Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4030/18 (S. G., N. K. i N. P.)

Odluka donesena 22. 04. 2020.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4030/18

Apelacija

Odluka o meritumu

22. 04. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP 4030/18, rješavajući apelaciju Sime Gajića, Nedeljka Kačara i Nedeljka Prola, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju su podnijeli Simo Gajić, Nedeljko Kačar i Nedeljko Prole.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Mrkonjić-Gradu pod brojem 75 0 I 006047 11 I 2.

Na osnovu člana 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantima Simi Gajiću, Nedeljku Kačaru i Nedeljku Proli isplati iznos od po 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Simo Gajić, Nedeljko Kačar i Nedeljko Prole (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banje Luke, podnijeli su 20. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Mrkonjić-Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 75 0 I 006047 11 I 2.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 14. septembra 2018. i 27. decembra 2019. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 2. oktobra 2018. i 17. januara 2020. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelanti su 24. januara 2008. godine Osnovnom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (,,Janj“ a.d. Šipovo) na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Ž-317/04 od 26. oktobra 2007. godine radi naplate potraživanja na ime neisplaćenih plata. Predloženo je izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika. Osnovni sud je 1. decembra 2008. godine donio Rješenje o izvršenju broj 75 0 I 006049 08 I. Kako na računu izvršenika nije bilo sredstava za naplatu duga, apelanti su podnijeli prijedlog za promjenu predmeta i sredstva izvršenja, te je Osnovni sud rješenjem od 27. avgusta 2010. godine usvojio navedeni prijedlog, pa je odredio izvršenje popisom, procjenom i prodajom nepokretnosti izvršenika. Na navedeno rješenje izvršenik je izjavio prigovor, koji je Osnovni sud rješenjem od 15. novembra 2010. godine odbio i održao na snazi predmetno rješenje na koje je izvršenik uložio žalbu po kojoj je 21. juna 2011. godine Okružni sud donio Rješenje broj 75 0 I 006049 11 Gzi kojim je ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio Osnovnom sudu na ponovni postupak. Osnovni sud je, slijedeći upute iz predmetnog rješenja Okružnog suda, donio Rješenje broj 75 0 I 006049 11 I 2 od 26. februara 2013. godine kojim je djelimično usvojio prigovor izvršenika, stavio van snage pobijano rješenje Osnovnog suda i ukinuo sve sprovedene radnje.

6. U nastavku postupka apelanti su 10. februara 2014. godine ponovo podnijeli prijedlog za promjenu predmeta i sredstva izvršenja, predlažući da se izvršenje sprovede na nepokretnostima izvršenika, te je Osnovni sud donio rješenje od 29. maja 2015. godine kojim je usvojio ovaj prijedlog apelanata na koje je izvršenik 1. juna 2015. godine ponovo uložio prigovor. Osnovni sud je donio rješenje od 8. juna 2016. godine kojim je odbio prigovor izvršenika na koje je izvršenik uložio žalbu o kojoj je Okružni sud odlučio Rješenjem broj 75 0 I 006049 16 Gž od 17. oktobra 2016. godine na način da je uvažio žalbu izvršenika, ukinuo pobijano rješenje Osnovnog suda i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Osnovni sud je 13. aprila 2017. godine zatražio od punomoćnika apelanata Miroslava Debeljaka da postupi po uputama iz rješenja Okružnog suda od 17. oktobra 2016. godine, koji je pismenim podneskom od 2. juna 2017. godine obavijestio Osnovni sud da više nije punomoćnik apelanata. U nastavku postupka apelanti su dostavili uređen prijedlog za izvršenje po punomoćniku Draganu Tolimiru, te je Osnovni sud, postupajući po uređenom prijedlogu za promjenu predmeta i sredstva izvršenja, donio rješenje od 27. jula 2018. godine na koje je izvršenik ponovo uložio prigovor na koji su apelanti 30. avgusta 2018. godine dostavili svoj odgovor. Odlučujući o prigovoru izvršenika, Osnovni sud je 26. novembra 2018. godine donio Rješenje broj 75 0 I 006049 11 1 2 kojim je odbio prigovor izvršenika na koje je izvršenik 7. decembra 2018. godine ponovo uložio žalbu. Osnovni sud je 15. januara 2019. godine, radi postupanja po žalbi, uputio predmetni spis Okružnom sudu. Postupajući po žalbi izvršenika Okružni sud je 8. februara 2019. godine donio Rješenje broj 75 0 1006049 19 Gž 2 kojim je odbio žalbu izvršenika izjavljenu protiv rješenja Osnovnog suda od 26. novembra 2018. godine i potvrdio pomenuto rješenje tog suda.

7. Osnovni sud je, u smislu odredaba člana 113 Zakona o izvršnom postupku, zaključkom od 4. oktobra 2019. godine naložio apelantima da pokrenu postupak za osnivanje pojedinačnog katastra nepokretnosti na nepokretnostima izvršenika, imajući u vidu činjenicu da nepokretnosti izvršenika na kojima apelanti traže izvršenje nisu upisane u zemljišne knjige. Apelanti su 15. oktobra 2019. godine obavijestili Osnovni sud da su pokrenuli postupak za osnivanje pojedinačnog katastra nepokretnosti na nepokretnostima izvršenika, shodno odredbama člana 113 st. 4 i 5 Zakona o izvršnom postupku.

8. Iz stanja spisa proizilazi da apelanti još uvijek nisu upisali predmetne nepokretnosti izvršenika u zemljišne knjige, te je Osnovni sud zastao s izvršenjem u smislu odredbe člana 113 st. 3 i 4 Zakona o izvršnom postupku, dok se ne steknu uslovi za njegov nastavak, u smislu navedenih odredaba Zakona o izvršnom postupku. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelanti ukazuju na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka. Apelanti su detaljno naveli tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da postupak pred Osnovnim sudom traje nerazumno dugo, da je Osnovni sud nedjelotvornim postupanjem i procesnim greškama doprinio nerazumnoj dužini trajanja predmetnog izvršnog postupka i da su više puta ulagali urgencije radi bržeg rješavanja predmeta, te predlažu da im Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka.

b) Odgovori na apelaciju

10. U odgovorima na apelaciju Osnovni sud je vrlo detaljno naveo hronologiju predmetnog postupka navedenu u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da sud nije povrijedio prava apelanata na koja se u apelaciji pozivaju i predložio da se apelacija odbije. Istakao je da nepokretnosti koje su predložene za predmet i sredstvo izvršenja nisu uknjižene u zemljišne knjige, tako da je predmetni postupak označan kao predmet sa smetnjom, odnosno kao nerješiv predmet.

V.Relevantni propisi

11. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 - OUSRS, 60/17 - OUSBiH, 115/17- OUSBiH, 58/18 - Rješenje USBiH i 66/18) relevantne odredbe glase:

Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Član 113.

Primjena odredaba glave X ovog zakona u slučaju kada nepokretnost nije upisana u zemljišne knjige (1) Postupak izvršenja na nepokretnostima koje nisu upisane u zemljišne knjige provodi se prema odredbama glave X ovog zakona, ako odredbama ovog člana nije drugačije određeno.

(2) U slučaju nepokretnosti iz stava 1. ovog člana, tražilac izvršenja će uz prijedlog za izvršenje podnijeti dokaze da je izvršenik njen vlasnik ili će od suda zatražiti dostavljanje dokaza u skladu sa članom 37. ovog zakona. Tražilac izvršenja je dužan označiti nepokretnost prema podacima iz katastra, a ako takvih podataka u katastru nema, dužan je naznačiti mjesto na kojemu se nepokretnost nalazi, njezin naziv, granice i površinu.

(3) Nakon donošenja rješenja o izvršenju, sud će zastati sa izvršenjem do okončanja postupaka predviđenih u stavu 4., odnosno stavu 8. ovog člana.

(4) Nakon što je rješenje o izvršenju doneseno, postupak izvršenja na nepokretnostima na području gdje zemljišne knjige nisu uspostavljene ili su uništene, odnosno nestale, nastaviće se nakon što se nepokretnost koja je predmet izvršenja upiše u zemljišne knjige u skladu sa glavom VIII Zakona o zemljišnim knjigama, ukoliko takav upis nije u suprotnosti sa zakonom.

(5) Tražilac izvršenja je obavezan da zahtijeva upis u zemljišne knjige u skladu sa stavom 4. ovog člana u roku od 15 dana od dana donošenja rješenja o izvršenju, te da o tome, u roku koji mu bude određen, izvijesti izvršni sud. Ako tražilac izvršenja ne podnese zahtjev za upis u zemljišne knjige u predviđenom roku ili u datom mu roku o tome ne izvijesti izvršni sud, postupak izvršenja će se obustaviti.

(6) Ako bi upis u zemljišne knjige bio u suprotnosti sa zakonom, sud će obaviti popis zapljene nepokretnosti za koju je predloženo izvršenje, i na ročište za popis zapljene pozvati tražioca izvršenja, izvršenika i lica s čijim nepokretnostima graniči ta nepokretnost.

(7) Zapisnik o popisu zapljene objavljuje se na sudskoj ploči.

(8) O obavljenom popisu zapljene sud će u “Službenom glasniku Republike Srpske” i najmanje dva dnevna lista koja se distribuiraju na teritoriji Republike Srpske objaviti oglas u kojem će navesti sud koji objavljuje oglas, broj predmeta, ime i adrese stranaka, podatke o nepokretnosti na kojoj se izvršenje sprovodi, te obavijesti o tome gdje je i kad održano ročište na kojemu je nepokretnost popisana i kad je zapisnik o popisu zapljene istaknut na sudskoj ploči. Tim će oglasom sud pozvati sva zainteresovana lica da pismeno ili usmeno obavijeste sud o razlozima zbog kojih se izvršenje ne može s provesti na toj nepokretnosti.

VI.Dopustivost

12. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

14. U konkretnom slučaju apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je, takođe, u kontinuitetu ukazivao i da u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

16. Apelanti smatraju da je, zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi

17. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

18. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da obezbijedi njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995. godine). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima u kojim niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu u izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (vidi, Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično sprovođenje sudskog postupka.

Period koji se uzima u obzir

19. Ustavni sud zapaža da su apelanti 24. januara 2008. godine podnijeli prijedlog za izvršenje, te da predmetni izvršni postupak, prema stanju spisa, traje više od 12 godina. Međutim, iz navoda apelacije slijedi da apelanti ukazuju isključivo na dužinu trajanja predmetnog postupka pred Osnovnim sudom. Ustavni sud će, u smislu odredaba člana 31 Pravila Ustavnog suda prema kojim Ustavni sud pri odlučivanju, u pravilu, ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u zahtjevu/apelaciji, ispitati dužinu trajanja postupka pred Osnovnim sudom. Dakle, ispitaće relevantan period od oko 11 godina. Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

20. Rukovodeći se navedenim kriterijumima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu pravosnažne presude. Na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenom postupku.

