Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-443/20 (B. A.)

Odluka donesena 22. 04. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Isplata duga
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-443/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 04. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP-443/20, rješavajući apelaciju Bahrije Adrović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Bahrija Adrović protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 28 0 Mal 018500 19 Gž 2 od 23. oktobra 2019. godine i Presude Općinskog suda u Gradačcu broj 28 0 Mal 018500 18 od 23. oktobra 2019.

godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Bahrija Adrović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gradačca, koju zastupa Kemal Begović, advokat iz Gradačca, podnijela je 4. februara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 28 0 Mal 018500 19 Gž 2 od 23. oktobra 2019. godine i Presude Općinskog suda u Gradačcu broj 28 0 Mal 018500 18 od 23. oktobra 2019. godine.

2. U predmetnom postupku, okončanom osporenom presudom Kantonalnog suda, usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja Mikrokreditne fondacije ,,EKI“ Sarajevo, Filijala Gradačac i obavezana je apelantica da tužitelju plati dug sa zakonskim zateznim kamatama, kao i troškove postupka. Odbijen je protivtužbeni zahtjev apelantice, kojim je tražila da se poništi ugovor o kreditu zaključen između tužitelje i A.S., kao i ugovor o jemstvu, te data saglasnost na navedenu mjenicu, na mjenično pismo i na izjavu o prihvatanju administrativne zabrane, u pogledu zasnivanja obaveze apelantice prema tužitelju, i da isti ugovori kao isprave ne proizvode pravno dejstvo.

3. U obrazloženju osporene presude, Kantonalni sud je naveo da se u konkretnom slučaju radi o mjenično pravnom sporu za isplatu mjeničnog novčanog iznosa po vlastitoj mjenici, koju je potpisala apelantica kao mjenični jemac i to primjenom odredaba Zakona o mjenici, kao posebnog zakona koji isključuje primjenu Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Kantonalni sud je naveo da je odredbom člana 48. Zakona o mjenici propisano je da svi oni koji su mjenicu trasirali, akceptirali, indosirali ili avalirali, odgovaraju solidarno imaocu mjenice, a imalac mjenice ima pravo postupiti protiv svih lica zajedno, pri čemu nije dužan da se drži reda kojim su se oni obavezali. Prema tome, tužitelj kao povjerilac može sudskim putem zahtijevati naplatu od bilo kojeg potpisnika mjenice, pa tako i od apelantice, kao mjeničnog avaliste (jemca). Kantonalni sud je naveo i da je apelantica lično potpisala bjanko mjenicu koja je naknadno popunjena upravo prema ovlaštenju koje je apelantica sama potpisala u mjeničnom ovlaštenju. Kantonalni sud je ukazao da je bez uticaja navod apelantice o tome da su pismena (ugovor o kreditu, ugovor o jemstvu, mjenica, mjenično jemstvo i administrativna zabrana) ništavi zbog toga što apelantica nije bila upoznata sa činjenicom da svojim potpisima garantuje oplatu kredita A.S., odnosno što je na sva pismena stavila bjanko potpis mužu A.S, te da je prvostepeni sud pravilnom primjenom odredaba člana 61. i 65. u vezi sa odredbama člana 111. do 117. ZOO utvrdio da apelantica nije dokazala osnovanost svojih tvrdnji i da je zakasnila sa isticanjem takvog zahtjeva. Kantonalni sud je naveo da apelantica nije dovela u sumnju svoj potpis na predmetnoj mjenici, kao i ostalim potpisanim pismenima, te su irelevantni navodi apelantice da su sva pismena apsolutno ništava u smislu člana 103. ZOO, a na kojim tvrdnjama apelantica nije ni temeljila protivtužbeni zahtjev, niti pak dokazivala apsolutnu ništavost tih pismena, pa i ugovora o kreditu koji nije ona potpisala, već je tražila poništenje istog samo u dijelu u kojem su navedena sredstva obezbjeđenja koja je ona potpisala.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Iz navoda apelacije proizilazi da apelantica, u suštini, smatra da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo. Apelantica navodi da su pogrešna i proizvoljna utvrđenja sudova da je apelantici znala ko je korisnik kredita, kada se iz provedenih dokaza u toku postupka izvodi zaključak da se ne može smatrati da je kreditna dokumentacija uredno popunjena, jer se korisnik kredita i apelantica uopće ne poznaju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primjenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-443/20 (B. A.) | Sudska praksa | Aktio