Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2574/18 (E. J.)
Odluka donesena 22. 04. 2020.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2574/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 04. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. aprila 2020. godine, u predmetu broj AP-2574/18, rješavajući apelaciju Emine Jareb, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Emine Jareb podnesena protiv rješenja Kantonalni sud u Novom Travniku broj 51 0 Rs 092008 18 Rsž 2 od 7. februara 2018. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Emina Jareb (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Travnika, koju zastupa Džejlana Šaćirbegović Alibašić, advokat iz Zenice, podnijela je 4. maja 2018. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 Rs 092008 18 Rsž 2 od 7 februara 2018. godine.
2. Apelantica je podnijela tužbu Općinskom sudu u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv JU „Elči Ibrahim pašine medrese“ u Travniku (u daljnjem tekstu: tužena), radi poništenja obavijesti tužene broj 01-1-07-456/14-60 od 18. avgusta 2014. godine o izboru kandidatkinje S.H. na radno mjesto nastavnika tjelesnog i zdravstvenog odgoja.
3. Presudom Općinskog suda od 26. avgusta 2015. godine, poništena je obavijest tužene broj 01-1-07-456/14-60 od 18. avgusta 2014. godine o izboru kandidatkinje S.H. na radno mjesto nastavnika tjelesnog i zdravstvenog odgoja, te je tužena obavezana da po raspisanom oglasu izvrši ponovni izbor kandidata, uz naknadu troškova postupka u iznosu preciziranom u izreci presude. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je apelantica u tužbi između ostalog navela da je tužena dostavila apelantici obavještenje broj 01-1-07-456/14-60 od 18. avgusta 2014. godine kojim je obavijestila da je po osnovu raspisanog konkursa od 20. jula 2014. godine za popunu upražnjenog radnog mjesta nastavnica tjelesnog i zdravstvenog odgoja na određeno vrijeme, na koji se između ostalih prijavila i apelantica, izabrana kandidatkinja S.H. Apelantica je protiv navedenog obavještenja uložila žalbu koju je tužena svojom odlukom broj 01-1-07-519/14 od 11. septembra 2014. godine odbila kao neosnovanu.
4. Odlučujući o žalbi tužene, Kantonalni sud je rješenjem od 17. marta 2016. godine žalbu uvažio i ukinuo presudu Općinskog suda od 26. marta 2016. godine, te predmet vratio tom sudu na ponovni postupak i odlučivanje. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je predmet tužbenog zahtjeva apelantice da sud poništi obavještenje tužene broj 01-1-07-456/14-60 od 18. avgusta 2014. godine. Kantonalni sud je također naveo da iz sadržaja spisa proizilazi da je prvostepeni sud u predmetnom postupku postupao po neurednoj tužbi jer je osporenom presudom udovoljio tužbenom zahtjevu i poništio obavještenje tužene broj 01-1-07-456/14-60 od 18. avgusta 2014. godine, a na snazi je ostala odluka tužene broj 01-1-07-519/14 od 11. septembra 2014. godine kojom je odbijena apelanticina žalba protiv navedene obavijesti. Stoga, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud dužan da u skladu sa čl. 53, 66. i 336. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP-a) u ponovnom postupku pozove apelanticu da uredi tužbu tako što će pravilno opredijeliti tužbeni zahtjev u smislu „tačnog navođenja akata tužene čije poništenje tužbom traži i činjenica na kojima temelji zahtjev uz dokaze kojima se navedene činjenice utvrđuju“.
5. Rješenjem Općinskog suda od 2. februara 2017. godine apelantici je vraćena tužba, shodno odredbama člana 53. u vezi čl. 334. i 336. ZPP-a radi preciziranja tužbenog zahtjeva u smislu „tačnog navođenja odluka tužene čije se poništenje tužbom traži i činjenica na kojima temelji zahtjev uz dokaze kojima se navedene činjenice utvrđuju“. Apelantica je upozorena u kojem roku treba urediti tužbu kao i na posljedice postupanja, odnosno nepostupanja po ovom rješenju, uz pouku o pravnom lijeku da protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena.
6. Rješenjem Općinskog suda od 3. aprila 2017. godine, a potom i rješenjem od 24. aprila 2017. godine apelantici je odobren dodatni rok od osam dana za uređenje tužbe određen rješenjem tog suda od 2. februara 2017. godine. Također, određeno je da ispravku treba izvršiti u roku od osam dana od dana prijema rješenja, a da će u protivnom, ako tužba ne bude vraćena sa ispravkom u datom roku, sud tužbu smatrati povučenom.
7. Rješenjem Općinskog suda od 2. oktobra 2017. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 7. februara 2018. godine, određeno je da se tužba smatra povučenom. U obrazloženju osporenog rješenja, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje jer je u skladu sa uputama drugostepenog suda od 26. marta 2016. godine, pozivao apelanticu da ispravi i dopuni tužbu shodno odredbama člana 53. u vezi sa članom
336. ZPP-a, na način da „tačno navede odluke tužene čije poništenje traži kao i činjenice na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev“. S tim u vezi, Kantonalni sud je ocijenio neosnovanim apelanticine žalbene navode kojim ukazuje da je sud trebao od tužene zatražiti da dostavi akte koje osporava, jer prema mišljenju tog suda, iz stanja spisa proizlazi da je prvostepeni sud svojim rješenjima pozivao apelanticu da uredi tužbu na način da tačno navede odluke tužene čije se poništenje predmetnom tužbom traži, a ne i da dostavi odluke sudu. S obzirom da apelantica nije postupila po rješenjima suda sve do 2. oktobra 2017. godine, kada je prvostepeni sud utvrdio da se tužba smatra povučenom, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je donio pobijano rješenje, a na temelju odredaba člana 336. stav 3. ZPP-a.
8. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelantica vidi u proizvoljnoj primjeni procesnih prava navodeći da je obavijestila sud da tužena nije udovoljila njenom zahtjevu da joj dostavi odluku koju je tražila, te smatra da je navedenu odluku trebao sud zatražiti od tužene.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
11. Iz obrazloženja osporenih odluka, Ustavni sud zapaža da su apelantici bili poznati brojevi akata tužene koje je sud tražio da navede radi preciziranja tužbenog zahtjeva, te da je samim tim mogla udovoljiti zahtjevu suda da tužbu ispravi i dopuni na način da tačno navede odluku tužene čije se poništenje predmetnom tužbom traži. Stoga, Ustavni sud ukazuje da je apelantica propustila da, u skladu sa odredbama člana 336. ZPP-a postupi po nalogu suda i dostavi uređenu tužbu u odnosu na predmet tužbenog zahtjeva. Dakle, apelantica nije iscrpila djelotvorne pravne lijekove moguće prema zakonu, te samim tim nije ishodila konačnu odluku u predmetnom postupku. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati (vidi Ustavni sud, Odluke o dopustivosti broj AP-778/19 od 27. novembra 2019. godine i AP-4369/19 od 15. januara 2020. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević