ispituje iste navode u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud u predmetnom izvršnom postupku propustio da izvrši svoju obavezu da djelotvorno i ekonomično provede izvršni postupak, čime je prekršio apelantičino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer u periodu od približno tri godine nije preduzimao procesne radnje, a u odgovoru na apelaciju nije ponudio objektivno prihvatljive razloge za tako dugu potpunu pasivnost u postupku koji je po zakonu hitne prirode.

37. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4708/18 (NLB Bank d. d Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio