Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-731/20 (N. F.)

Odluka donesena 22. 04. 2020.

  • Postupak priznavanja strane sudske odluke
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-731/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 04. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. travnja 2020. godine, u predmetu broj AP-731/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Nikola Franić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Nikola Franić protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 09 0 V 029819 19 Gž 2 od 25. srpnja 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Nikola Franić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojega zastupa Emina Botonjić odvjetnica iz Sarajeva, podnio je 24. veljače 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 V 029819 19 Gž 2 od 25. srpnja 2019. godine.

2. Rješenjem Kantonalnoga suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) od 4. travnja 2019. godine priznata je presuda Osnovnoga suda u Podgorici broj P br. 3715/11 od 28. veljače 2013. godine, kojom je obvezan apelant kao protupredlagatelj da tužitelju („Sava Montengro“ a.d. Podgorica) kao predlagatelju, na žiro račun, bliže označen u izreci prvostupanjske odluke, na temelju naknade regresne štete isplati na ime glavnoga duga određeni iznos, sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Rješenjem Vrhovnoga suda od 25. srpnja 2019. godine odbijen je priziv apelanta i prvostupanjsko rješenje Kantonalnoga suda od 4. travnja 2019. godine potvrđeno. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud istakao da je odlučujući o prijedlogu predlagatelja, prvostupanjski sud našao da su ispunjeni uvjeti propisani odredbama Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima (u daljnjem tekstu: ZRSZ), a vezano za priznanje strane sudske odluke. Vrhovni je sud naveo da je prvostupanjski sud pri tomu utvrdio da je u postupku pred Osnovnim sudom u Podgorici apelantu u više navrata bezuspješno pokušana osobna dostava tužbe, nakon čega mu je u tomu postupku postavljen privremeni zastupnik, te zaključio da je na taj način apelantu, kao tuženome u navedenome postupku, dana mogućnost da sudjeluje u postupku u smislu odredbe 88. ZRSZ. Vrhovni je sud naveo da je prvostupanjski sud pravilno cijenio da činjenica da se u presudi čije se priznanje traži navedeno prezime apelanta „Franič“ umjesto „Franić“, što je pravo prezime apelanta, nije od utjecaja na valjanost samo odluke, budući da je apelant u dovoljnoj mjeri identificiran, i budući da se radi samo o tiskarskoj greški u pogledu jednoga slova (slovo č, umjesto slova ć), što je česta i uobičajena greška u pisanju, te da je dostava pokušana na ispravnu adresu apelanta. Vrhovni je sud istakao da je pravilno utvrđeno da je, sukladno odredbama Zakona o parničnome postupku Crne Gore, Osnovni sud u Podgorici apelantu u tomu postupku postavio privremenoga zastupnika, koji je tijekom postupka poduzimao pravne radnje potrebne radi zaštite interesa apelanta. Vrhovni je sud istakao da su neutemeljenu prigovori apelanta da punomoćnik predlagatelja nije imao valjanu punomoć za zastupanje tužitelja u ovome postupku. Vrhovni je sud istakao da nije utemeljen niti prigovor pogrešne primjene materijalnoga prava, budući da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredaba čl. 86. do 92. ZRSZ, utvrdio postojanje svih uvjeta za priznanje strane sudske odluke.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava odluku koja je donesena u postupku u kojemu se odlučivalo o "priznavanju strane sudske odluke".

7. U svezi s tim, Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnomu slučaju primjenjive garancije članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Pravo na pravično suđenje utvrđeno je člankom 6. stavak 1. Europske konvencije, koji u svojoj prvoj rečenici glasi: Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnome roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Iz navedenoga proistječe, da je uvjet za primjenu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, da su se u predmetnome postupku utvrđivala građanska prava i obveze. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na svoju praksu prema kojoj postupak koji se odnosi na "priznanje strane sudske odluke", u principu, nije postupak u kojemu se utvrđuju građanska prava i obveze apelanta na način koji zahtijeva članak 6. stavak 1. Europske konvencije tj. nije se raspravljalo o meritumu predmeta (npr. o utemeljenosti tužbenoga zahtjeva), već se samo raspravljalo o tome da li su ispunjeni zakonski uvjeti za priznanje strane sudske odluke (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-1965/15 od 10. studenoga 2016. godine i AP-4001/17 od 17. siječnja 2018. godine, dostupne na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba). S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-731/20 (N. F.) | Sudska praksa | Aktio