21. Ocjenjujući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da su apelanti tokom postupka ulagali urgencije ukazujući na potrebu i obavezu da sud hitno postupa u konkretnom izvršnom predmetu, te da je postupak od značaja za apelante. Takođe, Ustavni sud zapaža da su apelanti tokom postupka Osnovnom sudu podnijeli neuredan prijedlog za promjenu predmeta i sredstva izvršenja, pa ih je Osnovni sud pozvao da urede svoj prijedlog, čime su u izvjesnoj mjeri doprinijeli dužini trajanja predmetnog postupka. Prijedlog za promjenu predmeta i sredstva izvršenja je nesumnjivo njihovo procesno pravo usmjereno na ostvarenje svog potraživanja, ali je, s druge strane, objektivno uticao na dužinu trajanja postupka, jer je Osnovni sud postupao po prijedlogu apelanata. Pored navedenog, apelanti su predložili sprovođenje izvršenja na nepokretnostima izvršenika koje nisu upisane u zemljišne knjige. S tim u vezi, Osnovni sud je naložio apelantima da pokrenu postupak uknjižbe predmetnih nepokretnosti, koje su predložili kao novi predmet i sredstvo izvršenja, što su apelanti bez odlaganja učinili. To je rezultiralo trenutnim zastojem postupka, dok se predmetne nepokretnosti ne upišu u zemljišne knjige u skladu s odredbama člana 113 Zakona o izvršnom postupku. Pored navedenog, okolnost da na računu izvršenika nije bilo sredstava je doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka, ali se to ne može staviti na teret Osnovnom sudu, kao ni činjenica da su kao novi predmet i sredstvo izvršenja apelanti predložili nepokretnosti izvršenika koje nisu upisane u zemljišne knjige, što je rezultiralo smetnjom u sprovođenju izvršenja. Međutim, pored navedenog, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud tokom postupka počinio niz procesnih propusta zbog čega mu je Okružni sud, uvažavajući žalbe izvršenika, ukidao odluke kao nepravilne i predmet vraćao na ponovni postupak, tako da je evidentno da Osnovni sud nije postupao u predmetnom postupku djelotvorno i efikasno, kako to nalažu standardi prava na pravično suđenje, čime je značajno doprinio nepotrebnom odugovlačenju postupka. Nadalje, analizirajući dužinu trajanja predmetnog postupka i ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je evidentna početna pasivnost Osnovnog suda, koji je o prijedlogu za izvršenje na osnovu izvršne isprave odlučio nakon proteka 10 mjeseci, kao i da je tom sudu trebalo oko godinu i osam mjeseci da odluči u ponovnom postupku, što svakako nije adekvatna ažurnost. Nakon toga, Ustavni sud zapaža da je Osnovnom sudu, po prijedlogu apelanata, trebala godina i tri mjeseca da donese rješenje kojim je odlučio o promjeni predmeta i sredstva izvršenja, te da mu je trebalo oko jedne godine da odluči o prigovoru izvršenika. Prema tome, imajući u vidu periode neaktivnosti u postupanju Osnovnog suda, Ustavni sud smatra da se radi o značajnom doprinosu ukupnoj dužini trajanja postupka koja se može u odlučujućoj mjeri pripisati postupanju Osnovnog suda, koji se u odgovoru na apelaciju nije očitovao o navodima koji se tiču dužine trajanja postupka, niti je ponudio razloge koji bi opravdali tu dužinu.

22. Stoga, ocjenjujući dužinu predmetnog postupka u njenoj ukupnosti, te imajući u vidu navedene činjenice, odnosno složenost predmeta, objektivne okolnosti, ponašanje strana u postupku i nadležnog suda, značaj koji konkretna pravna stvar ima za apelante, kao i činjenicu da je ukupnoj dužini trajanja postupka u odlučujućoj mjeri doprinio Osnovni sud koji je imao značajnije periode neaktivnosti, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“, te da postoji povreda prava apelanata na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Pitanje naknade nematerijalne štete

23. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

24. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bxas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, apelantima treba isplatiti iznos od po 1.000,00 KM.

25. Ovu naknadu je dužna da plati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

26. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

27. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka kada predmetni postupak traje oko 11 godina, pri čemu je ukupnoj dužini trajanja postupka, i pored doprinosa apelanata i niza objektivnih okolnosti, u odlučujućoj mjeri doprinio Osnovni sud, koji nije postupao djelotvorno i bez nepotrebnog odugovlačenja, jer je imao značajne periode neaktivnosti za koje nije ponudio bilo kakvo obrazloženje.

28. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4030/18 (S. G., N. K. i N. P.) | Sudska praksa | Aktio