Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1149/20 (A. J.)
Odluka donesena 22. 04. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1149/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 04. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP-1149/20, rješavajući apelaciju Almira Jašarevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Almira Jašarevića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 K 145779 19 Kž 2 od 8. januara 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Almir Jašarević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Azijada Mujkić advokat iz Zenice, podnio je 26. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 K 145779 19 Kž 2 od 8. januara 2020. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud ukinuo rješenje Kantonalnog suda od 8. januara 2020. godine i Rješenje Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 K 145779 19 Kv 5 od 21. oktobra 2019. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda od 21. oktobra 2019, godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 8. januara 2020. godine, odbačen je apelantov zahtjev za nepravo ponavljanje krivičnog postupka, za izricanje jedinstvene kazne zatvora po presudama Općinskog suda br. 43 0 K 145779 17 K od 11. januara 2018. godine i 43 0 K 116404 16 K od 8. aprila 2016. godine.
3. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je apelant zahtjevom za nepravo ponavljanje krivičnog postupka tražio izricanje jedinstvene kazne zatvora po presudama Općinskog suda broj 43 0 K 145779 17 K od 11. januara 2018. godine (kojom je apelantu izrečena kazna zatvora u trajanju od tri godine, koju trenutno izdržava ) i broj 43 0 K 116404 16 K od 8. aprila 2016. godine (kojom je apelantu izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, koja ju je apelant zamijenio u novčanu kaznu i koju je platio 29. avgusta 2017. godine). S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud odbacio apelantov zahtjev za nepravo ponavljanje krivičnog postupka, s obzirom da nisu bili ispunjeni uslovi za prihvatanje tog prijedloga u smislu člana 340a. Zakona o krivičnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH), jer je apelant kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca zamijenio u novčanu kaznu, koju je platio. Kantonalni sud je naveo da se član 340a. ZKP FBiH može primijeniti samo kada osuđeno lice traži nepravo ponavljanje krivičnog postupka po pravosnažnim presudama po kojima osuđeno lice nije izdržalo izrečene kazne, a kako je u konkretnom slučaju apelant jednu od kazni zamijenio novčanom kaznom i platio je, to nije bilo osnova za primjenu člana 340a. ZKP FBiH i ujedinjenje navedenih pravosnažno izrečenih kazni.
Apelacioni navodi
4. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (udaljnjem tekstu: Evropska konvencija), te prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. Evropske konvencije (ali te navode nije posebno obrazlagao).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na rješenje doneseno u postupku u kojem se odlučivalo o apelantovom zahtjevu za „nepravo ponavljanje krivičnog postupka“. Stoga, prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju. Pravo na pravično suđenje koje je utvrđeno članom 6. stav 1. Evropske konvencije u svojoj prvoj rečenici glasi: Prilikom utvrđivanja (...), osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. Međutim, u predmetnom slučaju apelant je podnio apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda od 8. januara 2020. godine u kojem se isključivo raspravljalo o pitanju ispunjenosti zakonskih pretpostavki da se dozvoli nepravo ponavljanje krivičnog postupka radi ujedinjenja kazni zatvora pravosnažno izrečenih presudama Općinskog suda br. 43 0 K 145779 17 K od 11. januara 2018. godine i 43 0 K 116404 16 K od 8. aprila 2016. godine, a ne o «osnovanosti bilo kakve krivične optužbe» protiv apelanta. Dakle, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o odluci koja je donesena u postupku u kojem se odlučivalo o krivičnoj optužbi protiv apelanta, proizlazi da član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv. Kako Ustav Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluke o dopustivosti br. AP-1357/12 od 22. oktobra 2013. godine, AP-3107/11 od 15. septembra 2011. godine, AP-2391/10 od 21. jula 2010. godine i AP-3902/16 od 6. decembra 2018. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
7. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i navodi o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud smatra da postupak u kojem je doneseno osporeno rješenje ne pokreće pitanje prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. Evropske konvencije, te su, stoga, i ovi navodi ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević